Milinovićevim dekretima do zdrave nacije: Ispraznimo bolnice!
Tekst: I. Ćimić
Foto: Goran Mehkek, Damir Krajač (Cropix)
AKO je i jedan ministar u vladi HDZ nakon 2003. godine vrludao s reformama, novim viđenjima i okretanjima novih listova u svojem resoru, onda je to svakako ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović koji je od 2008. godine pokrenuo tri različite reforme zdravstva, od kojih je svaka nova pobijala prethodnu. Do danas ne znamo ni rezultate prethodne dvije, a čini se ni potpune detalje treće.
Nova politika, nova reforma
Znamo tek da se reforme preklapaju s mijenama u vladajućoj politici. Prva je reforma došla onog trenutka kad je zasjeo u ministarsku fotelju pa je htio impresionirati Ivu Sanadera. Druga je stigla nakon što je Jadranka Kosor "preuzela uzde" Vlade, a treća u politički bitnom trenutku nakon što je premijerka predstavila gospodarski plan oporavka Hrvatske. Savršeni tajming za Milinovića kojemu tek nedostaju rezultati, ali i zdrava pamet i logika.
Naime, Milinović je krajem 2008. godine krenuo u reformu koja je obećavala puno toga "revolucionarnog", no sve se svelo na novi sustav participacije u zdravstvu. I tada je Milinović govorio kako će njegova reforma donijeti nužnu kategorizaciju i standardizaciju bolnica, govorilo se i o nužnosti reforme primarne zdravstvene zaštite o kojoj danas tek puno slušamo, ali ništa ne vidimo.
Od danas si zdrav!
O modernizaciji hitne službe da posebno i ne govorimo, a zasebna kategorija je priča o financijskoj konsolidaciji bolničkih sustava za što Milinović ima opravdanje u "svjetskoj krizi". Možda najjače, i s današnje perspektive gledanja nažalost i najsmješnije, zvuči Milinovićevo čvrsto obećanje da će se smanjiti liste čekanja. Milinović je svoje obećanje upakirao u zaštitu osnovnih prava pacijenata. Pacijenti danas u eri Milinovića imaju sve osim prava.
Nakon što je od prve reforme preživjela tek participacija i dodatni nameti u osiguranju, Milinović je s istim žarom u studenom prošle godine najavio novu reformu i to nakon što je počeo jenjavati val napada zbog spornog Zakona o medicinsko potpomognutoj oplodnji. Tad je Milinović najavio svojevrsno privatiziranje obiteljske medicine, nudio je liječnicima koncesije, a što bi u konačnici impliciralo primjerice ukidanje Domova zdravlja.
Nema više ni bolovanja
Treću reformu ministra zdravstva dočekali smo ovog tjedna kada je između ostalog najavio ukidanje plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja za gotovo 400 tisuća hrvatskih građana, među kojima je gotovo polovica umirovljenika. S takvom odlukom, Milinović je službeno odustao od svoje prve reforme, a da danas ne znamo gdje je zapravo zapelo.
Sve u svemu, ako je krajnji cilj jednog ministra zdravstva zdrava nacija, onda svakako možemo reći da je Milinović uspio. I to nizom dekreta. Zdravstvo je tako s participacijama i zdravstvenim osiguranjem postao privilegij bogatih jer će se za liječenje dizati krediti. Zbog kontroverznog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji većina odlazi u susjedne zemlje, a na radost ministra Milinovića 70 tisuća novonezaposlenih u samo šest mjeseci riješilo je i goruću boljku hrvatskog društvu - bolovanja.
A zašto Zagreb, a ne Gospić?
No, pravo je pitanje zašto je Milinović u svojoj posljednjoj reformi fokus zanimanja stavio na zagrebačke bolnice? Ali na to pitanje ne možemo dobiti odgovor jer već tri dana iz Ministarstva zdravstva čekamo "autorizaciju" odgovora. Naše pitanje bilo je vrlo precizirano i jednostavno. Zašto nema racionalizacije bolnice u Gospiću, odnosno ukidanje tamošnjih odjela s obzirom na to da se tamo liječi svega trideset posto oboljelih u Ličko-senjskoj županiji? Zar nije zdrava logika da se primjerice krene od reforme u tom kraju jer se 70 posto njegovih Ličana liječi u Zagrebu i Rijeci? O tome Milinović ni riječi.
Ne želi odgovoriti ni o tome zašto se odustalo od ukidanje pojedinih odjela u dvadesetak županijskih bolnica, kao što je bilo najavljeno, već se krenulo od Zagreba? A nismo dobili ni odgovor zašto je javnost zakinuta za rezultate prve reforme.
No sve to manje je bitno. U bolnicama će biti manje ljudi, proračun bogatiji, a Kosor zadovoljnija. Zadatak je ispunjen.