Foto: Index

Ako dugujete 100 funti svojoj banci, imate problem. Ali ako joj dugujete milijun funti tada banka ima problem.

John Maynard Keynes

BITI glavni u birtiji je super. Pametan si za sve. Znaš vanjske poslove, trgovinu, gospodarstvo, tko je kriminalac, a tko pošten, kako se treba razvijati, što treba proizvoditi, kako izvoziti, kako voziti avion, kakvi nam vlakovi trebaju… Sjednite u prvu birtiju, neće dugo trebati da naiđe jedan takav i da uz Badelov jeftini alkohol dobijete puno više savjeta nego što vam ih može dati, ne znam, neki astronaut ili sveučilišni profesor.

Jedini bolji posao od glavnog u birtiji je biti saborski zastupnik oporbe – također možete svašta lupati bez odgovornosti, a još je i dobro plaćeno. U Saboru kao oporbenjak, ovisno koliko odbora imate i jeste li se uvalili u kakvu međuparlamentarnu skupštinu, dobijete 16-18.000 kuna mjesečno.

S druge strane, ako ste na vlasti, za iste te novce koji se dobiju za opće priče u Saboru odgovarate.

Odgovarate za svoj resor, odgovarate za ono što ste rekli, i u konačnici odgovarate za sudbinu cijele nacije. A povijesni popis onih koji su proćerdali svoj resor, ono što su rekli, pa i cijeli naciju – popriličan je. Učili smo svi u školi kako su rasla i padala carstva, i puno jača od ove naše države u već sedmoj godini krize, gdje nas dodatno svake godine ima fizički sve manje.

Ministre – niste u oporbi!

Ministar Boris Lalovac preuzeo je težak i, recimo otvoreno, zajeban resor. Ako itko u javnom sektoru ove države zaradi svoju plaću, to je definitivno ministar Financija. Pobrao je, za svog kratkog mandata i simpatije javnosti, i opće i stručne – i ministar je za kojim se ne vuku afere.

Međutim, ovim zadnjim sukobom s bankama – ministar se počeo ponašati kao da je u birtiji. Izišao je iz uloge borca, voditelja, upravitelja sektora i uhvatio se glupe emotivne igre s bankama. Hvatati banke na emocije – negdje je u rangu hvatanja rukama medvjeda po Lici. Sretni ste ako ga uopće ne nađete.

Idemo redom. Kaže ministar: „Ja cijelo vrijeme govorim samo o tome da pokušamo naći teret raspodjele rizika, a da ne pada sve na stranu građana. Ja govorim dušom i tijelom prema svom uvjerenju, ne želim rat, ali želim govoriti o tome i govorim na temelju brojeva. Ne želim nikoga uvlačiti u sukobe."

Dragi ministre, vjerujem da je i nama i vama već jasno da banke nisu ni Crveni križ ni Caritas i da im je uloga da svojim vlasnicima maksimaliziraju profit. Što je sasvim legitimno. Jedan od načina za to je da svoj rizik poslovanja prebace na druge – točno i upravo u onom opsegu koliko im propisima ova država odgovara. Uprave banaka i njihovi nadzorni odbori zaduženi su da se rizik poslovanja banke smanji ako je moguće na nulu.

Vi možete „dušom i tijelom“ nastupiti na Splitskom festivalu i otpjevati jednu, možete odglumiti i ulogu na filmu, uz malo vježbe rado bi vas vidjeli i u kakvom musiclu, ali pričati o tome kako se borite za raspodjelu rizika s bankama dogovorima i sastancima i molbama – moramo vas odmah razuvjeriti.

To neće ići. Postoji Zakon o trgovačkim društvima, postoje dioničari banaka i postoje uprava i nadzorni odbori kojima je posao za koji odgovaraju da tim dioničarima osiguraju što više prihoda.

Ako ćete (hvale vrijedno!) mijenjati pitanja rizika oko kreditiranja – onda mijenjajte propise o potrošačkom kreditiranju i prisilite banke na drugo ponašanje. Sve ostalo, podsjeća na priču frajera u birtiji. Banke će upravo toliko slušati nekoga tko se zalaže „dušom i tijelom“, a nema iza sebe propise i ono što ide iza države – aparat sile spreman da te propise provede.

Ako je nešto za USKOK – to ne treba najavljivati na tiskovnoj konferenciji

Ministar Lalovac, opet citiramo: „Vrlo brzo će izaći financijski izvještaj. Vidjet će se da je jedna poslovna banka u Hrvatskoj otvorila novi doo, prebacila loš portfelj u doo, i preko toga prijavila četiri milijarde kuna gubitka! Neka kažu kojim su firmama sa 100 kuna, davale kredite u milijardama! Dakle tu se radi o milijardama, a kod građana se radi o par stotina milijuna. Neka se samo čude danas, pa ću sve objaviti - sva imena firmi koje su dobile milijarde.“ Opširnije: http://www.index.hr/vijesti/clanak/lalovac-prijeti-bankama-objavit-cu-sve-firme-kojima-ste-davali-milijarde-bez-pokrica/815817.aspx

Što želite ovime reći? Je li ovo neka prijetnja bankama? Najava kaznenog postupka? Ili ponašanje onog iz birtije kada govori kako bi uredio financijski sustav?

Ovdje mogu biti tri varijante:

a) Sasvim je legalno da poslovna banka otvori novi doo, prebaci loš portfelj u doo, i preko toga prijavi četiri milijarde kuna gubitka. Ako je tako, dakle legalno – onda nemate što to uopće spominjati, ili ako za buduće to želite promijeniti, neka Vlada predloži izmjene Zakona o bankama.

b) Nije baš sasvim legalno da poslovna banka otvori novi doo, prebaci loš portfelj u doo, i preko toga prijavi četiri milijarde kuna gubitka, već to predstavlja neki od prekršaja za koji je zadužena HNB, Porezna uprava ili netko treći – prekršaji znamo što su, manja kršenja pravila, kazne ovdje mogu biti dosta velike, no prekršaj je prekršaj, plati se i to je to, dalje se pazi da se ne čini.

c) Radnja kojom se otvori novi doo, prebaci loš portfelj u doo, i preko toga prijavi četiri milijarde kuna gubitka predstavlja kriminal. Ako je to tako – onda o tome ministre nemate što uopće govoriti ili prijetiti „neka se samo čude danas, pa ću sve objaviti“, nego imate sva saznanja predati DORH-u ili USKOK-u.

Dakle, ako je u pitanju neprimjereno, no legalno ponašanje banaka,  prebaciti tako četiri milijarde kuna gubitka, ili davati ogromne kredite firmama sa sto kuna, onda govorimo o bankarskom moralu, za koji znamo kakav je – s jedne strane, bankarske sigurnost 150%, s druge, korisnika kredita, hipoteka, pomoćna hipoteka, dva jamca, osiguranje. Osim ako banka ne odluči drugačije jer je neki korisnik „poseban“.

No, ako je u pitanju kriminal – onda apsolutno i ni u kom slučaju nemate što o tome pričati pred novinarima. Onda papire o tome imate predati nadležnima. I tek ako policija, DORH i USKOK ne počnu raditi svoj posao – onda javite medijima.

Da budemo jasni – ako su te prebačene četiri milijarde kuna kriminal – onda želimo vidjeti članove uprava banaka kako prvi tri dana nervozno gledaju na iPhone 6 kada će izlazak Sunca (hapšenja se rade danju), a četvrti da ih policajci trpaju u maricu s lisicama na rukama. Jer govorimo u četiri milijarde kuna. Novac dovoljan da cijeli hrvatski javni sektor dobije dvije plaće.

I nemojte pričati s glasnogovornicima

Dan kasnije, opet ministar Lalovac: „Vidim danas određene poruke bankarskih glasnogovornika da je krenuo lov na crveni oktobar, međutim ja javno govorim o određenim nelogičnostima u bankarskom poslovanju.“

Sa strane banaka sve je savršeno logično – rizike prebacuju na druge, naplaćuju sve što se i kako se može. Upravo zato što im je to omogućeno. Propisima koje je donio Sabor. I naravno da će poslati svoje glasnogovornike. Što to ministra uopće ima uzbuđivati da o tome priča na tiskovnoj? Pa neće mu se sigurno banke smješkati.

Nastavlja ministar: „Ne ulazim u njihova primanja i plasmane, ali banke moraju biti društveno odgovorne jer žive, rade i posluju u Republici Hrvatskoj koja, kao i građani i gospodarstvo, već šest godina grca u dugovima.“ Opširnije: http://www.index.hr/vijesti/clanak/lalovac-opet-protiv-banaka-one-su-odgovorne-/816100.aspx

Banke će biti društveno odgovorne upravo koliko ih propisi tjeraju da budu društveno odgovorne.

Moliti banke da budu društveno odgovorne protivno svojoj temeljnoj ulozi – stjecanju što veće dobiti, jest učinkovito kao stati na Maslenički most kada je Autocesta A1 zatvorena i pjevati: „Zaustavi se vjetre…“ Neće pomoći.

Ili ćete udariti šakom u stol (što može značiti i zakonsko smanjivanje kamata!) ili nitko više u bankarskom sektoru neće ministra uzimati ministra ozbiljno. A to će onda već biti i još veći problem.

Od ministra tražimo djela, a ne riječi!

Konačno, s iste tiskovne: „Kad smo krenuli govoriti o problemima kredita u francima, niti nakon što je Vlada reagirala nije bilo odgovora s druge strane, ni od monetarne vlasti, ni od bankarskog sektora.“Zašto bi bilo odgovora? Pa krediti u francima za koje su bankari (ne svi, jer bilo je i časnih iznimaka!) doslovno drukali naivnim korisnicima, a protivno Zakonu o zaštiti potrošača upravo su i plasirani da bi banke dobro zaradile. Da bi dobit bila veća nego u drugim kreditima. Štoviše, banke se uopće nisu htjele prilagođavati Zakonu o zaštiti potrošača, jer sebe vole vidjeti kao instituciju, a ne trgovca. Ne žele ni sada shvatiti da je za EU-okvir zaštite potrošača jednako prodavali sardine ili novac.

U Hrvatskoj je bilo naravno i od građana i naivnosti i bahatosti i potrošačkog mentaliteta doslovno na tone. Uostalom, i sada, ako ste pred blagdane htjeli do trgovačkog centra, pola sata čekanja za ulaz do parkinga nije bilo ništa neobično. Ali da su i banke svašta radile – jesu. I da neke stvari treba zaustaviti, neke bolje urediti i neke sankcionirati – treba. Ali to se ne radi tiskovnim konferencijama i pričanjima kako se eto glasnogovornici banaka bune!

Razlika između onoga što u birtiji dijeli savjete i ministra u Vladi je što ministar treba djelovati.

Predlagati propise. Ako vidi nezakonitost – javiti državnom odvjetniku, a ne pričati o tome na tiskovnoj. Na položaju je da stvari – mijenja, a ne da kuka kako eto banke ne slušaju. Tko će ga slušati ako prijeti u prazno, a dobiti banaka i dalje super, dok su kamate na kredite duplo ili troduplo veće nego u zapadnim državama? Uostalom, možda je to s kamatama i posao za Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja?

Dakle, ministre Lalovac, posao ministra je stvari rješavati, a ne o njima kukati.  Imamo tih „kukatora“ i savjetnika dosta, od oporbe u Saboru, do svake birtije koja drži do sebe. Dovedite bankarsku bahatost u red. Drugačije regulirajte pitanja rizika. Pogledajte da li oko kamata ima monopolističkog ponašanja. Imate uostalom državu iza sebe, podržati će te promjene valjda i Sabor. I onda, tek onda kada stvari dovedete u red, pohvalite se na tiskovnoj.

Ili kako bi premijer to lijepo latinski rekao: „Acta, non verba!“