BEZ OBZIRA na platformu ili algoritam, ljudi su ti koji društvene medije čine toksičnima, pokazalo je jedno novo, veliko istraživanje.

U studiji objavljenoj u uglednom časopisu Nature znanstvenici su analizirali stotine milijuna poruka razmijenjenih tijekom više desetljeća na više društvenih platformi kako bi bolje razumjeli uzroke lošeg ponašanja na internetu.

Na temelju rezultata međunarodni je tim zaključio da se društveni mediji mijenjaju tijekom godina, dok toksično ljudsko ponašanje ostaje prisutno neovisno o tim promjenama.

Brojne društvene mreže optužene su za toksičnost

Brojne društvene mreže u više su navrata posljednjih godina bile optuživane za širenje dezinformacija, govora mržnje i toksičnosti.

Primjerice, Frances Haugen, bivša menadžerica proizvodnje u Facebooku, u jednom je trenutku odlučila postati zviždačica i progovoriti o internim dokumentima koji su pokazali da su algoritmi Facebooka svjesno uređeni tako da potiču širenje laži i govora mržnje jer im je glavni cilj bio da povećaju angažman i time zadržavanje ljudi na mreži. A polarizacija očito povećava angažman. Njezina svjedočenja pred Senatom 2021. godine izazvala su ozbiljna pitanja o tome kako Facebookovi algoritmi funkcioniraju.

Za slične grijehe optužene su i druge društvene stranice poput Twittera, Reddita, YouTubea, TikToka, Instagrama i Snapchata.

Čimbenici koji potiču negativno ponašanje na društvenim mrežama

Stručnjaci smatraju da postoji više čimbenika koji potiču negativno ponašanje na društvenim mrežama među kojima se posebno ističu ljudski čimbenici, algoritmi i dizajn platformi, anonimnost sudionika, negativne socijalne usporedbe s drugima, ostrašćene svjetonazorske i političke polarizacije te ovisnost o društvenim medijima koja može uzrokovati anksioznost i depresiju.

Društvene mreže reflektiraju ljudske probleme

Dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, redovita profesorica psihologije s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, smatra da društvene mreže više reflektiraju i pojačavaju društvene probleme nego što ih same stvaraju.

"Jedino što možda stvaraju brzu deterioraciju pristojne i uljuđene komunikacije, no teško je reći bi li do toga došlo i da nema društvenih mreža, jednostavno zbog tendencija individualizma i opće usmjerenosti ljudi na vlastite potrebe koje se sve otvorenije i jasnije izražavaju bez uvažavanja potreba drugih ili traženja zajedničkih ciljeva", kaže naša psihologinja.

Problem neprirodne komunikacije

Autori nove studije u radu pišu da nedostatak neverbalnih znakova i fizičke prisutnosti na webu može pridonijeti povećanoj neuljudnosti u online raspravama u usporedbi s interakcijama licem u lice.

Ističu da je taj trend posebno izražen u internetskim arenama kao što su odjeljci news portala za komentare u kojima se razmjene mogu izroditi u uvrede i ismijavanja, što potkopava potencijal za produktivnu i demokratsku raspravu.

Kada su izloženi takvom nekulturnom jeziku, korisnici će poruke protumačiti kao neprijateljske, što će utjecati na njihovu prosudbu i navesti ih na formiranje mišljenja na temelju vlastitih uvjerenja, a ne na prezentiranim informacijama.

"Doista, postoji prirodna tendencija online korisnika da traže i usklađuju se s informacijama koje odražavaju njihova već postojeća uvjerenja, često zanemarujući suprotna stajališta. Ovo ponašanje može rezultirati stvaranjem komora odjeka, u kojima se okupljaju istomišljenici i međusobno jačaju zajedničke narative. Ove eho komore, zajedno s povećanom polarizacijom, razlikuju se u svojoj prevalenciji i intenzitetu na različitim platformama društvenih medija, što sugerira da dizajn i algoritmi tih platformi, namijenjeni maksimalnom povećanju angažmana korisnika, mogu značajno oblikovati online društvenu dinamiku. Ovaj fokus na angažman može nenamjerno istaknuti određena ponašanja, zbog čega je teško razlikovati organsku interakciju korisnika od utjecaja dizajna platforme", pišu autori.

Razlozi nastojanja da se poveća angažman

Kuterovac Jagodić kaže da je važno razumjeti zašto društvene mreže žele zadržati i povećati angažman korisnika.

"Njihove namjere su puno prozaičnije nego što se može činiti onima koji razvijaju razne teorije zavjere. Primarni razlog je povećanje prihoda od oglasa, jer što više vremena korisnici provode na platformi i komuniciraju s nekim sadržajem, to je više prilika za prikazivanje oglasa. Osim toga, veći angažman znači i više podataka koje platforma prikuplja i analizira, a to platformi koristi da poboljša svoje algoritme, učinkovitije cilja oglase i razvija nove značajke. Nadalje, društvene mreže mogu čak prodavati te podatke trećim stranama za njihove potrebe. Istodobno angažirani korisnici zovu svoje prijatelje da se pridruže, dijele sadržaj i sudjeluju u raspravama i potiču rast i prihode platforme. Naravno, moćne platforme mogu imati koristi koje neće nužno biti samo financijske, već će im također omogućiti da jačaju svoj utjecaj i moć jer će sve više utjecati na javni diskurs, trendove, kulturne fenomene i javno mnijenje, pa čak i na političke ishode", tumači Kuterovac Jagodić.

Više od 500 milijuna razmjena na osam platformi kroz 34 godine

U nastojanju da pokušaju razlučiti koliko se toksično ponašanje može pripisati samim ljudima, a koliko dizajnu platformi, znanstvenici su u novoj studiji pokušali identificirati nekoliko ponašanja koja omogućuju da se bolje razumije gdje počinje i gdje završava online toksičnost.

U istraživanju je analizirano više od 500 milijuna threadova, postova i razgovora na osam platformi tijekom 34 godine.

Objave na engleskom jeziku prikupljene su na platformama Facebook, Gab, Reddit, Telegram, Twitter, YouTube, Usenet (forum stvoren 1979.) i Voat (američki agregator vijesti).

Autori su toksičan komentar definirali kao onaj koji je nepristojan, bez poštovanja ili nerazuman, koji će možda nekoga natjerati da napusti raspravu.

Toksičnost je više povezana s ljudima nego s algoritmima

Rezultati su pokazali da je toksičnost mnogo više povezana s ljudima i da se nije pojavila kao izravan rezultat konkretnih društvenih medija.

"Studija pokazuje da, unatoč promjenama u društvenim medijima i društvenim normama tijekom vremena, određena ljudska ponašanja i dalje postoje, uključujući toksičnost", rekao je koautor studije Walter Quattrociocchi, profesor na Sveučilištu La Sapienza u Rimu.

"To znači da je toksičnost prirodan ishod online rasprava, bez obzira na platformu", dodao je.

Kvalitetna studija, ali ostaju neka važna pitanja

Kuterovac kaže da je ovo istraživanje vrlo zanimljivo i kvalitetno budući da se ne temelji samo na samoiskazima ljudi nego i na njihovim zabilježenim stvarnim ponašanjima na društvenim mrežama.

"Naravno, mi iz studije ne doznajemo jesu li ljudi određenih karakteristika skloniji korištenju mreža jer na njima lakše i slobodnije mogu biti toksični bez ikakvih posljedica ili s manje neugodnim posljedicama – jer se uvijek mogu povući s mreže ili nekoga blokirati", dodaje.

Toksičnost ne tjera ljude od mreža

Jedan od zanimljivih nalaza studije je da toksičnost, suprotno uobičajenom shvaćanju društvenih medija, ne tjera korisnike od društvenih mreža. Znanstvenici pretpostavljaju da je takav odgovor ljudski refleks te da je normalan u okruženju društvenih mreža u kojem korisnici ne mogu otkriti druge znakove stavova sugovornika kao što su geste ili ton glasa.

"Rezultati studije dovode u pitanje uvriježeno mišljenje da toksičnost umanjuje privlačnost platforme", kaže Quattrociocchi.

"Ova studija pokazuje da ponašanje korisnika u toksičnim i netoksičnim razgovorima ima gotovo identične obrasce u smislu angažmana, što sugerira da prisutnost toksičnosti možda neće odvratiti aktere od sudjelovanja, kao što se obično pretpostavlja", pojasnio je.

Moguće je da nekim ljudima odgovara toksičnost

Kuterovac Jagodić kaže kako je moguće da su na mrežama u takvim komunikacijama vatreno angažirane baš one osobe kojima to odgovara.

"Ne znamo ništa o onima koji izbjegavaju takve razgovore. U ovom istraživanju također se nisu ispitivale osobine onih koji su na mrežama i koji potiču toksične interakcije. Moguće je da bi se tu moglo naći osoba s različitim osobinama koje predviđaju takve interakcije s ljudima. Primjerice, osobe s nižom emocionalnom inteligencijom teže prepoznaju svoje i tuđe emocije i teže upravljaju njima, pa kod njih lakše dolazi do izljeva bijesa, obrambenog ponašanja ili izražavanja neprijateljstava tijekom prepiski. Također, ljudi koji su pod stresom često koriste društvene mreže kako bi se relaksirali, a jedan način može biti i da ispucavaju svoje frustracije i stres napadima na druge ili izražavanjem mišljenja koje drugdje ne bi mogli izraziti. Postoje i osobe koje imaju slabije komunikacijske vještine i teško se i neprecizno verbalno izražavaju što dovodi do nesporazuma, sukoba i potencijalno neugodnih interakcija. Slično vrijedi i za one s niskim samopoštovanjem koji se uključuju u sukobe napadačkom i omalovažavajućom komunikacijom želeći prikriti vlastitu nesigurnost. Osobe određenih osobina poput narcizma, impulzivnosti ili sklonosti agresiji kao i nepovjerljive osobe i osobe s pogledom na svijet kao opasnom mjestu punom zlih ljudi koji im rade o glavi također mogu biti sklonije upuštanju u toksične razgovore. Nadalje, rekla bih da su i nedostatak razumijevanja tuđe perspektive, ali i emocionalne empatije zbog kojih ne razumijemo tuđe osjećaje, ili ih razumijemo, ali ne suosjećamo pa smo skloni manipulaciji njima u želji da drugog povrijedimo, također razlozi današnjeg sve većeg broja toksičnih komunikacija. Konačno, čini mi se da je danas trend biti agresivan i ponositi se time kako smo nekoga dobro oprali, posramili, prokazali ga nesposobnim i glupim, potkupljenim ili naivcem – to nas čini nadmoćnim i u poziciji kontrole. S druge strane uljuđena komunikacija u kojoj se raspravlja argumentima, a istodobno poštuje sugovornik jednostavno nije "in" – ona je još samo za slabiće i naivce koji ostaju na začelju političkih i ekonomskih ljestvica moći i utjecaja", tumači naša psihologinja.

Polarizacija više angažira nego toksičnost

Studija je također otkrila da polarizacija i različitost mišljenja mogu više pridonijeti neprijateljskim internetskim raspravama nego sama toksičnost. Korisnici mogu tako produljiti razgovor i omalovažiti političkog protivnika zbog sukobljenih mišljenja umjesto da pročitaju nepristojne ili neprijateljske komentare.

"Možemo zaključiti da polarizacija teži jačanju sudjelovanja na platformama promicanjem argumentirane interakcije između korisnika različitih mišljenja", tvrdi Quattrociocchi.

"Interakcije uzrokovane kontroverzama i raspravama mogu imati veći utjecaj na održavanje aktivnosti korisnika nego toksičnost", dodaje.

Korisni zaključci istraživanja

Ovo otkriće može pomoći društvenim medijima da drugačije pristupe moderiranju sadržaja i bolje filtriraju otrovne sadržaje kako bi na internetu bilo manje takvog ponašanja.

"Sustavi bi mogli biti dizajnirani da potiču zdrave rasprave bez upadanja u toksičnost, a moderiranje sadržaja moglo bi biti osjetljivo na složenost ljudskog ponašanja", pojasnio je koautor studije.

Iako studija navodi da je određena toksičnost povezana s ljudskim ponašanjem na društvenim mrežama, to ne znači da su sve online interakcije osuđene na toksičnost ili da su napori da se takvi sukobi ublaže uzaludni.

"Najučinkovitiji način da se smanji online toksičnost je da se ljudi osvijeste o svojem ponašanju na internetu, a za to im je prije svega potreban kognitivni medijski trening", zaključuje Quattrociocchi.

Potrebna je edukacija o medijskom bontonu

Kuterovac Jagodić slaže se s autorom.

"Izgleda da je u edukaciji o medijima ili pri razvoju medijske pismenosti potrebno voditi računa ne samo o kritičkom poznavanju i razotkrivanju medijskih metoda manipulacije i lažnih i iskrivljenih medijskih sadržaja. Čak je moguće da je upravo upozoravanje na sve te negativne strane medija dovelo do sumnje u baš sve i do sveopćeg cinizma. Čini se da je vrijeme da se učimo medijskom bontonu i komunikaciji te restrukturiranju negativnih poruka i "Ti" poruka u pozitivne i "Ja" poruke, baš kao što to preporučujemo za kvalitetnu komunikaciju licem u lice", poručuje naša znanstvenica.