NA DANAŠNJI dan 1941. godine streljani su pripadnici Prvog splitskog odreda, splitski mladići koji su, nakon što je njihov grad izdan i predan Talijanima, krenuli prema Mosoru kako bi se pridružili partizanima. Smrt će se zapravo za zarobljenu splitsku mladost pokazati kao olakšanje. Uslijedila je nakon višednevnog zlostavljanja od strane ustaša na vrućem kolovoškom suncu i bez ikakve nade da prežive.

>> Netko je opet razbio spomen-ploču mladim Splićanima koje su ubili fašisti

Smrt mladih Splićana, takozvanog Prvog splitskog odreda, predstavlja uvod u krvavi rat u Dalmaciji koji će uslijediti sljedećih godina. Tog 26. kolovoza u Sinju su strijeljana 24 zarobljena partizana Splitskog i Solinskog odreda.

Desetak dana ranije, probijajući se prema partizanskim položajima kod sela Košute, došlo je do sukoba s ustaškim snagama. Ustašama su se uskoro pridružili domobrani te saveznici Talijani. Cijeli dan trajala je žestoka borba mladih Splićana s deseterostruko jačim i opremljenijim snagama. Dobar dio ih je poginuo, dio je pobjegao, a dio je zarobljen. Ti što su zarobljeni idućih desetak dana preživjet će pravu torturu u zatvoru, prije nego će 26. kolovoza biti streljani.

U sveopćoj navali revizionizma devedesetih zatirao se trag spomena na antifašističku borbu. Tako se i Prvi splitski partizanski odred našao pod napadima revizionista i simpatizera izdajničke NDH.

No, povijest je takva kakva je, koliko god je mijenjao, ona ostaje ista. A u slučaju Prvog splitskog odreda, što je prilično ozbiljan i suviše formalan naziv za skupinu mladića koja ne može podnijeti talijansku okupaciju, prava istina je ta da su baš ustaše na milost i nemilost Talijanima predale grupu ljudi spremnu boriti se protiv strane okupacije.

Gdje je državni vrh?

Nepotrebno je uopće spominjati, ne može se mlade Splićane kriviti ni za kakve zločine i nedjela kakva su poslije rata činili partizani. Oni kraj rata nisu ni dočekali, jedva da su dočekali i početak. Stoga ostaje samo priča o mladosti koja je krenula braniti grad od Talijana i ustaša koji su ih kao vjerni saveznici Talijana pohvatali, mučili i pobili kao pse.

Stoga ostaje pitanje zbog čega danas na splitskim Plokitama, odakle je odred krenuo u sigurnu smrt, nema državnog vrha. Ne samo ove godine, nego cijeli niz godina. Zbog čega se ova obljetnica stradanja mladih ljudi uporno prešućuje. Možda zbog toga što bi vladajući trebali jasno i nedvosmisleno pohvaliti antifašističku borbu bez uvijanja.

Štoviše, spomen-ploča toj mladosti u čast i jučer je oštećena kamenom. Prije dvije godine išarana je kukastim križem, znakom koji su voljeli oni protiv kojih su pobijeni mladići tog vrućeg kolovoza 1941. godine i ustali.