Foto: YugoPapir

RUJAN 1983, Arsen govori za magazin Halo: "Klinci se trebaju držati one izreke u se i u svoje kljuse, jer krađe i krađice nikuda ne vode ... Danas su, više nego ikada, festivale preuzeli moćni biznismeni iz diskografskih kuća ... Para vrti sve, a ne kvalitetna pjesma ... Krajnje je vrijeme da se stane na put divljanju divljih menadžera i vršljanju raznih sumnjivih koncertnih kuća ... Došlo je vrijeme za svođenje čistih računa, jer ne može se varati i krasti vječno..."

Za njega jednom prilikom Igor Mandić napisao:

"Ono što nam pruža glazbeno i pjesničko djelo Arsena Dedića ima nešto od trubadurske mudrosti. U tvrđavu naše osamljenosti ulaze ta glazba i te riječi da bi nam pričale o ljubavi i Jugu, o sjeti naših dana, o ljudima što su ostali za nama, o ostacima ljeta, o vlakovima, o pismima kojih nema... Dedić je pjevač koji nas, konačno, vraća nama samima, a to i jest ono što ga čini nezaobilaznim u svijetu naše umjetnosti i zabave, to jest umjetničke zabave i zabavne umjetnosti. Uz njega ne stoji nitko, a i to je pouka njegove samoće koju treba poslušati... Dedićeva glazba tako postaje oaza u ovom vremenu prijetnji".

Naš najplodniji kantautor zabavne glazbe i šansone ušao je prošle godine u besmrtnike najvišom europskom nagradom talijanskih muzikologa i glazbenih kritičara "Premio Tenco". U San Remu je osvojio prvo mesto, i deveti je nosilac ove značajne nagrade pored u svijetu poznatih imena: Lea Ferrea, Jacquesa Brela, Georgesa Brassensa, Leonarda Cohena...

Probio sam led

- Ja sam više puta radio i nastupao u zemlji naših susjeda. Prije dvije godine sam dobio njihovu nagradu publicista i muzičkih kritičara "Brel". Poznati talijanski novinar Marko Luiđi, koji je dolazio i na naše festivale zabavne glazbe, godinama me nagovarao da se kandidiram za ovu vrijednu nagradu.

Poslušao sam ga i poslao organizatorima svoju kompletnu diskografiju, trake sa snimcima muzike iz filmova i televizijskih serija, knjige koje sam izdao... Tako je došlo do poziva za ovu smotru. Pjevao sam svoje stare pjesme, recitirao stihove Ujevića, Krleže, Bećkovića... i dobio sam najviše priznanje.

Kantautori iz Europe i Amerike lijepo se druže a ja sam probio led kao predstavnik jedne socijalističke zemlje. Među svima nama vlada veliko prijateljstvo i poštovanje. Nisu to naši festivali komercijale, već skup pravih umjetnika i zaljubljenika svoga posla.

Ove godine je jubilarno desetljeće smotre. Nastupit će svi nagrađeni autori, iako će biti i dosta debitanata. Možda će mnoge začuditi podatak da je predsjednik kluba koji je pokrenuo ovu smotru, 72-godišnji Rimbaldi, entuzijast lijepe pjesme, bogat čovjek koji sav novac ulaže u ovaj događaj, inače najpoznatiji cvjećar San Rema.

To je stvarno fantastično, jer se kod nas nikad ne bi moglo desiti da nekakav privatni milijunaš ulaže novac u umjetnost - osim što plaća muziku u kavani.

Da se razumijemo, ja u Italiji nisam suviše poznat šlager-pjevač.

Ovo je visoko priznanje muzikologa koje tek otvara put ka prodoru na ovu scenu. Uskoro ću održati koncert u Milanu i Rimu. Raduju me ti nastupi za koje se ozbiljno pripremam. Snimam za talijansko diskografsko tržište jednu LP ploču sa 12 najboljih pjesama, nešto u stilu zapadnih komercijalnih izdanja "Greatest hits".

Vjerujem da će me poslije svega toga talijanska publika koja odlično poznaje što valja u muzici, a što ne - toplo primiti.

Ima još jedan interesantan događaj vezan za prošlogodišnju manifestaciju u San Remu. Poznati kantautor Luis Lah održao je večer katalonskih melodija. Svojski ću se potruditi da jedne od narednih godina na istom mjestu bude održana i večer jugoslovenske autorske pjesme...

Hoćete reći da imamo dosta dobrih kantautora?

Bogati smo izvanrednim kantautorima, iako to mnogi nikako neće ili ne žele priznati. Ne znam razloge njihove muzičke uskogrudosti. Spisak je stvarno interesantan i impozantan. Za jednu takvu smotru ima dosta pretendenata: Hrvoje Hegedušić, Zvonko Špišić, Drago Mlinarec, Andrej Šifrer, Đorde Balašević, Kemal Monteno, Džoni Štulić, Bora Đorđević, Tomaž Pengov... Nosim se mišlju da i u Zagrebu napravim smotru autora koji bi održavali interesantne i zanimljive koncerte za ljubitelje dobre pjesme, lijepih melodija i kristalnih stihova.

Treba spasiti ugled pjesme

Spomenuste veći broj nekomercijalnih autora?

Danas je došlo vrijeme pjesme kao čistog ekstremnog oblika tržišta. Teži se samo ka visokoj zaradi sa gomilom i mnoštvom sladunjavih hitića koji se preko noći zaboravljaju. O kvaliteti tih pjesama nitko ne razmišlja. Treba spasiti ugled pjesme! Zbog samih umjetnika i ljudi, jer mi isključivo stvaramo svoja djela za ljude i širu slušateljske publiku.

Ne želim kritizirati i napadati sve pomodarske trendove, ne bi do zore završili priču koja bi bila argumentirana faktografskim podacima. Dovoljno je samo reći da kvalitetne kantautore ne smijemo držati u nekakvim rezervatima - lišenim komercijaliziranja.

Formalni skup autora pjesama, bilo da su one šlagerske, šansonjerske ili rock-poezije, bila bi stvarno vrijedna stvar.

Nisam asketa

Pređimo na domaći teren. Što ima novo: festivali, ploče, kazete, knjige...?

Festivali me toliko ne zanimaju. Nisu ono što su bili, preživljeni su, iako im mnogo dugujem. Ja i Gabi Novak pjevat ćemo samo na festivalskim retrospektivnim večerima, normalno ako nas pozovu. Ima dosta projekata, uz uobičajene televizijske emisije za djecu i odrasle, bit će novih ploča, pjesama i slično.

Najinteresantniji je projekt dramatizirana knjiga Mome Kapora "Onda", koja će se naći na ploči i za koju sam napisao 40 minuta muzike. Odlomke će govoriti Neda Arnerić i sam Kapor uz još nekoliko glumaca.

Kako sve to uspijete postići?

Ja sam prilično radan čovjek. Ne gubim vrijeme u beskrvnim i bezveznim kavanskim sjedjeljkama, iako volim izaći u dobar lokal i popiti koju čašicu. Nisam nikakav asketa. Vrijeme koristim racionalno, obožavam komponirati i pisati stihove, tako da mi nikada ne pada na pamet reći - ovaj rad me iscrpljuje.

Kako je vaše mišljenje o mladim rokerima?

Ima kvalitetnih grupa i rock - stvaraoca kao, na primjer, Bora Đorđević i Johnny Štulić. Ima i vrijednih pjesama, ali na našoj pop-sceni ima mnogo slabih i poluprosječnih grupa. Mislim da bi se pravila mnogo kvalitetnija muzika kada ne bi bilo pretjeranog pozajmljivanja nota sa Zapada. To i guši stvaralačke potencijale mladih autora.

U vrijeme vaše prve mladosti bilo je imitiranja i pozajmljivanja pjesama od Buddyja Hollyja, The Shadowsa, Boba Dylana, Donovana, Presleya, Chucka Berryja, Jacquesa Brela... 

Točno. Međutim, nitko se nije potpisivao kao autor pozajmljene melodije. Rado smo pjevali pjesme svjetskih zvijezda šezdesetih godina, ali smo samo mijenjali stihove i prilagođavali ih našem jeziku. Nismo bili plagijatori. Klinci se trebaju držati one izreke - u se i u svoje kljuse, jer krađe i krađice nikuda na vode.

Ne bavim se prizemnim tračevima

Poznato je da ste vi jedan od rijetkih muzičara koji hvali svoje kolege i izbjegava skandale.

Mene nikada nisu zanimale nekakve bombastične izjave i novinska prepucavanja, što nekima predstavlja duševnu hranu. Ne valja se baviti prizemnim tračevima. Eventualne probleme rješavam inkognito i van javnih glasila.

Ne znam zašto ne imenovati prave vrijednosti i ako to pojedinci zaslužuju. Ja na nikoga nisam ljubomoran niti kome zavidim. Neka svi rade kako to najbolje znaju i umiju. Barometar je publika i tu ne treba mnogo mudrovati. 'Ko valja ostaje a 'ko ne - neizostavno propada.

Ne nastupate na festivalima a pišete za Gabi koja se ne odriče lako festivala i još uvijek redovno osvaja nagrade i publike i stručnih žirija.

Gabi je moja supruga i izvanredna pjevačica. Godinama se dokazuje ali od ove godine više neće nastupati na ovim degutantnim festivalima zabavne glazbe. Posljednju nagradu je uzela na "Krapini ’82."

Danas su više nego ikada festivale preuzeli moćni biznismeni iz diskografskih kuća. Para vrti sve a ne kvalitetne pjesme. Tu ja i Gabi više nemamo što tražiti. Neka malo klinci izgaraju.

I ove godine ćete imati koncerte u Beogradu?

Gabi i ja svake godine održavamo dva koncerta u Domu sindikata, sa našim kolegom Kemalom Montenom. Sala je uvijek dupkom puna i to druženje sa beogradskom publikom je prekrasno. Ne želim prekidati tu lijepu tradiciju.

Ne mogu podnijeti ta sastančenja

Vi ste jedan od rijetkih stvaraoca koji su dobili Orden zasluge za narod. Jeste li na nekoj funkciji u Udruženju muzičara?

Eto, nedavno su me postavili na neku funkciju u Udruženju. Moram ići na sastanke sa visokim funkcionerima i političarima. Neka me mnogi krivo ne shvate, ali ja ne mogu podnijeti ta sastančenja. Volim raditi i stvarati. Ipak, polaskan sam tim priznanjem. Ne znam kako ću izgledati sa kravatom jer ne mogu odudarati od ostalog svijeta koji će prisustvovati tim sastancima.

SDK je odlučila malo pročešljati estradu.

Krajnje je vrijeme da se stane na put divljanju divljih menadžera i vršljanju raznih sumnjivih koncertnih kuća. Sada će se mulj malo pročistiti, jer je stvarno zavladao kaos na našoj estradi.

Gabi i ja nismo htjeli rušiti svoj ugled i renome sa kojekakvim sitnim tezgicama sa kojima se obmanjuje publika. Takvih koncerata je iz dana u dan sve više. Uvijek sam sebi govorio da se može živjeti i bez tih 400 starih hiljada za neki kratki "brzak koncert".

Tek sada će mnoge prljavštine izaći na čistinu. Došlo je vrijeme za svođenje čistih računa, jer ne može se varati i krasti vječno.

To nije za javnost

Uvijek imate svoju vjernu publiku.

 Za vrijeme prošlogodišnjeg Opatijskog festivala sjedio sam sa nekolicinom prijatelja u salonu hotela "Ambasador". Prišle su mi tri bake, u prosjeku po 70 godina, zatražile autogram i radosno proćaskale sa mnom.

Moj drug, muzičar, Marko Brecelj likujući je dobacio: “Da nisu ovo tvoje groupie girls?”

Nisam mu ostao dužan, uzvratio sam mu loptu: “Ako ti tolike godine opstaneš u muzici i ti ćeš imati ovakve groupie girls koje te obožavaju.”

Ostao je bez teksta dok su se prisutni pokidali od smijeha.

Ima li i mladih obožavateljica?

To nije za javnost, a i Gabi će pročitati ovaj naš intervju. Previše pitate.

Nevjerojatno ali istinito, nikad nitko nije nešto loše rekao, niti napisao o vama.

Valjda sam to i zaslužio svojim korektnim i fer odnosom prema kolegama i svima onima koji se vrte oko muzike.

I dokle tako, Arsene?

Vjerujem da ću još dugo, dugo godina imati što reći. Pravi umjetnik stvara dokle god je među živima. A sada, ’ajd živjeli...

Razgovarao: Draško Aćimović (Halo, 1983.)

Podsjećamo, Index u suradnji s YugoPapirom predstavlja najbolje iz prošlosti. Usporedite što se otad promijenilo, prisjetite se kako se nekad živjelo ili, ako ste nešto mlađi, kako su se zabavljali vaši roditelji.