Foto: 123rf

ZADNJIH NEKOLIKO godina puno se raspravlja o tome treba li djecu fizički kažnjavati, a većina stručnjaka protivi se fizičkim mjerama discipliniranja djece. Ipak, zemlje u kojima je zakonom zabranjeno udariti dijete još uvijek su u manjini, prenosi CNN.

Neki roditelji strogo su protiv fizičkog kažnjavanja djece, dok drugi smatraju da djeca na taj način uče poštovati starije.

Većina djece u svijetu trpi neki oblik fizičkog nasilja u obitelji

Prema UNICEF-ovu izvješću iz studenog prošle godine oko 300 milijuna djece između druge i četvrte godine u svijetu svakodnevno trpi neki oblik fizičke kazne od svojih skrbnika.
Pritom se radi o pljuskanju rukom, grubom drmanju djeteta ili udaranju nekim predmetom, izjavila je autorica izvješća Claudia Cappa.

Ipak, najčešće korišten oblik discipline u svijetu je "da se djetetu jednostavno objasni zašto je neko ponašanje loše", kazala je Cappa.

Roditelji obično kombiniraju nekoliko disciplinarnih metoda. "Koriste nasilne i nenasilne oblike discipline te koriste kombinaciju fizičkog kažnjavanja i psihološke agresije", poput vikanja na dijete, kaže Cappa.

Zemlje u kojima je protuzakonito udariti dijete

Prema UNICEF-u i Globalnoj inicijativi koja se zalaže za ukidanje tjelesnog kažnjavanja djece, tući djecu zabranjeno je zakonom u 60 svjetskih zemalja, država i teritorija.

Istovremeno, 1,1 milijarda skrbnika na svijetu smatra da je fizičko kažnjavanje djece nužno za dobar odgoj djeteta, prenosi UNICEF.

Na listi zemalja koje zabranjuju mlaćenje djece nalazi se i Hrvatska, dok na njoj nisu neke razvijene srednjeeuropske zemlje, poput Velike Britanije, Italije i Francuske, kao ni SAD. Po broju zabrana prednjače zemlje Južne Amerike i Europe.

Zabrane se uvode tek posljednjih godina

Zemlje su zabrane fizičkog kažnjavanja djece počele pojačano uvoditi tek u posljednjih deset godina, kaže Cappa.

Prema UNICEF-ovim podacima, fizičku disciplinu podjednako često trpe djeca siromašnih i imućnih roditelja.

Fizičko kažnjavanje djece prva je zabranila Švedska 1979. godine. Broj zemalja koje imaju zabrane naglo se povećao nakon 2006. godine, kada je UNICEF preporučio hitno uvođenje takvih zabrana u svijetu. Uvođenje sličnih zabrana najavilo je daljnjih 56 zemalja.

Trenutno u zemljama koje imaju zabrane živi samo devet posto djece ispod pet godina starosti. Drugim riječima, "više od 600 milijuna djece mlađih od pet godina žive u zemljama koje nemaju takve zakone", upozorava Cappa.

Diskriminacija siromašnih i etničkih manjina?

Prema europskom istraživanju provedenom 2015. godine u Bugarskoj, Njemačkoj, Litvi, Nizozemskoj, Rumunjskoj i Turskoj, u zemljama koje imaju zabranu gotovo dvostruko manje roditelja izjavilo je da barem povremeno udari svoje dijete.

Međutim, kako bi pravne promjene bile učinkovite, moraju ih pratiti promjene pojedinačnih i društvenih stavova, napominje Cappa.

Ne slažu se svi stručnjaci da bi zakoni trebali odrediti način na koji odgajamo svoju djecu. Prema sociologinji Ashley Frawley sa Sveučilišta Swansea u Ujedinjenom Kraljevstvu, takve zabrane nerazmjerno pogađaju marginalizirane skupine, poput siromašnih i etničkih manjina.

Frawley upozorava da su kanadske socijalne službe zloupotrijebile sličan zakon u toj zemlji kako bi otele djecu domorodačkim obiteljima.

"Razne zemlje imaju dugu povijest prijezira prema roditeljskim stilovima etničkih manjina i radničke klase", kaže Fawley.

Što o svemu kaže znanost

Mnogi stručnjaci udaranje djece povezuju s agresijom, mentalnim problemima u odrasloj dobi i nasiljem u vezama kod djece.

Svi se slažu da je udaranje djece štetno, smatra profesor socijalnog rada Andrew Grogan-Kaylor sa Sveučilišta u Michiganu. "Jedno od objašnjenja je da fizičko nasilje remeti emocionalnu vezu između skrbnika i djeteta", dodaje.

Prema Grogan-Kaylorovu meta-istraživanju iz 2016. godine, koje je obuhvatilo ukupno 160.927 djece, fizičko kažnjavanje ne vodi do boljeg ponašanja kod djece, već je povezano s mnogobrojnim negativnim ishodima.

"Djeca moraju znati da ih volite"

No, ne slažu se s time svi. Prema istraživanju Roberta Larzelerea s Državnog sveučilišta u Oklahomi, pljuskanje djece pokazalo se učinkovitim kao "pomoćna" metoda kada druge blaže mjere nisu bile dovoljne.

Njegovo istraživanje također je pokazalo da "teški" oblici kažnjavanja, poput udaranja predmetom ili šamaranja te oslanjanje samo na fizičko kažnjavanje ipak nisu polučili dobre rezultate kod djece.

Ipak, većina pedijatara slaže se da bilo kakav oblik fizičkog kažnjavanja djece treba izbjegavati. Preporučuju alternativne metode kažnjavanja djece, kao na primjer oduzimanje igračaka i privilegija.
Prije razmatranja disciplinarnih mjera, roditelji s djecom moraju izgraditi topao i emocionalan odnos, kaže Grogan-Kaylor. "Djeca moraju znati da ih volite, da vam je stalo do njihovih mišljenja i da ih želite poslušati", dodaje.