Nacizam tinejdžerima postaje izraz bunta

Nacizam tinejdžerima postaje izraz bunta

POLAKO ali sigurno, hrvatski su se tinejdžeri dosjetili novom obliku iskazivanja bunta. Ovaj put sredstvo za to iskazivanje nije ni eksplicitni seks, ni punk, ni droge, nego jedna ideologija duboko usađena u hrvatsko nacionalno tkivo - nacizam.

> "Uber alles": Makarski maturanti s kukastim križevima pozirali za godišnjak

Očigledan primjer za to je slučaj maturantskog godišnjaka u Makarskoj, u koji je nekolicina učenika podvalila svoje slike ispred kukastog križa. Nisu klinci glupi, već im je jasno da se uz samo spominjanje nacizma, šovinizma ili Thompsona najlakše dođe u medije. Staviš negdje kukasti križ ili napišeš "Ubij Srbina/baliju/ćifuta", natakneš na glavu ustašku kapu i praktički ti je zagarantirana besmrtnost. Godinama se po internetu vrti tvoja slika kao "one budale koja je 2008. dizala ruku na Sieg Heil". Ili, kao u slučaju makarskih maturanata, kao idiot koji ne zna nacrtati pravilan kukasti križ.

Tu nitko nije pretjerano kriv, nema baš puno faktora "koji kvare našu mladež", to je jednostavno takvo stanje stvari. Isticanje nacističkog znakovlja i veličanje nacizma je doduše stvar za koju se dobiva nekakva prijavica, ali Hrvatska nema onako represivne zakone kao Njemačka, Austrija ili Španjolska, pa da cijelu stvar poprati i zatvorska kazna. Stoga su vam vrata novinskih naslovnica širom otvorena, samo treba negdje nekako ubaciti Hitlera, Pavelića, Budaka, Srbe na vrbama...

Na nacizmu i fašizmu se može graditi karijera

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stvar su prije nekog vremena shvatili i pripadnici nogometnih navijačkih klubova, koji su kukasti križ formirali od svojih tijela, a stvar je su puno prije drugih shvatili medijski manipulatori, koji su na pitanju nacizma i fašizma praktički izgradili karijere. Stipe Mesić je, recimo, bazirao kompletan svoj ugled na "suprotstavljanju fašizmu" i promicanju antifašizma, iako po tim pitanjima nikad nije napravio puno više od davanja običnih izjava. Marko Perković Thompson je također zaradio veći dio svog novca tek u fazi "domoljublje prozvali fašizam". Cijela kasta hrvatskih akademika duguje svoj "znanstveni" opus ili direktnom neofašističkom revizionizmu, ili koketiranju s fašizmom po pitanjima hrvatskog jezika, kulture, ili povijesti.

Tako da ne čudi naci-fašističko igranje tinejdžera. Nacizam, fašizam i ustaštvo sada nisu samo dobre stare hrvatske tradicije, nego su postali i "in", upravo zato što su u zadnje vrijeme demonizirane od strane bilo kojeg društvenog faktora koji na tome izvlači neku korist, a uspjeh ulaska u medije putem isticanja kukastog križa, kao što pokazuje slučaj Makarske, vjerojatno će biti poticaj sličnim akcijama.

To nije veliki problem, nego prolazna moda. Puno je veći problem što su neke od vrijednosti nacizma i fašizma, kao što je preziranje drugih, ksenofobija, ili uvjerenost u vlastitu superiornost zapravo sastavni dio hrvatskog mentaliteta, i to onog mentaliteta koji nema veze s prolaznim modama, nego sa stalnim stanjem opće nacionalne paranoje.

Da to dočaramo na primjeru, klinci koji se slikaju ispred kukastog križa u pravilu ne mrze "zle Židove koji vladaju svijetom preko banaka". Ali ih zato obrazovani, umjereni Hrvati itekako mrze.

Jovan Dragišić
Foto: Makarska Kronika

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara