RADOVI na tisućama metara dugačkoj brzoj pruzi ispod švicarskih Alpa su pri kraju, a u samom središtu ove dionice nalazi se najduži željeznički tunel na svijetu - "Gotthard" tunel.

Sve vezano za ovaj projekt vrijedan 11.3 milijarde dolara je u velikim brojkama.

Počevši od položaja na kojem se radovi obavljaju, dubine od 2.500 metara ispod vrhova Alpa, preko 2.500 angažiranih radnika zaduženih da prokrčuju put kroz 30 milijuna tona granita, pa do plana da postave blizu 400 kilometara pruge i još nekoliko stotina kilometara električnih instalacija, signalizacije i komunikacijskih sistema.

S rasporedom manjih tunela, koji povezuju dva glavna paralelna tunela na svakih 325 metara, ukupna mreža tunela premašuje 150 kilometara.

Iskopavanje dva tunela dužine od po 56 kilometara završeno je tijekom 2011. godine, uz pomoć strojeva za probijanje tunela.

Ovi radovi ostavili su za sobom takve količine kamena, da bi se njima mogao napuniti vlak čiji bi se vagoni protezali od Zuricha do Chicaga, u dužini od preko 7.000 kilometara.

Dodatnih 8 milijuna tona kamena iskopano je za potrebe izgradnje baznog tunela.

Unutar ovih tunela nalaze se dvije multifunkcionalne stanice koje omogućavaju vlakovima da prelaze iz jednog tunela u drugi, za potrebe održavanja ili tijekom hitnih slučajeva.

Jedan od njih je trebao postati najdublja podzemna željeznička stanica na svijetu, pod nazivom "Porta Alpina", s liftovima koji se spuštaju do dubine od blizu 800 metara, povezujući platforme stanice sa selima na površini, ali je plan odbačen kao neekonomičan tijekom 2012. godine, navodi CNN.

S druge strane, najduži željeznički tunel na svijetu "Gotthard", koji je otvoren 2016. godine, samo je dio čitave priče.

Prvi prijedlog za izgradnju željezničke linije kroz Alpe datira iz 1947. godine, a ova pruga bila je i predmet nacionalnog referenduma tijekom 1992. godine, na kojem je prijedlog podržan, a prvi radovi u test fazi počeli su sljedeće godine.

U 2020. godini, završni dio slagalice, kraći ali jednako važan "Caneri" tunel u blizini Lugana, konačno će ugledati prve vlakove. Ovaj 15 kilometara dugačak tunel zaobilazi planinsku dionicu na najfrekventnijoj ruti od sjevera ka jugu, koja povezuje ekonomski moćne zemlje sjeverne Europe sa sjevernom Italijom.

Ekonomska moć

Vrijeme putovanja za internacionalne putnike između Zuricha i Milana bit će skraćeno sa 4 sata, koliko je trebalo "Gotthard" starom rutom, na samo 2,5 sata vožnje, s kretanjem vlakova kroz tunele brzinom od oko 200 km/h.

Izbjegavajući poznate spirale stare planinske rute, "Gotthard" bazni tunel (GBT) skraćuje put za 40 km, a kraće vrijeme putovanja rezultiralo je i povećanjem broja putnika za čak 30% u mjesecima nakon otvaranja.

Dok je planinska ruta imala, i još uvijek ima, snagu da zaokupi pažnju i najumornijem putniku, primarni dojam koji ostavlja GBT je iznenadna promjena ambijentalnog zvuka i primjetno ubrzanje kada se stigne do tog dijela. Za redovne putnike, koji su zaokupljeni čitanjem mailova ili gledanjem filmova, tranzit se jedva registrira i ne primjećuje se da se nalazite oko 2.400 metara ispod alpskog masiva, dok svjetla tunela bljeskaju pri brzini od 200 km/h. Temperatura u tunelu može doseći 40 Celzijevih stupnjeva, a ogromni ventilatori rashlađuju zrak u tunelu.

Međutim, glavni korisnici tunela nisu putnički vlakovi, već kompanije koje prevoze teret, a koje će dobiti veći kapacitet prijevoza, imati niže troškove i kraće vrijeme putovanja.

Manji nagibi sada omogućavaju da kroz Švicarsku voze teži teretni vlakovi, povećavajući kapacitet dnevnog prometa od 140-180 vlakova na 225-260 vlakova dnevno.

Na kraju, očekuje se da će to udvostručiti godišnji transportni kapacitet sa 20 na oko 50 milijuna tona.

GBT je dio većeg projekta, službeno poznatog kao „Neue Eisenbahn Alpentransversale“ ili „Nova željeznička veza kroz Alpe“, čiji su ciljevi uspostavljanje direktne rute koju će moći koristiti vlakovi velike brzine i teški teretni vlakovi, i osiguravanje neometanog prometa visokog kapaciteta između sjeverne Europe i Italije.

Rute za teretni transport

Drugi bazni tunel dalje u pravcu zapada povezuje Basel, Bern i Milano. Tunel “Lötschberg“ ima 30 kilometara i  pruža  kraću, direktnu liniju ispod bernskih Alpa od 2007. godine.

Kako bi zaštitili osjetljivu alpsku regiju od povećanja prometa, Švicarska radi na prebacivanju tereta s cestovnog na željeznički promet kada god je to moguće.

Ruta „Lötschberg“  prevozi veliku količinu tereta vlakovima, koji prevoze kompletne kamione u specijalnim vagonima s niskim podovima, a između Njemačke i sjeverne Italije, izbjegavajući kolone na autocestama.

Susjedna Austrija, koja se nalazi na strateškoj lokaciji između europskih industrijskih divova, krenula je u sličan ambiciozni projekt izgradnje tunela, kako bi svoje alpske doline oslobodila od teretnog prometa. Desetine milijardi dolara se investira u tunele i masovne nadogradnje glavnih željezničkih ruta, a koje ih povezuju s Njemačkom i Italijom.

Kada tunel dužine 64 kilometara i vrijedan 6,6 milijardi dolara bude završen 2028. godine, on će preuzeti krunu od GBT-a kao najduži željeznički tunel na svijetu. Osigurat će direktnu rutu ispod tirolskih Alpa i omogućiti teretnim vlakovima da zaobiđu grad Innsbruck. Putovanja od Innsbrucka do Italije bit će skraćena s 2 sata na samo 50 minuta.

Kontroverzni mega projekti

Južno od Beča, najstarija željeznica preko Alpa također bi trebala biti zamijenjena. Nepunih 28 kilometara dugačak, "Semmering" tunel, vrijedan 3.65 milijardi dolara, donijet će novu, bržu liniju između austrijske prijestolnice i središnje Europe s jedne strane i Jadranskog mora sa druge, kada bude završen 2027. godine.

Otvorena između 1848. godine i 1854. godine trenutna planinska pruga bila je prva koja je premostila Alpe, a danas se nalazi na listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Projekti izgradnje ovog nivoa rijetko prolaze bez poteškoća i brojnih kritika te su tako i ovi tuneli završeni mnogo kasnije nego što je planirano, a koštali su i znatno više nego što je prvobitnim budžetima bilo određeno. Protivljenja ovakvim projektima dolaze s raznih strana, kako od strane političara i boraca za zaštitu okoliša, tako i od stanovništva, čije zajednice ovakvi infrastrukturni radovi najviše pogađaju.

Možda i najbolji primjer toga je kontroverzna pruga dužine 270 kilometara koja povezuje Lion u Francuskoj s Torinom u Italiji.

U srcu ovog 27.7 milijardi vrijednog mega-projekta je 9 milijardi vrijedan tunel, dužine 58 kilometara, koji bi trebao zamijeniti nezgodnu planinsku dionicu kroz savojske Alpe.

Problemi pravne prirode, politički prosvjedi, često i nasilne prirode, prvenstveno s talijanske strane, sputavali su ovaj projekt od samog početka.

Iako su građevinski radovi započeli još 2002. godine, na probijanje tunela čekalo se sve do 2016. godine i očekuje se da će ono trajati 10 godina. Ako obje uključene strane ispune ono na što su se obavezale, putovanje između Pariza i Milana, TŽV-om, bit će skraćeno sa 7 na svega 4 sata.