Foto: Hina

ZABORAVITE 35-satni radni tjedan, on je predug, kaže vodeći francuski sindikat CGT koji je pokrenuo kampanju da se on umanji za 3 sata uz argument da će to stvoriti poslove i sačuvati ugrožena radna mjesta.

Iako većina ljudi u Francuskoj još uvijek radi duže od 35-sati za koje su se izborili pojedini sindikati, prema CGT-u takva satnica, nedostižna ili nezamisliva u drugim dijelovima svijeta, više ne odgovara današnjim trendovima i potrebama. "Smanjenje radnog tjedna odgovara na izazove napretka u tehnologiji – digitalnoj ili robotskoj – koja će u konačnici dovesti do nestanka brojnih poslova," argumentiraju iz sindikata.

Jedan od predvodnika kampanje, Mohammed Oussedik, dodaje i da bi pomak prema 32-sata pospješio jednakost jer je broj radnih sati najveći izvor nejednakosti u Francuskoj. Tu su, dakako, i drugi argumenti, poput boljeg odnosa u balansu između rada i života, društveni napredak i blagotvoran učinak po zdravlje radnika.

"Generalni napad na svetinju"

Šef CGT-a Philippe Martinez kaže da je kampanja lansirana usred "generalnog napada" na francuski 35-satni radni tjedan koji se smatra svetinjom i koji je ostao netaknut usprkos Globalnoj recesiji i financijskoj krizi zbog koje su u mnogim članicama EU uvedeni privremeni i loše plaćeni "mini poslovi" ili mjere poticanja zapošljavanja čija je manje-više javno priznata svrha rušenje cijena rada u svrhu postizanja globalne konkurentnosti. 

Napad na "svetinju" predvodi relativno novi ministar ekonomije Emmanuel Macron čija je tvrdnja da prava radnika za koje su se Francuzi borili kroz desetljeća nisu "urezana u kamenu" naljutila građane.

Local ocjenjuje da će zahtjev CGT biti dočekan s podsmijehom od mnogih unutar i izvan Francuske, budući da je i postojeći radni tjedan od 35-sati prihvaćen kao velika kočnica zapošljavanju, no sindikati već uživaju podršku najmanje jedne visoke dužnosnice.

Riječ je o ministrici pravosuđa Christiane Taubira koja je nedavno pod pritiskom lobija opustila pravila o radu vikendom i dozvolila češće i brojnije otvaranje trgovina nedjeljom.

"Ja sanjam o svijetu u kojem mi nećemo raditi nedjeljom, u kojem mi ne radimo niti subotom ni nedjeljom," rekla je povodom odluke za BFM TV. "Ja sanjam o svijetu u kojem bi mi radili samo 32-sata tjedno, da bi se mogli posvetiti drugima, čitati knjige i ići u kazalište."

"Duck and cover" taktika 

U pozadini, Francuska je, dijelom zahvaljujući činjenici da je treća ekonomska sila EU, uspješno izbjegla oštricu mjera štednje, dok su snažni sindikati spriječili reformu tržišta rada koja je češće silom nego milom provedena drugdje.

Navedeno je pak poslužilo kao jedan od zgodnih ekonomskih indikatora u uvijek aktualnoj raspravi o dvojbenim učincima mjera štednje i pojedinih strukturnih reformi poput privatizacije. Naime, iako je MMF javno i opetovano priznao da su reforme nametnute Grčkoj u konačnici bile kontraproduktivne i umanjile izgled da će vjerovnici vidjeti povrat svog novca, dobar dio europskih političara ih još uvijek zagovara kao jedini put za izlazak iz krize.

S druge strane, posljednji ekonomski indikatori sugeriraju da su Francuska "duck and cover" (klekni, pokrij se i pričekaj da opasnost prođe) taktika i otpor prema reformama sačuvale kupovnu moć stanovništva nužnu za funkcioniranje potrošačke ekonomije. Štoviše, prema podacima za kolovoz trgovina robom (potrošnja) je tamo porasla za 3.7 posto i značajno nadjačala Njemačku, Italiju, Španjolsku i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Znakovi oporavka francuske ekonomije podržavaju logiku brojnih istaknutih ekonomista poput Krugmana, Stiglitza, Pikettyja, Švajnera.., koji već dugo tvrde da je neoliberalni eksperiment u društvenom inženjeringu proveden u Europi narušio stabilnost čitavog sustava jer je potkopao temelj piramide i otvorio put prema pogubnoj deflaciji. Navedeni ekonomisti drže da ljudi koji rade samo da bi preživjeli terete, a ne oslobađaju ekonomiju jer oni u suštini zadovoljavaju tek osnovne potrebe ili primaju socijalnu pomoć.

Francuska je pak, uz na trenutke bespoštednu, čak histeričnu kritiku mnogih u susjedstvu, zadržala relativno visoke standarde na tržištu rada i zapravo pričekala da prođe najgora etapa u utrci prema dnu koja je Europu trebala učiniti globalno konkurentnijom. Umjesto da sruše minimalnu plaću ili uvedu kategoriju "mini poslova" kakvu je kod nas na mala vrata progurao ministar Mrsić, Francuzi su jednostavno pričekali da Njemačka uvede minimalac, što je samo po sebi umanjilo potrebu za, ovisno o perspektivi, brutalnim ili nužnim "korekcijama" provedenima u Irskoj, Španjolskoj, Portugalu, Finskoj, Grčkoj..