Narod natjerao premijera na ostavku, Rusija reagirala iznenađujuće. Što se to događa u Armeniji?

Narod natjerao premijera na ostavku, Rusija reagirala iznenađujuće. Što se to događa u Armeniji?
Screenshot: Radio Svoboda
 
NAKON 11 dana masovnih prosvjeda u Armeniji, Serž Sargsjan, trenutni premijer, bivši predsjednik i definitivno najmoćniji armenski političar napravio je nešto što nitko nije očekivao, pa ni sami prosvjednici: dao je ostavku i poručio da je bio u krivu.
 
Sargsjan vlada, odnosno vladao je ovom malenom kavkaskom zemljom, koja je stekla neovisnost raspadom Sovjetskog Saveza, punih 10 godina. Nakon što je odslužio dva predsjednička mandata, nakon kojih se po ustavu nije mogao kandidirati za treći, učinio je ono što i ruski predsjednik Vladimir Putin - postao je premijer. 
 
No Sargsjan je otišao i korak dalje od svog političkog uzora iz Moskve i iz temelja promijenio čitav politički sustav kako bi pošto-poto zadržao vlast. Dok je Putinu od 2008. do 2012. Dimitrij Medvedev “čuvao” predsjedničku fotelju (iako je i onda i danas Putin imao gotovo apsolutnu vlast), Sargsjan je pak prije isteka mandata pripremio teren izmjenama ustava kojima je državu iz predsjedničkog sustava prebacio u parlamentarni, čime je predsjednička funkcija postala uglavnom protokolarna i simbolična - kao u Hrvatskoj i nizu drugih europskih država.
 
 
Nesvakidašnji susret premijera i lidera oporbe
 
A sada je trebao dovršiti posao. Nakon što mu je početkom mjeseca završio predsjednički mandat, Sargsjan je promptno postavljen za premijera. Ali velik broj Armenaca nije se s time pomirio. Deseci tisuća ljudi, ogorčenih Sargsjanovom samovoljom i sveprisutnom korupcijom, izišli su na ulice i trgove u prijestolnici Erevanu i drugim gradovima, okružili zgradu vlade i blokirali promet. Kako su prosvjedi odmicali i postajali sve masovniji, pokušaji policije da ih suzbiju postajali su sve brutalniji. 
 
Prosvjede je predvodio oporbeni lider Nikol Pašinjan, ali osim političke oporbe, u njih su bili uključeni i aktivisti, studenti, obični građani. Pobuna protiv novog-starog premijera kulminirala je jučer u gotovo nadrealnom prizoru: vlasti su nagovorile Pašinjana da se sastane sa Sargsjanom u hotelu u Erevanu pred novinarima. Pašinjan je došao direktno s ulice, s ruksakom, šiltericom, u maskirnoj majici i hlačama, sjeo nasuprot premijeru u odijelu i mrtvo-hladno mu dao do znanja da nije došao voditi dijalog kako je ovaj predložio, nego samo i isključivo “uvjete njegove ostavke i mirnog transfera moći”. 
 
 
Sargsjan, koji je na to očito ostao potpuno zatečen, odvratio mu je da je to “ultimatum i ucjena”, da Pašinjan ne priznaje “stupanj odgovornosti (za političku krizu)” i da mu kao premijeru ne preostaje ništa nego da postupi “u pravnom okviru i logičnom okviru djelovanja”. Nakon toga se ustao i demonstrativno otišao sa sastanka, a Pašinjan je uhićen čim se vratio na ulicu, zajedno s još dvjestotinjak prosvjednika i oporbenjaka. 
 
No prosvjedi su se nastavili i danas, a kako javlja Guardian, pridružile su im se stotine vojnika u uniformama, u upečatljivom izrazu solidarnosti s narodom. Ministarstvo obrane zaprijetilo je da će vojnici, koji su poslani da pomognu policiji u “održavanju mira”, biti oštro kažnjeni zbog svog čina. 
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 
Izbjegnut najgori scenarij
 
Nakon svega ovoga, činilo se da armenska kriza ide prema krvavom obračunu i da bi mogla završiti kao u Ukrajini. Na kraju krajeva i Armenija je, kao i Ukrajina ili Gruzija, duboko u ruskoj “sferi utjecaja” zbog čega Moskva reagira vrlo žestoko na svaku promjenu odnosa moći, silazak s vlasti svojih poslušnika i približavanje ovih bivših sovjetskih država EU-u i NATO-u. U ukrajinskom slučaju, to je rezultiralo vojnim intervencijom i tisućama mrtvih u višegodišnjem ratu. Paralelama je svakako doprinio i Pašinjanov opis prosvjeda kao “nenasilne baršunaste revolucije”. “Obojene revolucije” su, uvelike zahvaljujući dugogodišnjoj ruskoj propagandi, postale sinonim za najgore teorije zavjera o prodemokratskim prosvjedima i izlika za krvavi obračun vlasti s oporbom, od Kijeva do Kaira. 
 
No u Armeniji je najgore ipak izbjegnuto. Nakon što je Pašinjan danas pušten na slobodu - sve do puštanja nije se znalo gdje je odveden - Sargsjan je na web-stranicama vlade objavio da pristaje na zahtjeve “uličnog pokreta”, kako ga je posprdno nazivao, i silazi s vlasti. “Ovo je posljednji put da vam se obraćam kao čelnik vlade. Nikol Pašinjan bio je u pravu. Ja sam bio u krivu”, poručio je javnosti. 
 
 
Ipak, njegov ministar obrane nije zauzeo jednako pomirljivi ton, upozoravajući da unutarnja nestabilnost pogoduje vanjskom neprijatelju-. “Neprijatelj promatra događaje u našoj zemlji. Nestabilnost unutar naše zemlje otvara za njih put da poduzmu akciju. Moramo reći našem društvu o tome”, rekao je ministar Vigen Sarkisian. Neprijatelj o kojem govori je, naravno, Azerbejdžan, s kojim je Armenija već desetljećima u “zamrznutom sukobu” oko većinski armenske odmetnute pokrajine Nagorno Karabah. Sarkisian je dodao da bi se vojska mogla uključiti u političku krizu samo ako nastupi izvanredno stanje. 
 
"Čestitam vam, pobjednički narode"
 
Pašinjan, čije ime su prosvjednici još jutros skandirali na ulicama Erevana, trijumfalno im se obratio na Facebooku: “Pobijedili ste, ponosni građani Republike Armenije. I nitko vam ne može oduzeti tu pobjedu. Čestitam vam, pobjednički narode.” Ljudi na Trgu Republike u Erevanu očito dijele njegovu euforiju: Mladi i stari plesali su, grlili se, vijorili armenskim trobojnicama i otvarali boce šampanjca. 
 
 
Kako javlja reporterka BBC-a Rajhan Demitrije, među Armencima prevladava stav da je ovo pobjeda za njihovu naciju - da se narod suprotstavio vlasti, zauzeo se za demokraciju i pobijedio. Događaj je još simboličniji jer je do njega došlo dan prije 24. travnja, što je u Armeniji dan sjećanja na genocid koji je Osmansko carstvo izvršilo nad ovim narodom za vrijeme Prvog svjetskog rata.  
 
A kako je na ovaj nevjerojatni obrat u Armeniji reagirao Kremlj? “Promatramo vrlo pozorno što se događa u Armeniji”, rekao je novinarima Putinov glasnogovornik Dimitrij Peskov. Međutim, na izravno pitanje hoće li Rusija intervenirati, Peskov je odgovorio da je to “isključivo unutarnja stvar” Erevana i da bi rusko uplitanje bilo “apsolutno neprimjereno”. Možda je razlog za rusku opuštenost to što je novi premijer, koji će zamijeniti Sargsjana, njegov stranački kolega i saveznik. Znači li to da ipak sve ostaje po starom?
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara