Foto: Goran Mehkek / Cropix
AKO NIŠTA drugo, Zoran Milanović se barem trudi biti slikovit.
Godinama su mu prigovarali da se nejasno izražava, da poseže za kompliciranim formulacijama, latinskim sentencama i pravničkim izrazima, pa je sada odlučio svojim građanima sve lijepo nacrtati.
Što narod razumije?
Evo kako je na sjednici Glavnog odbora SDP-a opisao rejting SDP-a: "To je beskamatni kredit koji su nam građani dali na vrlo kratak rok, i to im moramo vratiti. To nije kredit za potrošnju ili za razmetanje nego kredit za investicije, za ulaganje u bolje poslijepodne – ne u bolje sutra".
Ako narod išta razumije, to su onda krediti. Nažalost, ne beskamatni.
Evo što je potom rekao o kritikama na račun njegove Vlade: "Pozivam sve partnere i političke suparnike na fer političku utakmicu, oštru i ako hoće žestoku, ali ne prljavu utakmicu, ne utakmicu podmetanja u kojoj je jedina logika biti kritizer".
Ako narod išta razumije, to su utakmice. Nažalost, uglavnom prljave.
Evo koliko je truda uložio u ilustriranje zamršenog položaja političara u društvu: "U istom smo avionu, netko je u kokpitu – predsjednik i Vlada - netko u ekonomskoj klasi, ali svi dijelimo istu sudbinu i imamo isti cilj – da avion sigurno i u miru dođe na cilj. Pilot ima jednu plaću, u biznis klasi sjede oni koji više zarađuju od pilota, ekonomska klasa ima svoju plaću, a kad slete svatko pije na svoj račun".
Putna groznica Z.M.
Ako narod išta razumije, to je uzbuđenje koje je Milanovića obuzelo dan prije prvog leta Vladinim avionom u Bruxelles.
I na kraju, mala vinjeta o velikim idejama: "Kad politika jaši na velikim idejama, onda tu bude podignuto malo previše prašine, a neki ljudi se i uguše od toga".
I eto, sve je na hrpi: beskamatni kredit, prljava utakmica, ima li pilota u avionu, bacanje prašine u oči. Kome nakon svega ovoga još uvijek nešto nije jasno, neka se drži Jadranke Kosor.
Krumpir salata jaše konja
Neka se prisjeti njezinih "vrućih krumpira koje će narezati u lijepu krumpir salatu", neka se vrati njezinu "smišljanju proračuna za vrijeme pranja suđa", neka se prisjeti njezine potrage za "putom prema putu izlaska iz krize", a oni najduhovniji neka duboko udahnu, zatvore oči i utope se u slavnoj figuri nesuđene pjesnikinje: "Sada sam uzjahala konja, držim čvrsto uzde u rukama i mislim da mogu reći da se konj može usmjeriti u pravom smjeru".
Pa kako se Milanovićevo pilotiranje može nositi s ovim pustolovnim duhom?
Ni Ivo Sanader nije ništa prepuštao slučaju. Govorio je malo, ali se to svaki puta urezalo u svijest nacije. I ostavilo duboki ožiljak.
U petoj brzini otpadaju kotači
Recimo, ona poruka da smo "u banani". Nakon nje ništa više nije bilo isto.
Ili ona kako "u petoj brzini" jurimo prema Europskoj uniji. U koju smo se zabili bez zračnih jastuka.
Ili ona predizborna podvala Milanoviću "piškit ću, kakit ću".
A najupečatljivija premijerska izjava bila je ona koja mu je najteže prešla preko usana: kriza.
Surova stvarnost u 26 slika
Kao što se vidi, bilo je tu svega. Jahanja i kuhanja, sjedenja i letenja, prljavih utakmica i pranja suđa, dizanja prašine i padanja na bananu. I da, famoznih "bolnih prepona".
Neki bi to nazvali floskulama, drugi predivnim stilskim figurama.
Uglavnom, premijeri su se trudili na sve moguće načine dočarati nam surovu stvarnost. Kao na ilustriranim uputama što činiti u slučaju pada aviona. I dok se činilo da smo mi odmah sve shvatili, ispalo je da oni nisu shvatili baš ništa.
A tada nas je zaista obuzimao osjećaj da nema pilota u avionu.
Ostale komentare autora pročitajte ovdje