Ne želimo izbor, želimo ispriku
Ilustracija: Ranko Šuvar / Cropix
SVI imamo slobodu vjerovati u što god želimo i to je predivna stvar. Možemo javno ispaljivati najluđe teorije i sve ih redom opravdati time da je to nešto u što iskreno vjerujemo. Možete ovog trena detonirati logičku bombu i zaključiti da se stomatolozi nemaju pravo uplitati u dugogodišnji posao zubić vila koje su svih ovih godina mukotrpno radile na zubno-novčanoj razmjeni koja je uveseljavala mnoštvo djece diljem svijeta.
Možete jer to vam je dopušteno. Ne morate znati apsolutno ništa o medicini, stomatologiji, zubima, zubnoj tehnici ili kivetiranju totalne proteze, ali vaše iskustvo na području djelovanja zubić vila daje vam pravo da iz tog zanimljivog kuta pristupite diskusiji i date svoj bajkoviti doprinos.
Skrivaj embrio, stiže Rajko Ostojić!
Upravo je tako predstavljena izjava monsinjora Valentina Pozaića koji je odlučio istresti ono što misli, uključiti se u raspravu o umjetnoj oplodnji i zaključiti da ga sve to podsjeća na 1945. Kako mu je to pošlo za rukom? Zašto baš četrdeset i peta? Tko bi ga znao.
E sad, mediji prenose koješta i da su u ovom konkretnom slučaju izostavili to da je Valentin Pozaić bioetičar (u prijevodu: o ovom je problemu vjerojatno razmišljao više od prosječnog novinara), a i ismijavanje crkvenjaka vječna je zabava posjetitelja portala. Zašto? Zato jer je najčešće lako i zato jer o ovoj temi puno češće prde popovi koji o tome također nemaju pojma. Uglavnom, rekao je to što je rekao, a mi smo u tome brže-bolje pronašli rupe iako nismo najsigurniji koje su. Umjetna oplodnja djeluje kao nešto što bez problema možemo strpati u kategoriju tema o kojima mogu pričati svi. Nažalost, ne mogu, ali neovisno o tome, novi zakon o umjetnoj oplodnji navukao je bijes biskupa, konzervativnih političara, vjerskih udruga i svih vjerski raspoloženih građana koji su složno graknuli kao da su pročitali da će od 1. svibnja Ostojićeve horde krenuti s umjetnom oplodnjom po kućama i smrzavati svaki nezbrinuti embrio koji pronađu.
In šmitro
I nije problem ako netko baljezga bez repa i glave jer to čine svi oni kojima, neovisno o vjerskim uvjerenjima, ego ne dopušta da priznaju kako o nekim temama nemaju pojma. Puno je veći problem kada grupu stručnjaka suočimo s grupom vjernika i sve to zajedno nazovemo raspravom. Daleko je to od rasprave. Ovdje se ne radi o samopomoći, ljubavi, glazbenom ukusu ili traženju odgovora na vječno pitanje: "Zašto svi kupuju žute Timberland čizme". O takvim i sličnim temama mogu ravnopravno pričati svi i pritom iznositi prilično duboke stavove. Čak i ako to čine mrtvi pijani. Iako ovo nije takav slučaj, privukao je velik broj onih koji smatraju da svačije lupetanje o svakoj temi valja uzeti u obzir. Iz istog razloga pitamo slavne što misle o cjepivu protiv ptičje gripe. Imaju mišljenje? Naravno. Je li bitno? Pa i ne.
Dakle, na jednoj strani imate stručnjake i liječnike koji se ovakvim stvarima bave dugi niz godina, a na drugoj većinu, one koji smatraju da im vjera daje pravo na veto ili političare koji će na ovakvim pitanjima prikupljati "vjerske bodove". I nitko ne kaže da su liječnici nepogrješivi ili da o svemu ne treba pričati, ali kada se na tapeti nađe pitanje umjetne oplodnje i zamrzavanja embrija, logika nalaže da u obzir prvenstveno uzimamo mišljenje stručnjaka, a tek onda mrmorenja autolimara, krojača, kolumnista, političara, pipničara ili organizacije koja u 2012. smatra da je homoseksualnost bolest, još uvijek nije sigurna kako se postaviti prema prezervativima i većini problema pristupa besmrtnim argumentom: "To nije dobro jer vjerujemo da nije dobro". Umjetna oplodnja? Bože sačuvaj, držat će djecu u frižideru s lubenicom i pivom. In vitro? In šmitro.
Tko na grupnom spamu svoju povist piše…
Nemojmo se zanositi, "vjerujem da nije dobro" nije dovoljno čak ni ako pričate o novom filmu Adama Sandlera, a kamoli o nečem što ljudima mijenja živote i što je, koliko god to nekom vrijeđalo ego, iznad nečije struke. Ipak, neke to ne sprječava da u ovu temu ponovno uvale spekulum i još nas jednom podsjete koliko vremena gubimo na rasprave s ljudima koji najčešće ne znaju što govore i koji se direktno upliću u način na koji će netko zasnovati obitelj. Neki od nas nisu vjernici i ne zanima ih što pop misli o umjetnoj oplodnji. Bio on bioetičar ili ne. I ne čine to zbog bahatosti niti smatraju da pop ne bi trebao imati mišljenje, čine to zato što se argumenti u ovom slučaju svode na moralno zgražanje nad onima koji svima žele dati priliku da na svijet donesu dijete koje će voljeti. Neki od nas nisu vjernici i žele imati taj izbor ako sve ostalo zakaže. Ti argumenti mogu biti legitimni i složit ćemo se da ovakva i slična nestručna liberalna trabunjanja također nemaju težinu, ali neki od nas smatraju da informacije o znanosti trebamo dobivati od znanstvenika, a ne svećenika, ateista, zgroženih vjernika, agnostika, konzervativaca ili liberala.
Naravno, medijski je prostor otvoren za sve stavove i na nama je da ih poslušamo i donesemo sud, ali kada vidite da s jedne strane imate zakon koji ljudima daje izbor, a s druge skupinu čija se priča vrti oko zabrana, povrijeđenih vjerskih osjećaja i želje da im se predsjednik Vlade i ministar ispričaju zato jer oni "nisu spam" – nekima od nas nije teško odlučiti na čiju stranu stati.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati