GODINA je 2018. Prošli tjedan. Hladan, kišni zimski dan u Splitu. Jedan od onih kada probija i kroz vjetrovku. Gomila ljudi stoji i čeka ispred bolnice – red je dugačak brat-bratu jedno sto metara. Stoje vani, na kiši i čekaju da upišu djecu na preglede koji su sljedeće godine, preglede kod pulmologa, kardiologa, alergologa i endokrinologa.

Hajdemo sada opet. U 2018. godini, kada uredno primamo slike u boji s letjelica iza Plutona, u Hrvatskoj, članici Europske unije, u državi gdje dajete milijarde za zdravstveni sustav, ljudi stoje u redu kao da čekaju dobiti kakvu sirotinju. Drže uputnice i strpljivo na kiši i zimi čekaju kako bi djecu upisali na pregled kod specijaliste. Pregled koji će biti naredne godine. Jer u Hrvatskoj u 2018. godini, to se može napraviti samo jedan određeni dan, i samo ako ste tamo fizički. Po kiši i vjetru.

I znate što? Te ljude tamo treba žaliti. Ne zato što su stajali na kiši i vjetru, nego zato što to smatraju normalnim. Treba ih žaliti jer im nije palo na pamet grupno otići kod ravnatelja bolnice, dati mu uputnice i zatražiti termin za pregled. U roku od 30 dana. I ne izići iz toplog ureda ravnatelja dok ne dobiju termin pregleda. Treba ih žaliti jer nisu otišli do gradonačelnika i pitali kakva je to usluga u gradskoj bolnici. Treba ih žaliti ne zato što stoje u redu, već zato što su sebi dopustili da mirno i krotko stoje u redu.

Ako sebe držite za slugu – i drugi će vas tako držati

Davno je Starčević rekao: „Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se nemari čuditi ako ga i drugi takovim scene“. Ako se ponašate poput sluge, a u 2018. godini uopće tražiti da dođete fizički na određeni dan s uputnicom i stojite vani na kiši i vjetru (ispred objekta koji ima tisuće kvadrata i gdje se sigurno može urediti čekanje u zatvorenom) znači ponašati se poput sluge. Sluge koji će plaćati doprinose, plaćati zdravstveno, koji će glasati na izborima za samozvane domoljube i onda stajati s papirićem u redu, u 2018. godini.

Kao prvo, za zdravstveno izdvajamo ogroman novac. Ako imate u Splitu plaću nešto iznad prosjeka, recimo da ste neki splitski VSS sa 7000 kuna neto, za zdravstvo svaki mjesec izdvajate 1.312,50 kuna, tj. točno toliko mora uplatiti vaš poslodavac da biste dobili taj neto. Za taj novac od sustava imate pravo tražiti ljubaznost – ako idete u restoran gdje se potroši skoro 200 eura za večeru, konobar će vas dočekati sa smiješkom, prihvatiti kapute, otpratiti do stola i pomoći vam da sjednete. Ne baš toliko usiljeno ljubazno, ali osnovno ljubazno ponašanje trebate tražiti od bilo koje javne službe i bilo kojeg javnog djelatnika: medicinske sestre, liječnika, nastavnika, policajca, carinika, ministra, premijera. Svi oni su tu radi i temeljem vašeg novca.

Ako se ikome od 230.000 zaposlenih u javnoj službi osnovna pristojnost i osnovna ljubaznost prema građanima koji to plaćaju čini suvišnim – vrlo lako mogu dati otkaz i svoj talent i znanje razviti u realnom sektoru.

Za vaše novac tražite ljubaznost i profesionalnost

Kada u bilo koji sustav, pa i zdravstveni, ubacujete tako veliki novac svaki mjesec, onda očekujete elementarnu ljubaznost: kada dođete s uputnicom, a imate pravo doći svaki dan, sustav se treba prilagoditi i raditi barem jedan dan popodne jer nije primjereno da izlazite s posla. Dakle, kao prvo i elementarno se očekuje da vas prime u toploj i zatvorenoj sobi i da nakon ne predugog čekanja dobijete ljubazno: „Kako vam mogu pomoći?“.

Kakvo naručivanje „jedan dan“ uz stajanje vani u redu? Alo? Kome je to moglo pasti na pamet? Ako je radno vrijeme 8 sati, onda šalter mora biti otvoren barem šest sati svaki dan i netko mora biti prisutan za one koji će slučajno doći fizički s uputnicom. Jer u 2018. godini nema se što dolaziti s uputnicom. Imalo informatizirani zdravstveni sustav koji je koštao teške milijune i nema nikakve tehničke prepreke da se od liječnika opće prakse uputnica elektronički usmjeri k bolnici u koju želite ići. Imamo i čak funkcionalni sustav osobnog poštanskog sandučića (gov.hr usluga, ako ne koristite – preporučujem, ono što radi zaista je korisno), pa ne bi trebalo biti ni problema s pouzdanim slanjem i primanjem poruka, eto da se ne povrijede ni propisi o zaštiti osobnih podataka.

Usput, navodno su neki u sustavu zdravstva jedva dočekali novi okvir o zaštiti osobnih podataka da bi (potpuno pogrešno) isključili zaprimanje uputnica e-mailom ili onim prastarim faksom, već se vratili na fizičku dostavu jer valjda nema ljepšeg nego kada jadnici stoje pred šalterom.

Građani će opet glasati za iste, pa što bi usluga bila bolja?

No zašto ljudi stoje u redovima? Zato što one unutra nije briga. Zato što znaju da im se ništa neće dogoditi. Nitko neće dobiti kaznu od 20% plaće radi idiotskog „poslovnog pravila“ o prijemu uputnica jedan dan. Nitko neće ni u gradskoj ni u županijskoj niti u državnoj vlasti odgovarati. Kada dođu izbori, malo tko će zamjeriti ovo čekanje na kiši, ljudi će, barem većina njih, ponovno glasati „da ne dođu oni drugi“. I gradonačelnik i župan i ministar pa i premijer, nitko neće osjetiti na izbornim rezultatima to što su pustili ljude da čekaju na kiši i vjetru.

Uredno su HDZ (ali nije bio bolji ni SDP kada su bili na vlasti) uvjerili građane da je „normalno“ da skupo plaćaju javnu uslugu i da je ta javna usluga nikakva. Uvjerili su građene da je „normalno“ u 2018. godini stajati s uputnicom na kiši kako bi se dobilo daleki termin pregleda za dijete. Uvjerili su građane da budu upravo ono što je Starčević davno upozoravao – sužnji. A dok se ponašate kao sužnji, i drugi će se prema vama ponašati upravo tako.

Zato ove u redu prošlog tjedna treba žaliti. Ne zato što su stajali na kiši. Već zato što su uredno i mirno stajali, sa stavom da je to eto „mora se“. I što će sutra opet glasati za iste. Uz takav narod stvarno je super biti u politici.

Ako ste političar, uz ovakav narod možete komotno kupiti limuzinu od jedno 10 milijuna kuna, sa zlatnim pepeljarama i unutra degustirati 30 godina star viski. Hrvati će vam pljeskati ako im budete kroz prozor bacali dovoljno praznih boca. I što budete više arčili to će vas više voljeti jer, eto, bit će više boca iza vas.

Što reći nego: hej ljudi, trgnite se, pa vi to plaćate, tražite svoja prava, a valjda je među osnovnima da u 2018. godini ne stojite na zimi i kiši, za uslugu koju uredno svaki mjesec skupo plaćate.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala