MISLILI smo da je Berislav Rončević tek jedan od brojnih nesposobnih ministara u Vladi. A kad ono, iznenađenje. Uspio je vrlo spretno isposlovati bankovni kredit za stan vrijedan 350 tisuća eura. Rata će mu iznositi 11.500 kuna, a isplaćivat će je punih 30 godina. Odnosno, sve dok ne navrši 78 godina, što je vjerojatno rekordna starost za nekog korisnika stambenog kredita u Hrvatskoj.

I neka je kupio stan. Dokazao je da je itekako sposoban. Samo rijetkima pođe za rukom dobiti kredit s krajnjom otplatom u 78. godini, ali to je ipak stvar poslovne banke koja je kredit izdala. Ona se vjerojatno već nekako osigurala: bilo kroz hipoteku na stan iz kojeg će u nuždi izbaciti ražalovanog ministra s mizernom penzijom ili možda, tko zna, potencijalnog optuženika za korupciju, bilo kroz garanciju da će ministar za, recimo, deset godina otplatiti kredit u cijelosti, s ušteđenih dvjestotinjak tisuća eura. Sve je stvar dogovora. Treba jednom od najvjernijih Sanaderovih ministara vjerovati da će uspjeti otplaćivati kredit iduća tri desetljeća. I neka još netko kaže da ova vlast ne dijeli sudbinu svojih građana.

Zarađuje 22 tisuće, rata mu je 11 i pol tisuća kuna

Rončević je zasad bez brige. Mjesečno zarađuje 22 tisuće kuna, i tako će biti iduće tri godine. Za ratu će sigurno biti, možda ostane nešto i za uređenje. U nuždi će uskočiti supruga s pet tisuća kuna plaće. Ako bude pokazivao jednaki stupanj sposobnosti kao i u proteklih pet godina, mogao bi Rončević sve do mirovine fino zarađivati. Taman za otplatu kredita.

Reklo bi se, konačno dobre vijesti u mjesecu obilježenom žestokim udarom pravne države na korumpirane profesore. Već su nam se zgadile priče o tome kako profesori prodaju znanje za pršut ili dva, za nogometne ulaznice, za lijepe oči ili stotine eura. Stoga je utješno čuti kako si jedan izabrani političar, državni službenik na proračunskoj plaći, može priuštiti luksuzan stan na Bukovcu, vrijedan 350 tisuća eura. I još bolje, saznati kako banke vjeruju ljudima da će do duboke starosti moći otplaćivati rate kredita od 11.500 kuna. Nadamo se da je Rončević uplaćivao treći mirovinski stup, jer mu prva dva neće puno pomoći.

Ipak nije sve tako crno

I tako, nije sve crno u ovoj Hrvatskoj. Pa što ako se radi o bivšem ministru obrane kojeg Uskok ispituje o kupovini onih spornih vojnih kamiona? Državno odvjetništvo ionako je već obznanilo da Rončevića neće kazneno goniti zato što je duplo manje kamiona izravnom pogodbom platio 14 milijuna kuna više od najviše ponude na javnom natječaju. Dakle, s te strane ministar je miran. S druge strane, banke u Hrvatskoj očito vjeruju političarima na lijepe oči. Uostalom, nije li Ivić Pašalić dobio 20 milijuna eura kredita na osnovu usmenog obećanja? Banke očito znaju da će svoj kredit kad-tad naplatiti.

Berislava Rončevića godinama prati glas nekompetentnog pajaca kojemu premijer Sanader svakodnevno dijeli packe i verbalne šamare. Novinari ga koriste kao vreću za nabijanje (kad već ne mogu premijera), ismijavaju ga da ne zna tko je Dušan Miljuš, podmeću mu da štiti nekakve ustaše i svog prijatelja Thompsona, tvrde da je nedotupav kao i njegov pajdo Branko Vukelić. A sada se otkrilo da se Rončević cijelo vrijeme pravio blesav, da se ne bi prokljuvilo da je lukav. Ili spretan. Ili onako "sanaderovski" sposoban.

Tko štedi, taj vrijedi

A takvima prije ili kasnije lova mora izbiti na vidjelo. Sanaderu su zabljesnuli satovi, Pašaliću građevinski projekti, nekima ortački ugovori, a evo sada ministru Rončeviću luksuzni stan. Naravno da ga nije kupio u gotovini, recimo prodajom obiteljske kuće i stana, pa nije ni Pašalić svojom lovom ušao u građevinu. Najbolje je dići kredit i uvjeriti banku da će on sigurno biti servisiran, pa makar i duboko u starost. Pa makar rata iznosila 11.500 kuna, bez obzira što postoji mogućnost da Rončević za tri godine više ne bude ministar, a potom u najboljem slučaju osvane u Saboru. S plaćom tek nešto većom od rate kredita. Tko štedi, taj vrijedi.

Nije ovo komunizam i ne treba očekivati da ministri moraju živjeti na osamnaestom katu Mamutice. Kamo sreće da si mnogi mogu priuštiti stan na Bukovcu od 350 tisuća eura. I da svi mogu otplaćivati kredit do 78 godine starosti. Ali ne mogu. To očito mogu samo ministri u HDZ-ovoj vladi, a od svih njih, upravo onaj koji je umočen u tešku korupcijsku aferu koja još nije razriješena. Sumnje su u ovoj trakavici veoma očite, kao što bi trebala biti očita i odgovornost bivšeg ministra obrane, naknadno prerušenog u - koje li ironije - ministra policije. Čak je i unutarnja revizija u MORH-u otkrila nepravilnosti u vezi kupovine 39 kamiona izravnom pogodbom, pa svejedno ministar u pune četiri godine nije ni osuđen, ni amnestiran. I upravo on, koji je nedavno zaključio i posao s finskom Patrijom, inače osumnjičenom za korupciju u Sloveniji, kupuje skupocjeni stan uz interesantne, da ne kažemo bizarne kreditne uvjete u Erste banci.

Sve smrdi do neba

Nekako uvijek ista priča. Predsjednik države optuži ministra za sudjelovanje u sumnjivim poslovima, pa novine objave detaljne podatke koji nedvojbeno pokazuju da tu ima elemenata kaznenog djela, pa se saga vuče godinama, pa u međuvremenu ministar promijeni portfelj i sve kreće ispočetka. I naravno, DORH odmah poručuje da nema elemenata za kazneno gonjenje ministra, ali on svejedno ostaje na meti Uskoka. I upravo takav čovjek kupuje luksuzan stan. I sve smrdi do neba. Kao što je smrdjelo sa Sanaderovim satovima, Pašalićevom građevinom, pa i Bandićevim penthausom.

I sve to događa se upravo u vrijeme kad hrvatska vlast iz petnih žila pokušava uvjeriti građane da je akcija Index obračun s korupcijom. I može urlati koliko god hoće, kad nas jedna ovakva vijest vrati u realnost. U ovoj zemlji političari su uvijek bili i bit će percipirani kao generatori korupcije. I ta percepcija neće se promijeniti koliko god Branka Vukelića amnestirali od Brodosplita, Andriju Hebranga od Shimadzua, Ivu Sanadera od Verone, Miomira Žužula od Imostroja i Bechtela, Berislava Rončevića od vojnih kamiona. Kao da riječ pravne države u ovoj državi nešto vrijedi.