Već je jasno da je Barcelona u ovoj odluci potpuno izolirana - Madrid je ne priznaje i pokreće izvanredne mjere u skladu s člankom 155 španjolskom Ustava, kojim planira suspendirati katalonsku autonomiju, raspustiti vladu njenog predsjednika Carlesa Puigdemonta i  preuzeti izravnu vlast. Europska unija, ali i ukupna međunarodna zajednica, također su odbacili katalonsku deklaraciju kao nelegitimnu i nedvosmisleno se svrstali uz španjolsku vladu. No ima li Puigdemont podršku samih Katalonaca? 

 

 

Deklaracija neovisnosti izglasana je nadmoćnom većinom u katalonskom saboru, sa 70 glasova za i 10 protiv, ali taj rezultat daje prilično varljiv dojam. Naime, 55 zastupnika iz triju oporbenih stranaka - Narodne stranke (koja je na vlasti u Madridu) Socijalističke stranke i Građana - odbilo je pristupiti glasanju, što znači da bi se ukupni rezultat mogao uzeti kao 70-65, a to je vrlo tijesna većina u korist neovisnosti. 

 

Kako piše Leonid Bershidsky za Bloomberg, i ova nategnuta većina separatista ostvarena je samo zato što katalonski izborni sustav pozitivno diskriminira ruralna, slabije naseljena područja regije u kojima je istodobno izraženiji katalonski nacionalizam. 

 

Tako je glasanje u parlamentu bilo repriza spornog referenduma održanog 1. listopada, koji su španjolska vlada i ustavni sud proglasili ilegalnim i nasilno, ali bezuspješno pokušali zaustaviti. Rezultat je bio nadmoćnih 90% za iz razloga što ga je ogromna većina protivnika neovisnosti odlučila bojkotirati. Samo 43% katalonskog glasačkog tijela zaista je glasalo za neovisnost. 

 

A prema posljednjim anketama javnog mnijenja, provedenima nekih mjesec dana prije referenduma, pristaša neovisnosti manje je nego pristaša ostanka u zajedničkoj državi - 41% prema 49%. Separatisti su prosvjedovali u stotinama tisuća na ulicama Barcelone i drugih gradova, ali približno jednaka okupljanja imali su i protivnici odcjepljenja. 

 

 

Dok se u trenutku proglašenja neovisnosti predsoblje parlamenta, puno pristaša koje su htjele svjedočiti povijesnom trenutku, orilo od pokliča “sloboda”, “neovisnost” i “demokracija”, anti-separatisti su otvoreno izražavali prezir prema njihovom euforiji, kako izvještava Washington Post. “Što je ovo? Marš na Bastilleu?”, pitao se zastupnik Katalonske socijalističke stranke, Daniel Fernandez.

 

Carlos Carrizannos, zastupnik Građana (Ciudadanos), usporedio je, za vrijeme užarene rasprave koja je prethodila glasanju, proglašenje neovisnosti s državnim udarom. Upirući prstom u njega, pozvao ga je na odgovornost zbog krize u kojoj se Katalonija našla: “Vi, gospodine Puigdemont, bili ste za neovisnost cijeli svoj život. Cijeli ovaj plan već je bio posložen.”

 

“Ovaj pokret je školski primjer populizma, pun magičnog razmišljanja koje je stvarnost razorila. Voljni ste žrtvovati sve za svoj čisti fanatizam”, bio je još oštriji zastupnik Narodne stranke Alejandro Fernandez. “Vi koristite ime Katalonaca. Ali mi Katalonci smo podijeljeni. I vi nanosite štetu Kataloncima”, kazala je Ines Arrimadas iz Građana. 

 

Poruke katalonske oporbe podudaraju se s porukom samog španjolskog premijera Mariana Rajoyja, koji je u parlamentu u Madridu podrugljivo odbacio kako Puigdemontov proglas, tako i njegove pozive na dijalog. “Riječ dijalog je tako lijepa riječ. Ona stvara dobre osjećaje. Ali dijalog ima dva neprijatelja: one koji zloupotrebljavaju, ignoriraju i zaboravljaju zakone, i one koji žele slušati samo sebe, koji ne žele razumjeti drugu stranu.”

 

 

Iako je situacija u Kataloniji vrlo neizvjesna, jučer je bila još neizvjesnija. Naime, cijelog dana se nije znalo hoće li Puigdemont zaista krenuti naprijed prema odcjepljenju, koje je prije nekoliko tjedana već proglasio pa odmah suspendirao, ili će popustiti i umjesto toga raspisati prijevremene izbore. Njegovo oklijevanje i davanje naznaka da bi ipak mogao popustiti izazvalo je ogorčenje separatista koji su počeli prosvjedovati pred parlamentom. Lider radikalno lijeve stranke CUP, Antonio Banos, postavio je Puigdemontovu fotografiju, okrenuto naopako, za svoju profilnu sliku na Facebooku kao simbol njegove navodne izdaje. Kad je Puigdemont ipak objavio da će zatražiti od parlamenta glasanje o neovisnosti, Banos je postavio njegovu sliku okrenutu ispravno. 

 

Puigdemont se  u biti dvoumio jer je pokušavao dobiti garanciju da će zauzvrat za raspisivanje novih izbora Rajoy odustati od aktiviranja članka 155. Kada je shvatio da Rajoy namjerava ići s izvanrednim mjerama koje bi “povratile legalnost” u svakom slučaju, odlučio je da ni sam neće popustiti. 

 

Drugi Puigdemontov plan, onaj da će uvjeriti EU da se uključi u sukob kao posrednik između Barcelone i Madrida, također se izjalovio. Kao što je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk jasno dao do znanja, “za EU se ništa ne mijenja” po pitanju statusa Katalonije, a Madrid ostaje “jedini sugovornik” Bruxellesa. Štoviše, vodstvo EU već je prethodno upozorila Kataloniju da nema ništa od ostanka unutar unije u slučaju odcjepljenja. 

 

 

Iako je dobar dio Katalonaca ovo zasigurno doživio kao izdaju, katalonski političar koji i sam podržava neovisnost, Jordi Sellas, vidi to kao logičan stav EU: “Nitko u EU nikad nije raspravljao što da čini s novom zemljom koja nije članica EU, a ima 7.5 milijuna građana EU.” Ispostavilo se da je od Puigdemonta bilo prilično naivno očekivati da će se unija suprotstaviti jednoj od svojih najvećih članica. Stoga on danas možda izgleda kao pobjednik, ali još jednom - dojam vara.

 

Usto, sami pristaše katalonske neovisnosti, pa ni oni najgorljiviji, po svemu sudeći nisu voljni boriti se za nju bilo kakvim metodama osim mirnim prosvjedom i otporom. “Neću umrijeti za zastavu, za zemlju. Narod se nikad neće boriti. To nije vrijedno niti jedne smrti”, naglasio je Sellas. 

 

Međutim, Katalonci bi umjesto toga mogli pribjeći metodama poput pasivnog otpora, građanskog neposluha, pa i općeg štrajka, koji bi mogao paralizirati gospodarstvo ove bogate regije. Nasilna reakcija španjolske policije, ili čak vojske samo će im ići na ruku i obiti se Rajoyju o glavu. To je, ironično, možda jedina šansa da se izolirani i praktički bespomoćni Puigdemont ipak izvuče pobjedu iz vrlo nezavidne situacije u kojoj se nalazi. No dugoročno rješenje krize morat će iznijeti neki drugi lideri - ni on ni Rajoy očito nisu za njega sposobni.