Nobelova nagrada za književnost i "zaboravljeni"

KAO SVAKA književna ili umjetnička nagrada, Nobelova nagrada je zaobišla pisce koji su se, kako vrijeme prolazi, bez svake sumnje pokazali kao "univerzalni pisci".

Iako je lako naknadno uočiti tu vrst "zaborava", svejedno vrijedi spomenuti da se Conrad, Strindberg, Tolstoj, Joyce, Proust, Pessoa, Kafka, H. James, Borges, Musil, Rilke, Greene ali i Broch, Nabokov, Brecht, Giono, Ungaretti, Kemal i drugi - od kojih neki još uvijek stvaraju - ne nalaze na popisu nagrađenih.

Može se, na primjer, primijetiti da je nagrađena Pearl Buck ali ne i Virginia Woolf, te da se Francuzi Sully Prudhomme (1901.) ili Frederic Mistral (1904.) više uopće ne čitaju, kao ni Nijemci Paul Heyse (1910.) ili Rudolf Eucken (1908.).

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1952. godine Francois Mauriac je ustvrdio: "Desi se ponekad da laureatima ne postanu oni najveći već oni najučinkovitiji, koji imaju dara utjecati na svoje suvremenike".
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Članovi žirija se pak brane da se "ne radi o Olimpijadi". "O svakom se slučaju raspravlja više godina. Raspolažemo najboljim književnim tajnim službama", brani se žiri.

Istina je da je u SAD-u ili, primjerice, Njemačkoj, Nobelova nagrada pravedno dodijeljena Faulkneru (1950. još slabo čitanom), Hemingwayju ili Steinbecku, s jedne strane, i Mannu, Boellu i Grassu s druge strane.

Pisci poput Kafke, Cavafyja ili Pessoe postali su poznati tek nakon smrti. Proust je preminuo ubrzo nakon što je postao poznat, ne ostavivši Francuskoj akademiji dovoljno vremena da se udubi u njegova djela. Niti Musil nije bio poznat za života.

Najvažnija djela Rilkea i Lorce objavljena su prije njihove smrti, ali također nisu bili poznati za života.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara