Foto: Libela, Index

DRUGU večer za redom anonimne aktivistkinje održale su noćnu akciju u Zagrebu, ovoga puta simbolično ostavljajući obrise žena koje su stradale od posljedica nesigurnog pobačaja, a uz koje su otisnute vješalice s porukom 'Nećemo natrag!'. Prosvjedna akcija održana je i u Splitu.

Ostavljajući poruke na ruti današnjeg Hoda za život u Zagrebu, željele su ukazati na činjenicu da današnji skup nije hod za život, jer pravo na život znači pravo na ispunjen život te pravo na izbor, piše Libela.

"Takozvani Hod za život nije okrenut nikakvim pozitivnim vrijednostima, već je okrenut protiv prava na odlučivanje o vlastitom tijelu i prava na dostojanstven, ispunjen život te je usmjeren na licemjerno isključivanje i ograničavanje svih koje i koji se ne uklapaju u njihovu krajnje usku i represivnu ideju reprodukcije nacije.

Na kraju krajeva, to je i skup kojim se manipulira ljudima vodeći ih organiziranim prijevozom na jednodnevni plaćeni izlet, koristeći se resursima iz upitnih izvora. Pod krinkom religijskih sloboda šalju se uvijene, ali itekako očite političke poruke na dan predizborne šutnje", stoji u anonimnoj dojavi aktivistkinja.

Prosvjedna akcija u Splitu: "Hod za život gazi žene"

Skupina revoltiranih građanki i građana Splita u noći s petka na subotu obojila je fontanu na splitskoj Rivi u crvenu boju te postavila plakat "Hod za život gazi žene" kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo s perfidnom i nazadnjačkom manifestacijom koja se ove subote održava u našem gradu, stoji u njihovu priopćenju.

Splitske aktivistice i aktivisti upozoravaju kako pod krinkom zaštite života organizatori Hoda za život manipuliraju javnošću i svoje simpatizere vode u šetnju po mrtvim tijelima onih žena koje su se u prošlosti našle u nezavidnoj situaciji da su morale pobaciti u ilegali.

Podsjećaju na citat iz etnografije Nade Sremec "Nismo mi krive", objavljene 1940. godine:

"Sebe sam trovala, bola, bušila, ciganke me dropile i gnjavile, da me samrtni znoj oblivo, samo da ne narodim dice. A zašto? Zato da živima bude lipo, na žive sam mislila, za nji sam se patila i svoje tilo mučila".

"Kad se to dogodi dami u gradu, stoje joj na raspolaganju: novci, sanatorij, liječnici, posluga, njega, birana hrana, odmor u kupalištu itd. itd. Kad se to dogodi snaši u selu, stoji joj na raspolaganju: da to uradi sama, da zamoli koju drugu koja se u to razumije, da ode s loncem masti Cigankama ili ako ima novaca primalji, koja uz put i u takvom poslu pomaže".

Stoga upozoravaju kako aktivisti Hoda za život pod šarenim balonima i s osmjesima na licu žele naše društvo vratiti u zaostalo doba gdje je ženama bilo otežano odlučivanje o svojim sudbinama.

"Naše bake i majke mukotrpno su se borile za ostvarenje ljudskih prava i dostojanstven i ravnopravan život žena. I nećemo dopustiti nikakvim konzervativnim snagama da odlučuju u naše ime", poručili su.