TRENUTNO sve izgleda fantastično za Baracka Obamu i demokrate. Imaju predsjedničko mjesto, a uz njega većinu u oba doma Kongresa kakvu nisu imali jako dugo. No, u novinama se već pojavila usporedba s jednim predsjednikom za čije će poteze Obama morati dobro paziti da ne ponovi - usporedba s Jimmyjem Carterom.
> Američki izbori na Indexu
Obama je dobio potporu bijelaca kakvu nijedan demokrat od Cartera naovamo nije dobio. Carter je 1977. naslijedio Gerarda Forda, zamjenika Richarda Nixona, jedinog predsjednika čija se popularnost mogla mjeriti s onom Gerogea Busha. Tada se činilo da su republikanci potučeni za sljedećih osam godina i da nema šanse da se uskoro vrate. Povijest je pokazala drukčije.
Gospodarstvo
Jimmy Carter u svojoj je predsjedničkoj kampanji najavio reformu poreznog sustava, slično kao i Obama, ali kad je došao na mjesto predsjednika nije mogao povući puno poteza da pokrene tu reformu.
Razlozi za to i nisu u tolikoj mjeri ovisili o Carteru. Slično kao i danas, svijet je bio u razdoblju ekonomske recesije, uvelike uvjetovanoj energetskom krizom koja je počela 4 godine prije Carterova mandata. Kad je 1979. Islamska revolucija u Iranu uništila tamošnje tržište naftom, SAD je ušao u vrlo ozbiljnu recesiju početkom 80-ih godina. Carterove najave za sprečavanjem energetske krize koje je davao tijekom kampanje svele su se na uglavnom deklarativne poteze, kao korištenje drvenog štednjaka u svojoj rezidenciji u Bijeloj kući, ali zaista zaustaviti krizu nije mogao.
Obama je najavio vrlo ambiciozan plan podizanja poreza na kapitalne prihode za najbogatiji sloj građanstva, kao i nekoliko skupih mjera u zdravstvu, porezne olakšice za srednji sloj, ulaganje u školstvo, građevinu i poticaje za otvaranje radnih mjesta u SAD-u. Problem je u tome što tržišni pokazatelji govore o relativno dugom razdoblju deflacije koje će zahvatiti SAD. U razdobljima deflacije potrošnja se drastično smanjuje. I dok vojsku iz Iraka može povući relativno jeftino, za mjere koje je najavio trebat će mu novaca. Teško je očekivati da će u razdoblju smanjene potrošnje država biti sposobna izdavati veće količine novaca za nove projekte, a ako to i učini, mogući pozitivni rezultati neće biti vidljivi odmah.
Vanjska politika
Na planu vanjske politike, Carter je polučio neke dugoročno pozitivne rezultate, ali kratkoročno gledano se dovoljno ukopao da izgubi velik dio popularnosti. On je uspio posredovati u potpisivanju mirovnog ugovora između Egipta i Izraela, intervenirao je u svojetsko-afganistanskom ratu 1979. slanjem pomoći islamsističkim frakcijama koje su se borile protiv sovjetske invazije, ali je jednako tako u njegovo vrijeme počela iranska talačka kriza 1979., koja je Carterovu popularnost dodatno smanjila. Pozitivni bodovi koje je dobio svojim vanjskopolitičkim uspjesima nisu uspjeli nadoknaditi negativne bodove koji su bili rezultat neuspjeha.
Irak
Obama najavljuje zaokret u američkoj vanjskoj politici. Najavio je povlačenje iz Iraka u roku od 16 mjeseci, fokusiranje borbe protiv terorizma na Afganistan, otvaranje dijaloga s Iranom i Sirijom, kao i nastavak dobrih odnosa s Rusijom, prvenstveno vidljiv u najavama ukidanja protubalističkog štita u istočnoj Europi. Obećanja su lijepa stvar, no pitanje je koliko će ona biti ostvariva.
Naime, jasno je da u situaciji globalne energetske napetosti SAD ne može prepustiti Irak vlastitoj sudbini, jer ta zemlja jednostavno još uvijek nije dovoljno stabilna. Dugoročni planovi uglavnom govore o ostavljanju manjeg, ali ipak značajnog broja vojnika na dugi niz godina. Oni bi trebali služiti kao "deterrent force", snage odbijanja, koje bi svojom prisutnošću osiguravale relativnu stabilnost. Treba vidjeti kako će se to uklopiti u Obamine planove, te kakve će posljedice imati njegovi potezi. No, jedna stvar je očigledna, pri kraju kampanje Obama je puno rjeđe spominjao povlačenje iz Iraka nego što je to radio prije.
Afganistan, Sirija, Iran
Obama je najavio povećanje broja vojnika u Afganistanu, kao i jaču koncentraciju borbe protiv terorizma na Afganistan i Pakistan. To je dobar potez, budući da se situacija u Afganistanu nije značajno promijenila već nekoliko godina i da situacija u Pakistanu postaje sve ozbiljnija. No, jednako tako je činjenica da SAD ima sve manje podrške za vojni angažman u te dvije zemlje. Saveznici iz NATO-a napuštaju Afganistan, a Pakistan sada ima predsjednika koji nije onako spreman na suradnju kao što je bio Pervez Musharaff.
Tu su i Sirija i Iran s kojima Obama namjerava voditi dijalog. Vrijeme će pokazati koliko je to pametna odluka. Kad je Jimmy Carter s Irancima vodio dijalog, dogodila mu se Islamska revolucija. Iran i Sirija su ekstremno eksplozivne i nepredvidive države koje bi vrlo lako mogle zakuhati neki problem na Bliskom istoku, posebno u Iraku. Ako se to dogodi u vrijeme kad se Amerikanci budu koncentrirali na Afganistan i Pakistan, Obama bi se mogao naći u nezgodnom položaju. Ne treba se zavaravati misleći da angažman na Bliskom istoku i rat protiv terorizma neće biti važne teme prvog Obaminog mandata. Recesija će uvelike proći za dvije godine, a kad se gospodarstvo smiri, sigurnost će ponovno postati bitno pitanje.
Lekcije povijesti
Jimmy Carter dočekan je kao spasitelj. Nakon prvog mandata popularnost mu je toliko pala da je demokratska stranka istaknula protukandidata na predizborima. Carter je pobijedio na tim stranačkim izborima, ali je u srazu s Ronaldom Reaganom na nacionalnim izborima izgubio sa osvojenih 9 posto elektorskih glasova.
Danas se u novinama puno piše o nadolazećoj smrti republikanaca. No, ne treba se zavaravati i vjerovati da to nije otporna stranka. Generalno pravilo je da jedan demokratski prate dva republikanska mandata, a 2012. republikanci će zasigurno istaknuti opasnog protukandidata Obami. Obama se zato nikako ne smije odmarati na lovorikama pobjede i treba jako dobro pripaziti na to da mu se ne ponovi sudbina Jimmyja Cartera.
Jovan Dragišić
Foto: AFP