Foto: Index, FAH

ZABRINUTIMA za budućnost i ponovno uvođenje obveznog vojnog roka – ne, neće se uvoditi. Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015. do 2024. godine, koji je prihvaćen u Hrvatskom saboru 12. prosinca 2014. ne predviđa obvezni vojni rok. Napominjemo – Dugoročni plan donesen je jednoglasno sa 108 glasova "za", što znači da ga je jednoglasno podržao i HDZ.

U tom Planu se nalazi i sljedeće: „Ukupna ciljana brojčana veličina Oružanih snaga je 15 000 djelatnih osoba i do 400 kadeta do kraja 2017. godine. Od navedenoga broja bit će 14 380 djelatnih vojnih osoba i 620 državnih službenika i namještenika. (…) U okviru kategorije djelatnih vojnih osoba u cijelosti će se razviti novouspostavljena potkategorija vojnih specijalista čija će karijera biti posebno uređena i koji će imati poseban platni sustav. Ovim načinom riješit će se potrebe za osobljem pojedinih stručnih, posebno zahtjevnih zanimanja. Radi popune djelatnog sastava i razvrstane pričuve, godišnje će na dragovoljnom vojnom osposobljavanju biti do 2000 ročnika u prvom dijelu planskog razdoblja, a zatim će taj broj prema potrebama narastati radi osiguranja popune djelatnoga sastava i razvrstane pričuve.“

Što se tiče ovih 2000 ročnika, piše i sljedeće: „Od 2008. godine suspendirano je obvezno služenje vojnog roka i uspostavljeno je dragovoljno služenje, ali je godišnji broj dragovoljnih ročnika (od 500 do 800) bitno manji od predviđenoga (2000 dragovoljnih ročnika) prije svega zbog nedostatka financijskih sredstava.“

Drugim riječima, Hrvatska ne da nema novca za obveznu vojnu obuku cijele muške populacije (cca. 25.000 ljudi!), već nema novaca ni za 2000 dragovoljaca – tako da ih se prima samo 500-800 godišnje!

Plan čak predviđa što u slučaju da dođe do nekih tektonskih sigurnosnih promjena tipa prijetećeg općeg svjetskog sukoba: „Nerazvrstanu pričuvu činit će vojni obveznici uvedeni u vojnu evidenciju (koji nisu odslužili vojni rok i nisu bili na dragovoljnom vojnom osposobljavanju) te će se samo u slučaju potrebe za narastanjem Oružanih snaga pozivati na ocjenu sposobnosti, osposobljavanje i u vojnu službu.“

Kao prvo – nemamo novca

Svatko od nas ima pravo ponekad pričati gluposti. Odete u birtiju, popijete dvije-tri više nego što vam dostojanstvo dozvoljava i lupate, ponekad manje, ponekad više. Sjetiti ćete se sigurno i mlađih dana kada ste u kakvom zavodničkom pokušaju zaista lupali svašta. A ponekima se dogodilo i da na ispitu u školi ili na faksu izvale gluposti i puno više nego što je trebalo.

No, govoriti o stvari tako važnoj kao što je vojni rok na način na koji se u Saboru govorilo – em je glupo, em je pokazalo totalnu neukost onih koji o tome pričaju. Glupost – jer pričaju stvari koje u današnje vrijeme ne stoje i samo bi ugrozile obrambenu sposobnost Hrvatske, a neukost jer nisu ni pročitali vlastiti i važeći Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji je u Saboru naglašavam još jednom – jednoglasno donesen! Pa ne kreće povijest svaki puta kada se izabere Sabor, valjda postoje i neki duži razvojni programi nego što je saborski mandat.

Hrvatska, što se vojske tiče, kao prvo nema novca – nemamo novca ni za ovo malo što dragovoljno služi, a nemamo novca ni za profesionalce. Pitanje obnove mornarice se provlači već godinama, a nadzvučna komponenta se temelji na MIG-21bis, avionu koji još uvijek koriste države kao Angola, Kuba, Mali, Sjeverna Koreja, Srbija, Uganda… Podmornice smo potpuno napustili (i fizički know-how). Ukratko – ono što vrijedi i radi – radi ponajviše zahvaljujući iznimnom zalaganju naših vrijednih ljudi u Hrvatskoj vojsci.

Spomenimo i kako vojni proračun umjetno „pumpamo“, tako da su Kanaderi i Air Tractori pod vojskom – gdje formacijski nikako ne pripadaju, jer nemaju nikakve vojne uloge i smisleno bi bilo da su pod MUP-om (Vatrogastvo) ili Državnom upravom za zaštitu i spašavanje. Pod vojskom su samo da bi se stavke Ministarstva obrane činile većim.

I onda u takvoj situaciji – gdje jedva jedvice držimo ovo što imamo, i gdje imamo još hrpu zastarjelih sustava zaplijenjenih još od JNA (dakle starih najmanje četvrt stojeća!) neki imaju ideju – uvoditi ročnu vojsku, trošiti teške milijune na vojarne, grijanje, odore, instruktore, lako pješačko naoružanje i sve kako bi dobili hrpu priučenih amatera.

Tako nešto danas znači smanjenje obrambene moći Republike Hrvatske, a ne pojačanje! Zazivati danas i u ovom tehnološkom dobu amatersku, ročnu i rezervističku vojsku – znači raditi na tome da obrana Hrvatske bude slabija, ne jača!

Da ova priča o obveznoj ročnoj vojsci i krene više od neslužbenog saborskog blebetanja – našao bi se neki general s tri zvjezdice iz NATO-a koji bi je zaustavio. Jednostavno – ideja je vojno gledano glupa i ne ispunjava hrvatske ciljeve u sustavu kolektivne sigurnosti NATO-a.

Čemu u XXI. stoljeću služe ročnici?

Ukoliko u ovom stoljeću želite nešto raditi – onda trebate biti profesionalac. A profesionalizam je nešto što hrvatski desničari, koji obvezni vojni rok zazivaju, ne shvaćaju – jer su misaono ostali u drugom vremenu. Kao i dobar dio građana. Nije to samo kod vojske, ljudi npr. zazivaju „tvornice“, makar je način proizvodnje od prije 30 godine davno nestao.

Tako i kod ovoga pitanja, služenja vojnog roka, neki uzimaju iskustvo Domovinskog rata – koji je bio prije četvrt stoljeća i koji je bio uvelike specifičan – napadač je bio iznimno naoružan, ali i iznimno loše motiviran i oslonjen na doslovno bande. Hrvatska, barem na početku nije imala ništa. I opet – Hrvatska je pobijedila. No i tada, kako je vrijeme išlo, a profesionalci u gardijskim brigadama dobivali pravilnu obuku – vidjela se njihova nadmoćnost i snaga profesionalnih vojnih jedinica. A to je bilo prije 20-25 godina, za današnje vrijeme – davno.

Vojnik je danas zanimanje – priučeni vojnik će poginuti od drona bez da vidi neprijatelja. Danas bespilotne letjelice, jeftine, tihe i ubojite, obično premale da ih pogodite, lete iznad bojišta i rešetaju bilo kakvu kolonu koju vide kamere – i tu su iznimno učinkovite. Vodi ih frajer koji sjedi u klimatiziranoj sobi s palicom u ruci. Možda i na drugom kontinentu. A tek što rade suvremeni borbeni zrakoplovi s posadom – možemo uostalom vidjeti svaki dan kako Rusi nastupaju u Siriji.

Priučeni vojnik se neće znati obraniti od skeniranja infracrvene kamere, koja će uredno posložiti ciljeve na obližnjem brdu i binarno poslati artiljerijskom oružju informacije gdje i kako treba gađati. Priučeni vojnik u suvremenom sukobu – samo znači da će neka majka jako brzo dobiti zastavu umjesto sina.

Ukoliko nemate iznimno dugi vojni rok (gdje vojska postaje drugo zanimanje) i onda redovne vježbe kako radi Izrael i Švicarska, i dovoljno novca da sve to financirate – onda nemate ništa, osim trošenja novca na ljude koji će u bilo kakvom suvremenom sukobu poginuti u prvoj borbi. Zašto i za koga?

Vojska je stvar profesionalaca

Vojska je danas stvar profesionalaca – kao i sve drugo. Netko tko ne razumije što znači i kako je teško postati profesionalac, od profesionalca keramičara do profesionalca kirurga – u pravilu nije profesionalac ni u čemu. A u Hrvatskoj ima jako puno takvih u politici – ljudi koji nisu profesionalci ni u čemu, pa onda lupaju pred kamerama.

Osim toga, Hrvatska je NATO-članica. Sustav kolektivne obrane ima svojih pravila kako bi zaštitio državu u slučaju velikog sukoba. Klasičnih lokalnih sukoba ovdje ionako neće biti – tko će nas napasti? Slovenija (dobro, drže već Sv. Geru „pod okupacijom“ četvrt stoljeća)? Bosna i Hercegovina koja se može samo urušiti? Srbija, koju smo pobijedili kada su oni imali sve, a mi ništa, dok danas imamo suvremenije naoružanje od njih?

Najgluplja izjava definitivno je strah od – Srbije. Prije je to strah od toga da opasnosti od Srbije već 20 godina više nema i da se treba uhvatiti nekih drugih tema. A za nove teme treba shvaćati ovo vrijeme i ovu stvarnost. Znati pričati o gospodarstvu i stvarnim problemima i kako ih riješiti. Dobro opremljena grupa Panzerhaubitze 2000, kakve je Hrvatska kupila, od kojih svaka haubica ispaljuje tri granate u devet sekundi, na udaljenost do 40 km (uz neke preinake može i više) dovoljna je za zaustavljanje bilo kakve usijane glave u „regionu“.

Ono što je realna opasnost – terorizam, ionako ne rješava mobilizirana vojska, već profesionalci: obavještajni, policijski i vojni. Na tome trebamo raditi, ali to nije stvar ročne vojske.

Nadalje, amateri ne mogu ni blizu suvremenom oružju – jer njime ne znaju upravljati. Mogu obavljati samo pomoćne funkcije – za što imamo dragovoljno služenje, aktivnu pričuvu i policiju. Ne treba zaboraviti da radi oblika granice Hrvatska ima brojčano veliki policiju u odnosu na broj stanovnika i površinu – a ti ljudi imaju obuku rukovanja vatrenim oružjem, fizičke pripreme i sustav subordinacije.

Veliki ratovi s ogromnim brojem regrutiranih vojnika – stvar su prošlosti. Uostalom, kada govorimo o amaterima, ročnicima, kasnije rezervistima – dakle ljudima koji se zovu u vojsku kada je frka – puno veće učinke će dati jačanje sportskih i skautskih aktivnosti kod mladih, nego neki kratki vojni rok. Nekoga tko je aktivan u skautskom pokretu (kako smo nekada govorili – izviđači), tko je logorovao po šumi i poznaje prirodu, te i odraslim godinama rado ide na izlete, logorovanja, planinarske ture, drži kondiciju i zna kako se snaći – toga ako zatreba u par tjedana možete naučiti kako držati pušku i imati će puno veće šanse za preživljavanje od ročnika koji je odslužio pola godine.

Slično je u drugim zanimanjima – vezist koji nije poslije aktivan kao radio-amater i ne vježba svoje vještine, kroz desetak godina vojno je nekoristan. No, za takvo strateško okretanje društva – treba i pameti i truda koje politika u Hrvata nema.

Snaga vojske je snaga ekonomije

Ako želimo jaku Hrvatsku, uključivo i vojno jaku Hrvatsku, do nje neće doći trošenjem sredstava na to da mladi provode dane u vojarnama, jedu paštete, čiste krug od lišća i glancaju PAP-ovke. Jaka Hrvatska znači ekonomsko jaku Hrvatsku.

Samo ekonomski jaka Hrvatska ima snage opremiti suvremenu profesionalnu vojsku kakva nam treba. Samo ekonomski jaka Hrvatska može poslati MIG-ove 21 u muzej i kupiti suvremene nadzvučne zrakoplove. Samo ekonomski jaka Hrvatska može imati bespilotne letjelice za nadzor ogromne granice i velikog morskog prostranstva. Samo ekonomski jaka Hrvatska moći će imati naoružane dronove koji će prijetiti bilo kakvom neprijatelju, bez da se operater izvrgne opasnosti.

Zašto se umjesto glupaste ideje o obveznom vojnom roku ne razmišlja koji milijun uložiti u razvoj hrvatskog borbenog drona? Zašto ne bi umjesto poluobučenih amatera u odorama, koji stupajući nabijaju kaldrmu, netko inicirao projekt drona koji bi zadržao par stotina inženjera u Hrvatskoj, podigao razinu našeg znanja u tehnologijama koje se danas traže: telematika, informatika, aerodinamika i sutra omogućio izvoz? Zar nije nekoliko desetaka takvih letjelica opremljenih suvremenom elektronikom, koje daju informacije našoj vojsci i policiji (a ako treba i bojevo djeluju) učinkovitije protiv neke terorističke i slične grupe nego regrutirana ekipa s pivskim trbusima koja je već pozaboravljala i ono malo što je naučila?

Hrvatskoj zbog slabe ekonomije prijeti i gašenja nadzvučne komponente, što bi značilo da moramo plaćati zaštitu neba Talijanima, a ovdje se priča o ročnoj vojsci i trošku na spavaonice, paštete i grijanje hrpe ročnika koji samo gledaju da im ta prisila završi? Je li to cilj ove naše „desničarske“ ideje? Ili je desnica u nas u biti grupa nacionalno obojenih socijalista koji i o vojsci razmišljaju po sovjetskom modelu?

Razmišljati danas u okvirima ratovanja od prije 20 ili 50 godina i u okvirima discipline i ostaloga od prije 20 ili 50 godina – znači biti neuk. A ići vraćati kotač povijesti na način ratovanja koji je nekada bio – znači biti i glup.

Ako mi dopustite, vlastitu reformu…

Kada se već vraćamo u prošlost, vaš autor bi predložio da se vratimo u prošlost još koju stotinu godina. U vrijeme kada su ratovali samo plemići, tada redom saborski zastupnici. Pa da mi lijepo opremimo naše zastupnike kako spada – oružjem, odorama i opremom, kako bi oni svojim primjerom mogli jurišati na dušmanina. A onda nakon njih isto kao nekada – kreću velikaši.

Vlasnici trgovačkih lanaca (evo jedan ima i dvorac iznad Zagreba, dakle baš kao u staro doba), pretvorbeni i ini bogataši, gradonačelnici, načelnici, županijski pročelnici – sve njih opremiti oružjem i drugom potrebnom opremom, jer ti uvijek kažu da daju najviše za Hrvatsku.
Pa kada gospoda zastupnici, direktori banaka, ministri u Audijima, načelnici u Superbima, pročelnici županijskih odjela i slični krenu na dušmanina – evo i nas, odmah nakon naših čelnika!

Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015. do 2024. godine: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/434032.pdf