Foto: Čitatelj Indexa, Hina

STANJE u zagrebačkim gradskim vrtićima je očajno. Odgajateljice rade u skučenim prostorima, često imaju i do 30-ero male djece u grupi, dok je samo jedna s njima u smjeni. Većina vrtića staro je između 30 i 40 godina, u njih se rijetko ulaže, što pokazuju i fotografije jednog vrtića koje nam je poslao razočarani roditelj.

Nerijetko se događa da odgajateljice same od svoje plaće kupuju materijale kako bi mogle s djecom izrađivati razne stvari i poticati ih na kreativnost. Vrlo često se u priču uključuju i roditelji koji također u vrtiće donose pribor za crtanje, prijeko potrebne papirnate role, vlažne i obicne maramice i što god treba.

No, iako je Grad Zagreb u velikom deficitu po broju vrtića, unatoč tome kapacitet se ne povećava. S druge strane Grad Zagreb ulaže čak 30 milijuna kuna iz proračuna u izgradnju još tri fontane ispred NSK i to nakon što su prije tri godine već izgrađene dvije fontane.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić na stranicama svoje stranke hvali se kako je za vrijeme njegove "vladavine" izgrađeno i obnovljeno 47 vrtića, čime je, tvrdi, sanirao manjak mjesta u vrtićima. Međutim podatke koje smo dobili od struke govore suprotno.

U vrtićima 10.000 djece viška

Za Index je o ovom gorućem problemu u Zagrebu progovorila Božica Žilić, odgajateljica koja u vrtiću radi već 34 godine, a ujedno i predsjednica Sindikata obrazovanja, kulture i medija.

"U Zagrebu imamo 10.000 djece više u gradskim vrtićima od standarda koji je propisan. Napravili smo istraživanje i došli do poražavajućih podataka. Naime, predškolski sustav u Zagrebu se sastoji od 60 gradskih vrtića te 68 privatnih i vjerskih.

Grad godinama nije na sistemski način radio na proširenju kapaciteta sukladno potrebama pa se dogodilo da u Zagrebu radimo planu napravljenom prema podacima iz 1997. godine. Iako je Sabor 2008. donio Državni pedagoški standard prema kojem se vrtići moraju širiti, povećavati njihov broj, te je za to predviđeno i pet godina postepene prilagodbe u Zagrebu se on ne poštuje.

Naime, prema tom standardu u jednoj jasličkoj grupi u kojoj su djeca od 13 do 17 mjeseci, maksimalno može bit upisano osmero djece. Kod nas ih je upisano od 19 do 21, a u smjeni s dvadesetjednim tako malim djetetom radi samo jedna odgajateljica. Treba naglasiti da su to djeca koja još uvijek nose pelene i jedna odgajateljica mora brinuti da je 21 dijete presvučeno, čisto i nahranjeno te da mu se slučajno nešto ne dogodi.

Zatim, prema pedagoškom standardu u grupi gdje su djeca od 17 mjeseci do 3 godine može biti maksimalno 14-ero djece, ali u zagrebačkim vrtićima ih u jednoj grupi ima od 20 do 26.

Što su djeca starija to se i broj povećava pa tako u grupi gdje su 5-godišnjaci može biti maksimalno 20-ero djece, a u našim ih vrtićima ima u prosjeku po 30 u jednoj grupi.

Sve to se, naravno prelama preko leđa odgajateljica. Zbog ovih podataka često je rad nemoguća misija pa imamo sve češći odlazak mladih odgajateljica iz struke, a starija često zbog posla obole pa tako u Zagrebu dnevno imamo do 500 zaposlenih u vrtićima na bolovanju. Odgajateljice su iscrpljene i premorene", rekla je Božica Žilić.

Odgajateljice od svoje plaće kupuju sredstva za rad s djecom

Istaknula je kako je prvi prosvjed odgajateljica ikad organiziran bio 2014. godine. One su tada, kaže Žilić, inicirale sastanke s Gradom koji ih je tvrdi, ignorirao. Iako su im javno obećali akcijski plan postupnog rješavanja ovog gorućeg problema, to se kaže, nije dogodilo.

"I dalje imamo situaciju koja će eskalirati i na kraju neće završiti dobro. Svi mi koji radimo ovaj posao smo entuzijasti jer radimo u nemogućim uvjetima, na granici znanstvene fantastike. Ja radim 34 godine u vrtiću i pitam se otkud mi tolika snaga i energija za rad s djecom. Budući da se situacija ne mijenja, moramo vršiti pritisak.

Što nam vrijede dobri zakoni koji postoje u predškolskom sustavu ako ih ne provodimo. Jedinu stvar koju smo prosvjedom prije dvije godine uspjeli dobiti je da možemo dobiti zamjenu kad smo na bolovanju. Naime, prije bi jedna kolegica otišla na bolovanje, a druga bi morala odraditi 12-smjenu rada s malom djecom. I to s njih 30-ero u grupi.

U ovaj poziv smo ušli iz ljubavi, to ne može raditi svatko, međutim nismo cijenjene onoliko koliko naš rad vrijedi. To ne mislim samo novčano, već u smislu nerješavanja problema. Ne znam kad će gradske vlasti početi shvaćati da treba skrbiti o djeci. Nemojmo populistički govoriti da to činimo, a veći dio ne činimo. Grad Zagreb nikad nije donio ni mrežu dječjih vrtića.

Treba planirati dostupnost kapaciteta i ulagati u vrtiće. Također mala je svota koja se dobiva za didaktiku jer je vrtićima ostavljena mogućnost da od dodatnih programa (kao od sportskih aktivnosti, ritmike, dakle od dodatnih uplata roditelja) da se koristi za obogaćivanje rada grupa. Na žalost veći dio se troši na tekuće održavanje vrtića, umjesto da Grad šalje sredstva za održavanje. Da nema kvalitetne suradnje s roditeljima, ne bi mogli raditi ni 10 dana s onim što dobijemo od materijala, a često i mi odgajatelji od svojih plaća kupujemo stvari za vrtić.

Međutim, hajdemo gledati drugu stranu. Neki put ne možemo roditelje staviti u situaciju da ga za sve tražimo, za to bi se trebao brinuti Grad. Godinama se vrtimo u začaranom krugu. Voljela bi da radimo u uvjetima primjerenim 21. stoljeću", kazala je Žilić.

"Kad bi odgojitelji radili kao gradske vlasti, mnogi bi od nas dobili otkaz"

Istaknula je i kako prema javnim potrebama za 2016. godinu Grad planira za ovu godinu sagraditi 10 vrtića sagraditi ili prenamijeniti prazne prostore u vrtić. Međutim, to pišu svake godine, samo kopiraju ono od godine ranije, a malo od toga i realiziraju. Inače za nove prostore za predškolski odgoj postoje daleko brža rješenja, baš poput prenamjene prostora ili montažnih vrtića, no kod nas to sve ide užasno sporo. Kad bi mi odgojitelji tako radili kao gradske vlasti, mnogi bi od nas dobili otkaz. Zato nemojmo govoriti da imamo europske standarde jer ih imamo samo na papiru. Svi skupa bi trebali shvatiti da je ovo društveni problem, a možemo govoriti i o kršenju dječjih prava jer djeca borave u skučenom prostoru", kazala je na kraju Žilić.

Razgovarali smo s još nekoliko odgajateljica koje radi mogućih problema nisu željele izlaziti pod svojim imenom, no potvrđuju sve ove navode. Odgajateljice rade s djecom u zaista nemogućim uvjetima u što smo se i sami imali priliku uvjeriti. Istina je da u grupi djece od 4 do 5 godina ima 30-ero djece, a samo je jedna odgajateljica s njima u smjeni.

Još je teže onim odgajateljicama koje rade u grupama s još uvijek bebama, odnosno djecom od tek napunjenih godinu do godinu i pol. Tako se događa da odgajateljica sa 60-ak godina, pred mirovinu dobije takvu jasličku grupu i svakih 10 minuta mora nositi djecu, presvlačiti im pelene i nahraniti svakog od njih 20, jer su još premali da sami jedu.

Sve to naravno razbija svaki mit kojeg neki imaju o njima, a to je da se one po cijele dane samo igraju s djecom.

Riječ je o izuzetno teškom, zahtjevnom i napornom poslu, kojeg mogu raditi samo i isključivo iz ljubavi jer u ovakvim uvjetima, zaista je izuzetno teško raditi. Uz sve to, ono što je najvažnije, je da je  odgajateljica sama u grupi s 20 do 30 djece, što nosi i onu najtežu odgovornost, a to je da se nijednom djetetu ne smije išta dogoditi.

Uz sve ove, na kraju još podsjetimo na starost i oronulost vrtića, a Index je primjera radi već pisao o problemu jednog zagrebačkog vrtića u čijem dvorištu se noću okupljaju mladi koji iza sebe ostavljaju izuzetno opasne stvari koje mogu ugroziti djecu. Također valja naglasiti da to nije samo problem jednog, već dosta vrtića u gradu.

Imate fotografije oronulih vrtića ili druge pritužbe vezane uz gradske vrtiće? Šaljite nam ih na desk@index.hr