Foto: Goran Mehkek / Cropix

ZORAN MILANOVIĆ proglasio je rat koji se vodio devedesetih građanskim, pa je oporbena desnica zatražila njegovu ostavku. I to neopozivu. Kao da se premijer koji jednom podnese ostavku može predomisliti.

Iako se Milanović kasnije ispravio, to nije primirilo Karamarkove pjetliće u "prekomjernom granatiranju". Diljem zemlje su HDZ-ovci sazivali konferencije za novinare kako bi udarili po premijeru, a mladež HDZ-a čak je Milanovića optužila i za veleizdaju.

Da, u Hrvatskoj se vodio i građanski rat

Fabriciran je tako u Hrvatskoj još jedan politički skandal, kojeg će desnica neumorno mamuzati u narednim tjednima. Bez ikakve osnove, naravno, s obzirom da je krvavi raspad Jugoslavije, barem djelomično, doista bio građanski rat.

Po definiciji, građanski rat je oružana borba antagonističkih društvenih grupa unutar jedne države. A Hrvatska je u sastavu Socijalne Federativne Republike Jugoslavije bila sve do 8. listopada 1991. godine. Oružani sukobi započeli su puno ranije.

Takozvana "balvan-revolucija" tako je pokrenuta 17. kolovoza 1990. godine, policijska postaja u Pakracu napadnuta je u ožujku 1991. godine, 12 hrvatskih redarstvenika u Borovom Selu ubijeno je 2. svibnja 1991. godine, a prvi napadi na Vukovar započeli su već krajem kolovoza iste godine. To su samo neka od ratnih zbivanja koja su se događala na teritoriju SFRJ, koja je u svom sastavu i dalje imala i Hrvatsku.

Pravo lice HDZ-a

Činjenice ratnih zbivanja za ovu su priču, međutim, najmanje bitne. Isto kao što pretjerano bitan nije ni pravi Milanovićev gaf, tvrdnja da Finska nije imala građanski rat. Puno je bitnija činjenica da je HDZ još jednom pokazao svoje pravo lice.

Najveća oporbena stranka, koja tvrdi da nudi konstruktivnu alternativu Milanovićevoj vladi i da ima plan za bolju budućnost Hrvatske, kronično je zaglavljena u prošlosti. Ovaj slučaj to bolje ilustrira od svih Karamarkovih govora pod Tuđmanovom bistom i retorikom koja poziva na istrebljenje "crvene opasnosti".

Povratak u devedesete kao jedina alternativa

Imao je HDZ u zadnjih 15 mjeseci pregršt prigoda za kritiziranje Milanovićeve vlade. I koristili su ih, ali samo paušalno. HDZ ovakvu ofenzivu nije imao kada se podizao PDV, kada je broj nezaposlenih preskočio 375 tisuća, kada su ukidana prava iz kolektivnih ugovora, kada se govorilo o daljnjoj privatizaciji javnih dobara, kada su smanjene plaće učitelja i nastavnika ili kada su najavljeni rezovi za sve ostale u javnom sektoru.

Realni, svakodnevni problemi hrvatskih građana HDZ ne zanimaju. Odnosno, tretiraju ih kao neizbježni dio dnevnopolitičke agende. Dio koji bi najradije preskočili. Javnoj raspravi oko istinski važnih pitanja, HDZ ništa ne može nadodati. Oporba je to koja ne nudi nikakvu alternativu. Osim ako alternativa uključuje povratak u mrak devedesetih.

HDZ-ova partnerica Tomašić zaslužila je da pravi društvo Mamiću

Ništa bolje, međutim, ne treba ni očekivati od stranke koja se uoči lokalnih izbora, prvih otkad su na parlamentarnima teško poraženi, spremno uortačila s HSP-om dr. Ante Starčević, predvođenim Ružom Tomašić. Ta politička kreatura, koja od Milanovića sada traži "neopozivu ostavku", protekli je vikend obilježila ksenofobnim ispadima zbog kojih je zaslužila da pravi društvo Zdravku Mamiću u pritvorskoj jedinici.

No, Tomašić je zaštićena saborskim imunitetom, a ta joj zaštita očito dozvoljava da ustvrdi da je "Hrvatska samo za Hrvate". Svi ostali su nepoželjni. Pa da zatim, objašnjavajući svoj ionako neprihvatljiv ispad, poruči kako bi se svi oni koji pljuju po Hrvatskoj iz nje trebali iseliti. HDZ-ovcima ove tvrdnje njihove koalicijske suradnice nisu bile sporne. Problem je nastao tek kad joj je Milanović odgovorio, upozorivši kako su stavovi kakve zastupa Tomašić neprihvatljivi i štetni.