DRAMATIČNE riječi s kojima je voditelj Mislav Bago završio sinoćnje "Otvoreno" će mnogima poslužiti za ironične komentare, bez obzira cijenili tog HRT-ovog novinara ili ne. Jedna jedina riječ je sljedećeg jutra izazvala daleko više zanimanja javnosti nego sat vremena ekonomskih rasprava – daleko važnijih za tu javnost i njenu budućnost – koje su joj prethodili.
Za one koji ne vole Bagu u pitanju je jeftini trik samozaljubljene TV-zvijezde, odnosno pokušaj da, prikazujući se žrtvom, stekne simpatije i tako sebi povisi rejting na medijskom tržištu. Za one kojima je Bago bio jedan od posljednjih Mohikanaca novinarskog profesionalizma i objektivnosti na državnoj televiziji u pitanju je očajnička gesta koja bi i posljednjim nojevima s glavom u pijesku trebala pokazati da je nešto doista trulo na Prisavlju, odnosno na medijskoj sceni države.
Bez obzira na to kakvi bili Bagini motivi za njegovo "zbogom", ta gesta – s obzirom da dolazi od novinara u čijoj karijeri baš i nije bilo nekih spektakularnih osobnih ispada –sugerira dugotrajnu akumulaciju nezadovoljstva, bilo osobnog, bilo profesionalnog. Ako je u pitanju ono drugo, to bi teško moglo iznenaditi javnost, s obzirom da se zbivanja na Informativnom programu HRT-a otkako je na njegovo čelo došla Hloverka Novak-Srzić sve manje razlikuju od sadržaja sapunica.
S druge strane se teško može izbjeći dojam da su zbivanja na Prisavlju, ma koliko izazivala zgražanje, u stvari samo simptom nečega daleko većeg i zlokobnijeg, odnosno samo odraz općeg stanja u državnom aparatu i političkom sustavu kojim caruju korupcija i nesposobnost. Isto je tako i bitka za "Otvoreno" samo dio šireg procesa "Gleichschaltunga" kojim se hrvatsko društvo nastoji očistiti od svega što bi status quo, odnosno postojeći politički, ekonomski i kulturni establishment, moglo na bilo koji način dovesti u pitanje.
Može se dugo raspravljati o tome koliko je opravdano Bagu smatrati prijetnjom establishmentu, s obzirom da je on za mnoge još uvijek dio establishmenta. Ako se pak ispostavi da je njegovo izbacivanje iz "Otvorenog" posljedica "prijateljskih" sugestija "odozgo", mnogi će kao razlog navesti trenutak koji je predstavljao najsvjetliji trenutak karijere HRT-ovog novinara – intervju s premijerom Ivom Sanaderom u prosincu 2006. godine.
Ako se Bagi u tom intervjuu nešto moglo zamjeriti, to definitivno nije blagost ili strahopoštovanje prema sugovorniku. Naprotiv, premijer se tada proveo otprilike isto onako kao i napaljeni tinejdžerski parovi u horor-filmovima čiji su protagonisti maskirani manijaci sa sjekirom. Samo večer ranije, Bago je isti takav tretman pružio tadašnjem čelniku SDP-a Ivici Račanu, pa nije moglo biti riječi ni o politički motiviranom medijskom atentatu.
Međutim, kako stvari stoje, u vrlom novom svijetu koji se počeo sve jasnije ocrtavati nakon prošlogodišnjih izbora za takve emisije više nema mjesta. Više se ne smiju dozvoliti emisije "Otvoreno" u kojima bi službenu istinu mogli u pitanje dovoditi svakojaki "Ivosjeci". A to je pogotovo slučaj u vremenima koje predstoje, kada se i s najvišim razina narodu poručuje da ga čeka siromaštvo i odricanje od mnogih stvari koje je uzimao zdravo za gotovo.
A čak i ako je u pitanju tek mnogo prozaičnija intriga, odnosno intramuralni sukob oko raspodjele moći u vodećoj televizijskoj kući, za sudbinu "Otvorenog" ipak krajnju odgovornost snose njeni gledatelji. Svima je sada jasno da je izraz "javna televizija" najobičnija fraza koja lijepo zvuči, ali i za koje se krije "dobri stari" državni sadržaj. Hrvatska televizija je isto što i hrvatska vlast – onakva kakvu narod zaslužuje.
Dragan Antulov
>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr