ODLAZAK "MANJEG BRATA" Fra Bonaventura bio je puno više od običnog crkvenjaka
Foto: Hina
INDEX se ne slaže s Crkvom.
Nije to teško primijetiti, ako ste dosad vidjeli Index i Crkvu u istoj rečenici, to vrlo vjerojatno nije bilo u pozitivnom kontekstu. Crkva je monumentalna, proždiruća organizacija koja stoljećima zatire individualizam, ugnjetava, uzima, cijedi, skriva i plaši. Nikad nismo propustili priliku ukazati na to. Međutim, svako toliko, kao u uvodu nekog patetičnog fantastičnog filma, iz teške sjene monumentalne, proždiruće organizacije uspije iskoračiti pojedinac.
Jučer je u 94. godini umro fra Bonaventura Duda. Franjevac, teolog, bibličar i kateheta. Nisu baš zanimanja o kojima često čitate na ovim stranicama, zar ne?
>> Preminuo franjevac Bonaventura Duda
Više od toga
Bonaventura je bio više od toga. Djelujući izvan krutog kalupa, čovjek je radio kao prevoditelj, pisac i pjesnik. Bio je poliglot. Dobitnik je niza domaćih i stranih nagrada i priznanja. O njemu je snimljen i dokumentarac "Manji brat - fra Bonaventura Duda". Poznat kao pjesnik i skladatelj, ovaj fratar bio je i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Potekavši iz sela na Krku i krenuvši u pučku školu s pet i pol godina, Bonaventura vjerojatno ni sam nije slutio da će desetljećima kasnije, cijeli jedan narod koji se većinski lupa u katolička prsa, upijati svoje znanje iz knjiga koje je on preveo.
Biblija, bez obzira što o njoj mislili, kapitalno je djelo svjetske književnosti. Zajedno s vrhunskim zagrebačkim i hrvatskim književnicima i jezikoslovcima, teolozima i prevoditeljima, profesor Duda bio je glavni urednik Zagrebačke Biblije.
Nekonvencionalni fratar
Tiskao ju je državni izdavač, ironičnog imena Stvarnost. Počevši rad na Bibliji prvog svibnja, na praznik rada 1967., upravo je nekonvencionalni Bonaventura predložio da se u rad oko hrvatskog prijevoda uključe književnici. Pristupio je književniku i partizanu Juri Kaštelanu. Pristao je raditi s Bonaventurom. Pristao je i Ivanu Košutiću, ravnatelju državne Stvarnosti. I on je pristao surađivati. Isto su učinili i Josip Tabak i Nikola Šop. Kao i Zvonimir Mrkonjić i Nikola Milićević. Kao i mnogi drugi.
Tvrdi, skučeni i arhaični jezik Svetog pisma, fra Bonaventura i njegova ekipa učinili su čitkijim, pitkijim i ljudskijim. Zagrebačka Biblija tiskala se u 400 tisuća primjeraka. Ako danas uzmete neki primjerak ove knjige, vrlo vjerojatno ćete čitati Bonaventurin prijevod.
Izradio je Hrvatski lekcionar u deset svezaka. Za potrebe lekcionara nanovo je, u suradnji s fra Jerkom Fućakom, preveo Novi zavjet u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Izvršili su i lekcionarsku redakciju Psaltira Zagrebačke Bibilje. Za one koje to zanima, to su tekstovi koji se i danas čitaju u bogoslužju. Preveo je osamdesetak časoslovnih himni.
Profesor i propovjednik
Školovan u inozemstvu, profesor Duda predavao je na različitim institutima, a uz profesorski i nastavni rad, često je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima i objavljivao radove u stručnim časopisima i znanstvenim zbornicima.
Fra Bonaventura istaknuo se kao propovjednik. Od 1981. do 2009., svake nedjelje predvodio je misu u 11 sati. Međutim, nije bio samo sredovječni starac koji jednom tjedno po potrebi ispriča nešto s visine oltara. Neumorno je plasirao svoje poslanje kao čovjek, fratar, svećenik, pisac, publicist i voditelj duhovnih vježbi. U jednom hermetičnom i vremenski zaostalom svijetu kao što je svećeništvo, posebno u to vrijeme, Bonaventura se pojavljivao na televiziji. Bio je među prvim svećenicima koji se prilagodio i koristio moderni medij.
"To potrebe traže"
Fra Bonaventura Duda bio je franjevac. Do kraja života, nastavio je tradiciju Reda male braće. Istu onu tradiciju koju su još u trinaestom stoljeću na ovim prostorima započeli prvi pridošli redovnici, a nastavili ljudi kao što su Ivan Tomašić, Ivan Franjo Jukić, Andrija Kačić Miošić i Matija Petar Karančić. Istu onu tradiciju zbog koje Index piše o preminulom crkvenom čovjeku.
O Fra Bonaventuri i njegovom životu možda najviše govore riječi koje se nalaze na spomeniku Zagrebačkoj Bibliji koji se nalazi ispred franjevačkog samostana na Kaptolu. Pri dnu skulpture nalaze se riječi fra Bonaventure, koji u svome podnesku kardinalu, kojim predstavlja ambicozni naum o prevođenju Biblije, između ostalog, kaže da to "čine jer to potrebe traže".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati