Foto: FAH

MORE poruka koje pristižu iz inozemstva imaju jednu zajedničku notu, a to je da je vani bolje i da se posao nalazi odmah. Ja vam ukratko želim ispričati moje dosadašnje iskustvo života u Brazilu, koje će vam možda dati malo optimizma.

Preselila sam se u Brazil prije nekih tri mjeseca u želji da podržim svog muža koji je Brazilac, a koji se nakon studija u Hrvatskoj odlučio vratiti u svoju zemlju ne bi li tamo pronašao posao. Plaće u državnim tvrtkama ovdje su izrazito visoke i isplati se potruditi naći zaposlenje.

Krenuli smo na putovanje znajući pritom da nas čeka ogroman izazov, njemu položiti ispit koji je potreban da bi dobio posao, a meni da se uopće prilagodim novoj kulturi, usavršim jezik i naravno razvijem vlastitu karijeru, za što u Hrvatskoj jednostavno nisam imala uvjeta ili se možda nisam dovoljno potrudila.

Zdravstveno osiguranje i do 1000 kuna mjesečno

Što mogu reći do sada o životu ovdje? Mi srećom imamo vlastiti stan, automobil i nešto ušteđevine koja naravno ima rok trajanja. Život ovdje je, međutim, dosta skup, režije su sličnog iznosa kao i u Hrvatskoj, ali je zdravstveno osiguranje veliki izdatak (oko 1000 kuna mjesečno), kao i određeni porezi koji nisu mali.

Mi se trenutno trudimo iz petnih žila da ostvarimo ono što smo naumili, ja učim po cijele dane da usavršim jezik koji je trenutačno na visokom srednjem nivou te šaljem prijave za posao online. Nisam još primila nijedan odgovor, a i pomalo je obeshrabrujuće vidjeti da se plaće za administrativne poslove (pomoćnik, tajnica i sl.) znaju kretati od otprilike 1000 do 3000 kuna. Radi se o poslovima s punim radnim vremenom te se najčešće radi i subotom od 8 do 14 sati. Trenutno gledam takve ponude, ali tek počinjem istraživati tržište i moram vidjeti uopće koliko je strancima ovdje zahtjevno naći posao. Rečeno mi je da nas se cijeni i da treba imati strpljenja, dakle za sada mi očito trebaju snažni živci.

Plaće u javnom sektoru mogu premašiti 30.000 kuna

Moj muž, međutim, kao i većina Brazilaca cilja na državne tvrtke koje nude izrazito visoke plaće i čiji iznos zna premašiti i 30.000 kn mjesečno, ovisno o poziciji. Trik je u tome što se ne može naći zaposlenje u takvim tvrtkama bez da se polože vrlo teški ispiti (poput naših državnih ispita ali mnogo teži) i tek onda se može računati na uspjeh.

Uzevši u obzir da se za jedno radno mjesto bori par stotina ljudi lako je shvatiti da neki na takav posao čekaju i po par godina.

Zaključak je sljedeći, Brazil je lijepa zemlja, da, imamo predivne plaže i sunce, ali ovdje ne teče med i mlijeko i posao se ne dobiva bez mnogo truda. Očekivali smo sve što nas je dočekalo, ne žalim za odlukom i veselim se novim izazovima. Sretna sam što sam u Hrvatskoj dobila bolje obrazovanje (u Brazilu je vrlo loše), običaje koje čuvam i još mnogo toga. Brazilci su me jedino do sada priviknuli na nešto veći optimizam kojeg su puni iako ni njima nije lako. To mi je trenutno I najveća motivacija da se borim s nostalgijom koja nije laka za podnijeti.