Foto: 123rf

DRAKONSKA kazna od dvije godine zatvora, kakvu u Hrvatskoj često ne dobivaju čak ni ubojice ni silovatelji, nedavno dodijeljena teško bolesnom Huanitu Luksetiću za uzgoj 11 stabljika marihuane, ponovno je oživjela rasprave o dekriminalizaciji i regulaciji medicinskog kanabisa u Lijepoj Našoj.

>>OSLOBODITE HUANITA Majka Zlata: Sud je mog teško bolesnog sina osudio na smrt

>>OSLOBODITE HUANITA On mora u zatvor, a Horvatinčić i svećenik koji je silovao dječaka ne moraju

>>OSLOBODITE HUANITA Zašto je u Hrvatskoj tako teško doći do medicinskog kanabisa?

Priče dodatno aktualiziraju novi nalazi Američke akademije znanosti koji su potvrdili pozitivno djelovanje kanabinoida kod više teških bolesti, baš kao i nedavno izviješće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) prema kojem kanabidiol, jedan od ključnih sastojaka medicinske marihuane, nema štetnih posljedica za zdravlje i ne izaziva ovisnost. Ekspertno povjerenstvo WHO-a o tome bi trebalo raspravljati u svibnju 2018.

Lijekovi od kanabisa u Hrvatskoj nedostupni za 90% bolesnika

Dr. sc. Ognjen Brborović, predsjednik Povjerenstva za medicinsku marihuanu, docent na Katedri za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite Medicinskog fakulteta u Zagrebu kaže da je Hrvatska, mada je 2015. regulirala propisivanje medicinske marihuane, stvari uglavnom riješila samo na papiru. Naime, iz više razloga ne može se reći da je marihuana stvarno dostupna svima koji je trebaju.

„Kanabis sigurno ima svoju ulogu u liječenju i povećanju kvalitete života kod više bolesti. Hrvatska bi trebala osigurati njegovu dostupnost, no nje za sada nema“, kaže za Index Brborović.

Trenutno, kaže, marihuana nije dostupna za više vrsta bolesnika – kao prvo nije dostupna ljudima koji nemaju dovoljno novca jer je preskupa (mjesečna doza kreće se od 3.000 do 5.000 kuna, a HZZO to ne pokriva), kao drugo nedostupna je onima koji trebaju jače ili specifične pripravke i kao treće do nje ne mogu doći ljudi kojima je liječnik ne želi ili se boji propisati. Kada se sve to zbroji, ispada da je nedostupna za oko 90 posto pacijenata.

„Ja mislim da bi medicinski kanabis svima trebao biti dostupan. Ako to nikako drugačije ne možemo osigurati, onda bismo mogli učiniti nešto slično onome što su učinile Švicarska, Nizozemska, Kanada, Izrael, Španjolska i brojne druge zemlje, a to je da su pacijentima omogućile neki oblik sadnje za vlastite potrebe“, rekao je Brborović za Index.

„No prije toga volio bih vidjeti da Hrvatska država riješi problem teških bolesnika i pokaže odgovornost kada već smatra da ima pravo suditi pacijentima zbog posjedovanja marihuane, kao što je to slučaj s Huanitom“, dodao je.

Luksetić je na suđenju tvrdio da je marihuanu uzgajao i koristio isključivo za vlastite potrebe kako bi proizvodio ulje koje mu je značajno poboljšalo stanje i tijek teške bolesti multiple skleroze. U brojnim zemljama koje su liberalizirale i dekriminalizirale kanabis, uzgoj za vlastite potrebe dozvoljen je za 5 do 12 biljaka, a u nekima čak nema ograničenja. Huanito ih je uzgojio 11.

Slaba ponuda

Danas postoje jasni znanstveni dokazi da kanabinoidi, spojevi koji se mogu naći u marihuani, ublažavaju razne vrste simptoma i bolova kod brojnih teških bolesti - od raka, preko HIV-a do multiple skleroze i neuropatija.

Od 2015. do danas u Hrvatskoj su napravljeni određeni pomaci u dekriminalizaciji marihuane, no oni nisu dovoljni. Pokrenut je uvoz ulja kanabisa iz Kanade, ali u ponudi nedostaje raznovrsnosti.

„Kanadsko ulje napravljeno je za hrvatsko tržište prema našoj narudžbi. Ono je namijenjeno za početnike koji nikada nisu konzumirali marihuanu. No postoje i tzv. iskusni pacijenti koji su razvili određenu toleranciju pa im to ulje nije dovoljno jako. Tolerancija se može razviti već kroz nekoliko mjeseci, što je individualno. Zato bi na tržištu trebao postojati veći izbor preparata. Huanito je definitivno iskusan konzument tako da su mu potrebne veće količine kanabinoida“, pojasnio je Brborović.

Brborović je zadovoljan kanadskim uljem, no smatra da je preskupo kao i marihuana uopće. Uvjeren je da bi se problem cijene, baš kao i veće raznovrsnosti ponude proizvoda s raznim udjelima kanabinoida i raznih jačina, mogao riješiti liberalizacijom tržišta. Naime, u Hrvatskoj je trenutno kontrola uvoza visoko centralizirana.

„Država treba riješiti probleme koji kanabis trenutno čine nedostupnim. Ako ne može, onda bi trebala dozvoliti uzgoj za vlastite potrebe. Mislim da dekriminalizacija marihuane spada u širenje prostora slobode. Zato je jako važno da se kanabis destigmatizira i da se prihvati kao lijek za one stvari za koje dokazano djeluje. Osobno se zalažem za to da liječnici u Hrvatskoj kanabis dožive kao lijek. Bojim se da bi presuda Huanitu to mogla preokrenuti, da bi se liječnici mogli početi brinuti što bi im se moglo dogoditi ako nekome propišu kanabis. Društveni učinak te presude na moje kolege liječnike i na pacijente mogao bi biti da ispadne da je kanabis i dalje ilegalan kao da se pravilnik u međuvremenu nije promijenio, kao da smo ponovno u 2014. Nisam sretan ni zbog Huanita koji je drag čovjek, koji nije nikakav kriminalac koji se planira bogatiti marihuanom. On samo želi pomoći sebi“, negoduje naš stručnjak.

HDZ-ova vlada gluha za patnje teških bolesnika

Novo izviješće Američke akademije znanosti iz 2017., u kojem je bio obuhvaćen veliki broj studija i golem uzorak, pokazalo je da kanabinoidi značajno smanjuju bol kod raznih bolesti, uključujući neuropatske. Također je potvrdilo ono što se već znalo - da kod multiple skleroze ublažavaju spazme i druge simptome, osobito kada se uzimaju oralno. Konačno, potvrđeno je da sprječavaju i liječe simptome poput mučnina i nedostatka apetita kod oboljelih od HIV-a ili od raka.

Brborović smatra da bi Hrvatska regulativu trebala prilagoditi tim novim spoznajama. No čini se da aktualne konzervativne vlasti ne pokazuju baš nikakav interes da komuniciraju s Povjerenstvom za medicinsku marihuanu.

„Zatražio sam podatke o potrošnji medicinske marihuane i pokušao sazvati sjednicu. Također sam htio da na temelju novog izviješća National Academy of Sciences proširimo indikacije za propisivanje kanabisa općenito na sve boli, posebno neuropatske - za glavobolje, bol u križima, išijas i sl.“, tumači Brborović.

„Nažalost, naišao sam na zid ignoriranja. U ministarstvu su me zamolili da se strpim dok ministar ne sazove povjerenstvo jer je to uobičajena praksa. Međutim, ni prethodni ministar Nakić, niti sadašnji Kujundžić, nisu se odlučili sazvati ga. Takva praksa omogućuje ministru da ignorira sve pomake bivših vlasti bez da donosi drastične mjere poput razrješenja koje bi mogle negativno odjeknuti u javnosti. Također nikome ne odgovara da mediji pišu kako vlasti nemaju sluha za patnje najtežih bolesnika. Postoje neka povjerenstva koja ministar mora sazvati jer je tako propisano zakonom. No brojna ne mora. Ja razumijem da je Nakiću i Kujundžiću, budući da im medicinska marihuana nije prioritet, najlakše praviti se da povjerenstvo nikada nije ni postojalo. Najlakše je praviti se lud“.

HDZ ima sluha za bolesne dok je u oporbi

Pozitivni pomaci u dekriminalizaciji medicinske marihuane u Hrvatskoj su se u velikoj mjeri dogodili zahvaljujući borbi Luksetića koji je 2014. optužen zbog uzgoja marihuane.

Budući da boluje od multiple skleroze čija su oštećenja kod njega procijenjena na oko 80%, on je tijekom 2015. uspio toliko aktivirati medije da je pod njihovim pritiskom čak i bivši ministar zdravstva Željko Reiner, u vrijeme kada je HDZ bio u oporbi, izjavio da su zainteresirani za regulaciju medicinskog kanabisa.

„To je bila Huanitova zasluga. Tek potom osnovano je Povjerenstvo kako bi se napravila potrebna regulacija i propisi. Konačno je medicinska marihuana dekriminalizirana“, kaže Brborović.

Val liberalizacije širi se svijetom

Pozitivnim pomacima u Hrvatskoj vjerojatno su pridonijele lijeve vlasti, ali i veliki val liberalizacije konzumacije kanabisa koji se posljednjih godina širi svijetom.

Brojne zemlje, od kojih su neke još 2015. zaostajale za Hrvatskom, do danas su našle razne modele za bolesnike kojima marihuana pomaže. Neke su stvorile zadovoljavajuće mehanizme regulacije za medicinsku marihuanu pa je upitno trebaju li uopće regulirati rekreativnu upotrebu. Druge su generalno toliko liberalne prema kanabisu da ne trebaju zasebno uređivati pitanje medicinskog.

Do 2017. marihuanu su u velikoj mjeri liberalizirale Australija, Bangladeš, Češka, Čile, Indija, Izrael, Jamajka, Južnoafrička Republika, Kanada, Kolumbija, Kambodža, Meksiko, Njemačka, Nizozemska, Portugal, Španjolska, Austrija, Urugvaj i neke savezne države SAD-a.

Evo nekoliko primjera različitih modela:

Nizozemska je sjajan primjer države čiji je model hibrid regulacije medicinske i rekreativne marihuane. Oni su 1990-ih vrlo službeno, formalno odradili licenciranje medicinskog kanabisa, a s druge strane moguće ga je kupiti u coffee-shopovima, kako za medicinske potrebe, tako i za rekreativne.

Španjolska uopće nema potrebu regulirati medicinski kanabis jer je vrlo liberalna prema njegovoj konzumaciji. Španjolci imaju društvene klubove koji uzgajaju kanabis za potrebe svojih članova.

Kanada ima tako liberalne zakone o kanabisu da je jedan od najvećih izvoznika na svijetu. Do 2014. više od 37.000 pacijenata bilo je uključeno u programe konzumacije za medicinske svrhe. Kućanstvima je dozvoljen uzgoj manjih količina do 5 biljaka uz dozvole Zdravstvenog sustava. Kanadske vlasti najavile su legalizaciju marihuane i za rekreativne svrhe do srpnja 2018. Prema nekim procjenama ta će država na proizvodnji marihuane do 2021. ostvarivati između 2,3 i 4,5 milijardi USD godišnje.

SAD ima mješavinu raznih politika ovisno o saveznim državama – od najrestriktivnijih do prave liberalizacije i legalizacije. Primjerice, u Koloradu je marihuana legalizirana za sve svrhe za osobe starije od 21 godine. Stanovnici te savezne države mogu uzgajati do 6 stabljika bez posebnih dozvola, a dozvoljena je i prodaja pojedincima u količinama koje su određene količinom THC-a. Tako je gornja granica 8 grama koncentrata odnosno ekvivalentnih, većih količina cvjetova. Američko tržište marihuane do 2021. trebalo bi vrijediti između 7,1 i 10,3 milijardi USD godišnje.

Njemačka je odlično regulirala medicinsku marihuanu na takav način da zdravstveno osiguranje plaća količine potrebne za pacijenta. Zakonom koji je stupio na snagu u ožujku 2017. medicinska marihuana može se propisati za više raznih bolesti od multiple skleroze, preko raka i HIV-a do kroničnih bolova i mučnina. Država planira početi uzgajati vlastitu marihuanu čime bi se zamijenio postojeći zakon kojim se pojedincima daju dozvole za uzgoj vlastite. Policija ne uznemiruje trgovce na štandovima tržnica kao što je poznata na parku Görlitzer u Berlinu.

Austrija već desetljećima ima dekriminaliziranu konzumaciju marihuane. No uzgoj i prodaja bili su kažnjivi, a posjedovanje za vlastite potrebe bilo je ograničeno na 10 grama kanabisa, odnosno 2 grama čistog THC-a. 2008. godine zakoni su dodatno liberalizirani tako da posjedovanje nije kažnjivo bez obzira na količine. Posjedovanje radi prodaje dokazuje se drugim metodama. Od 2008. također je dozvoljen uzgoj neograničenih količina stabljika marihuane, ali one ne smiju biti u stanju cvata. Također uzgajivači trebaju biti sposobni dokazati da nemaju namjeru obrađivati i prodavati kanabis. Neki uzgajivači koji su imali na stotine biljaka uspjeli su na sudu dokazati da su je uzgajali za vlastite potrebe. Oni kojima to nije pošlo za rukom, bili su kažnjeni.

Češka je s liberalizacijom zakona o marihuani trebala postati druga Nizozemska. U tom smjeru išli su amandmani iz 2010. prema kojima je dekriminaliziran uzgoj do pet biljaka i posjedovanje do 15 grama marihuane. Međutim, posljednjih godina postoje neke najave o tome da će zakoni, umjesto prema daljnjoj liberalizaciji, možda ići prema smanjenju dekriminalizirane količine na 10 grama.  

Portugal je dekriminalizirao sve droge, a sredstva koja su ulagana u borbu za suzbijanje zloupotrebe droga usmjerena su u infrastrukturu potrebnu za edukaciju, rehabilitaciju i resocijalizaciju. Portugalske vlasti shvatile su da je u priči o ovisnosti važna uloga društva, što znači da društvo ima i određenu odgovornost. Političari su to shvatili kada je Portugal bio u samom vrhu po ovisnosti, predoziranju, obolijevanju od HIV-a, hepatitisa C i sl. Početkom 21. stoljeća situacija u Portugalu bila je vrlo loša. No zahvaljujući inicijativi jednog liječnika, zemlja je krenula u reforme koje su trajale nekoliko godina. Sustav se od gotovo zatvorskog pretvorio u sustav socijalne skrbi, edukacije, kontinuiranog praćenja i sl. Bio je to vrlo riskantan potez koji se pokazao korisnim jer su svi negativni parametri smanjeni.

Izrael ima najveći udio konzumenata marihuane na svijetu – prema jednom novijem istraživanju 27% odraslih konzumiralo ju je u posljednjih godinu dana (nakon Izraela slijedi Island, a potom SAD). Slično vrijedi i za medicinsku marihuanu. Trenutno je ondje registrirano 26.000 korisnika medicinske marihuane, a očekuje se da će se taj broj u 2018. udvostručiti. Ta zemlja ima sustav u kojem čovjek plaća pretplatu od oko 100 dolara mjesečno za što mu uzgajivač dostavlja potrebne količine. Država sufinancira istraživanja kanabisa u čemu je Izrael jedan od pionira i jedan od predvodnika. Brojne istraživačke skupine iz SAD-a stoga su svoje laboratorije preselile u Izrael. U tome ima logike jer je to zemlja s najdužom tradicijom vezanom za kanabis - otkrića kanabinoida krenula su upravo odande. Tradicija uzgoja marihuane u Izraelu potječe iz kibuca. Njihova proizvodnja do nedavno je bila orijentirana samo na domaće tržište. No s novim velikim valom legalizacije i dekriminalizacije koji je krenuo iz SAD-a i zapljusnuo Europu, vlasti su odlučile iskoristiti svoje komparativne prednosti tako da se sada planira jačanje uzgoja i izvoza koji bi ubrzo mogao dosegnuti oko 267 milijuna dolara godišnje.