VJEROJATNO nema nikoga poput Ljube Ćesića Rojsa kome tako efektno sklizne preko usana znamenita rečenica: "Mogu oni mene izbaciti iz HDZ-a, ali HDZ neće izbaciti iz mene nikada." I zbilja neće. Autor proročke izjave "tko je jamio, jamio je" utjelovljuje neke od glavnih osobina ove stranke, a kada je još nedavno sudski oslobođen svake odgovornosti, eto ti i hodajuće definicije cijele epohe HDZ-a.

Pa ipak, i sam Rojs mora priznati da ta rečenica još više pristaje jednoj drugoj kršnoj momčini. Anti Đapiću. Isključen je iz HDZ-a puno, puno prije Ćesića, još tamo daleke 1990. godine, ali su ga s Tuđman-Sanaderovom strankom nastavile vezati kao brodska užad debele spone. Čak i kada je uoči posljednjih parlamentarnih izbora Sanader gotovo uništio HSP poznatom izjavom da je "glas za HSP glas za SDP" te su spone samo olabavile. Ali, popucale – jok.

Štoviše, nevjenčani brak u kojemu su dvije stranke, sve otkako je Đapić na čelu HSP-a, posljednjih mjeseci proživljava ljubavnu renesansu. To potvrđuju brojne koalicije uoči svibanjskih lokalnih izbora, a posebno u Osijeku gdje su one jedna drugoj najpotrebnije (ondje je HSP jak koliko je drugdje slab, dok je s HDZ-om obratno - u Osijeku je slab koliko je drugdje jak). Ali, zatim se zbilo nešto što je moralo barem pokvariti, ako ne uništiti, ovu novo-staru idilu.

Đapićev povratak u kukuruzište

Đapić je na jednom stranačkom skupu HSP-a rehabilitirao uzvik "Za dom spremni", uz tobožnju ogradu da je to iskazivanje pijeteta prema HOS-u, a ne prema NDH (koja pada već na elementarnoj činjenici da granica između ove dvije kratice nikada nije jasno i do kraja povučena). Ovim se lažni magistar javno odrekao svoje odglumljene postfašističke faze, kada se prestao pojavljivati u crnoj košulji, a nije mu bilo teško pokajnički skoknuti ni do Izraela. I sada se evo vraća u ono oranično razdoblje kada je "mjerio visinu kukuruza"

No, nešto drugo ovdje je puno važnije. Đapićev povratak u kukuruzište dogodio se niti dva mjeseca otkako je Ivo Sanader osudio poklič "Za dom spremni", rekavši da se njime ne iskazuje nikakvo domoljublje, nego se pod njim u NDH ubijalo ljude drukčije nacije, vjere i svjetonazora. Dovoljno jasno, najjasnije dosad. I naravno da je onda trebalo očekivati da će ove najnovije Đapićeve naci-mudroserine biti shvaćene kao rukavica u lice HDZ-u i da će se na to žestoko uzvratiti.

Ali, crnog vraga. Punih tjedan dana čekamo da u HDZ-u bilo tko kaže bilo što protiv Đapićeve izjave i nismo dočekali ništa, a oni koji su se nadali da bi HDZ možda čak mogao raskinuti koaliciju s HSP-om u Osijeku, dočekali su još manje. Sanaderova stranka očito više ne misli o ustašo-nostalgiji baš onako britko i nedvosmisleno kao prije dva mjeseca, i prešutjet će Đapiću ovu posljednju ludoriju, a nije teško pogoditi ni što je otopilo  jasan stav s početka. Lokalni izbori.

Što pijani Đapić kaže, to trijezni Sanader misli

HDZ se pred svake izbore tradicionalno vraća borbenijoj nacionalnoj retorici, a najnoviji povratak HSP-a u njegovu orbitu jasno sugerira da će toga ovaj put biti još više. Dakako, to će se morati malo zakamuflirati, u čemu postoje debela iskustva, kako se ne bi pomislilo da HDZ stoji baš iza svake neumnosti ponovno pocrnjelog HSP-a. Ali će se sve u osnovi svesti na onu poznatu – što pijani Đapić kaže, to trijezni Sanader misli.

Uostalom, već smo posljednjih dana imali priliku vidjeti kako taj recept funkcionira. Đapić je poslije duljeg vremena otvorio novu rundu nokauterskih napada na Haaški sud, ali je to provukao kroz tobožnju kritiku Sanaderove vlade da je spremna i "izmisliti" topničke dnevnike samo kako bi se dokopala evropskog cilja. A njegov jedini zastupnik u Saboru Danijel Srb dodao je novu cjepanicu na lomaču antislovenske histerije, opet kroz navodnu kritiku Vlade da previše palamudi sa Slovencima, umjesto da im jednostavno, brate – nametne pomorsku blokadu.

Ovo su poznati trikovi iz plodne 15-godišnje suradnje dviju stranaka. Kroz tih desetljeće i pol HSP je uvježbavan, da baš ne kažemo izdresiran, da služi kao trbuhozborac HDZ-a prema međunarodnim adresama kada god je vrh vlasti ocijenio da nije uputno da se sam izlaže. Tako je bilo oko hrvatskih Srba, tako je bilo oko ratnih zločina s hrvatske strane, prvih optužnica iz Haaga, UNPROFOR-a... ukratko oko svega oko čega se devedesetih vrtjela hrvatska državna politika.

Dugogodišnje sluganstvo i ulizništvo iscrpilo je HSP

Druga omiljena uloga koju je HDZ namijenio HSP-u je da ga pušta s lanca kada je god trebalo ukloniti konkurente, najprije navodno subverzivni dio hrvatske desnice (što je HSP odlično obavio) te kasnije koalicije najvećih stranaka centra (što je također dobro izvršeno). Ali, na predstojećim lokalnim izborima jedva da dolazi u obzir da Đapićeva stranka može primati i tu vrstu narudžbi pa su neke preraspodjele posla već obavljene ili se obavljaju.

Dugogodišnje sluganstvo i ulizništvo iscrpilo je HSP i on jednostavno više nema snage za to pa nešto suptilnijim metodama ovo sada obavljaju drugi (najviše HSS, rjeđe HSLS). Iako Đapić sigurno i sada intenzivno sanjari kako bi bilo lijepo otići Sanaderu i, isto kao Tuđmanu polovicom devedesetih, lupivši petama, reći: "Predsjedniče, dopustite da budem vaš trojanski konj i da razbijam opoziciju." Ne možeš ti upornog Antu iz HDZ-a ni bagerima 66. pukovnije.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Arhiva