FOTO: Luka Šangulin, Index/IRB

NA INSTITUTU Ruđer Bošković (IRB) danas je predstavljen projekt E-SiCURE, jedan od najvećih projekta iz NATO programa znanost za mir i sigurnost u Hrvatskoj, koji je nedavno dodijeljen IRB-u za razvoj sofisticiranih detektora za kontrolu tereta u pomorskim lukama i otkrivanje posebnih nuklearnih materijala.

Projekt, kojeg je danas na IRB-u predstavila njegova voditeljica dr . sc. Ivana Capan, nosi naziv 'Modificiranje silicij karbida za pojačanu sigurnost na granicama i lukama', vrijedan je 396.500 EUR, a čak 31% sredstava odlazi u Hrvatsku iako u njemu sudjeluju još četiri partnerske zemlje – Slovenija, Portugal, Australija i Japan.

Zašto baš Ruđer?

U razgovoru za Index dr. Capan pokušala je odgovoriti na pitanje kako je i zašto NATO odabrao baš Ruđer kao glavnog nositelja projekta.

'Mi smo već radili sa silicij karbidom tako da dobro poznajemo njegova svojstva. Ovaj projekt na kojem ćemo raditi orijentiran je više na razvoj samog uređaja', rekla je naša znanstvenica.

Za razliku od uobičajenih uređaja koji se postavljaju na granične prijelaze, a koji uglavnom rade na detekciji gama zračenja, prototip koji zanima NATO otkrivat će neutrone svih mogućih energija.

'To znači da će otkrivati isključivo nuklearne materijale poput polonija, urana i sličnih. Ti detektori bit će vrlo specifični tako da će odmah moći otkrivati potpis materijala koji se pokušava transportirati. Nedavni primjer otkrića radioaktivnog materijala na našoj granici kod Dubrovnika ilustrira koliko je važno da se razviju takve kvalitetne tehnologije. Njihova učinkovitost bit će velika jer će funkcionirati kao aktivni detektori. Naime, postoje dvije kategorije detektora – aktivni i pasivni. Pasivni rade na principu dozimetra tako da otkrivaju samo one materijale koji sami po sebi zrače. Ako netko krijumčari nekakav nuklearni materijal, on će se potruditi da ga sakrije nekakve olovne i slične kontejnere kako ga dozimetri ne bi mogli otkriti. No u SAD-u se u posljednje vrijeme razvijaju tzv. aktivni detektori. Oni ciljano ozračuju spremnike ili kontejnere i time izazivaju emisije puno jačeg intenziteta. Na taj način probija se zaštita u koju je smješten radioaktivni materijal. Tako bi trebali djelovati i naši detektori na bazi silicij karbida. Oni bi se mogli postavljati u nekakve okvire koji bi bili udaljeni po nekoliko metara od kontejnera. I na takvim udaljenostima oni bi učinkovito otkrivali sakrivene nuklearne materijale', pojasnila je dr. Capan (na fotografiji gore i dolje).

Voditeljica projekta smatra da je NATO odabrao Ruđer prvenstveno zbog kvalitetnih rješenja no ne isključuje mogućnost da su neku ulogu u tome imali i određeni geopolitički interesi i recentna preslagivanja u regiji i svijetu.

'Kvaliteta je bila ključna, no moguće je da su i geopolitički interesi imali neki značaj u odluci da Ruđer bude glavni nositelj projekta. Od zemalja koje sudjeluju u projektu Japan i Australija nisu članice NATO saveza. To je čak obaveza da neke zemlje ne budu članice. NATO je imao unaprijed zadanu temu za koju je tražio rješenje. Ako imate neko konkretno rješenje za ono što oni traže, onda ulazite u krug institucija koje vrednuju. Mi smo im ponudili jako dobro i jednostavno rješenje. Bili su također zadovoljni sa svim našim uključenim partnerima. Mi smo relativno brzo dobili projekt uz punu podršku NATO-a. Od ukupno 396.500 EUR, 31 posto namijenjeno je Ruđeru. Ti postoci se također usklađuju s BDP-om uključenih zemalja', kaže dr. Capan.



U Ruđerovom timu sudjeluje devet znanstvenika, a istraživanje bi trebalo trajati oko tri godine, što bi trebalo biti dovoljno za dovršenje detektora.

'Vjerujemo da ćemo u tom roku uspjeti napraviti prototip uređaja. Projekt nje jako daleko od realizacije, među ostalim i zato što je u njega uključena japanska grupa koja proizvodi najkvalitetniji silicij karbid na svijetu. Japan sa svojom elektronikom već prelazi sa silicija na silicij karbid tako da smo mi u tehnološkom smislu već solidno odmakli. Izrada samog prototipa jednog detektora u tom se kontekstu uglavnom svodi na izradu diode od silicij karbida. Razvoj prototipa u tom smislu neće predstavljati neki veliki izazov. Pravi izazov bit će povećanje osjetljivosti same tehnologije silicij karbida', rekla je dr. Capan.



Situacija traži hitnost

U Ruđeru ističu da su sve složeniji geopolitički rizici, uključujući i decentralizirane terorističke prijetnje, doveli do hitne potrebe za uvođenjem sustava nuklearnog probira za otkrivanje nedopuštene trgovine posebnih nuklearnih materijala preko granica.

Usto, danas se oko 90% svjetske trgovine odvija morskim putem, najčešće brodskim kontejnerima. Više od 50.000 trgovačkih brodova na međunarodnoj razini prevozi sve vrste tereta. Ako se u obzir uzmu ove činjenice, logično je da rapidno raste interes za istraživanja i razvoj novih tehnologija detekcije opasnih tereta.

Krajnji korisnik novog detektora u Hrvatskoj bi mogla biti Carinska uprava (CU), koja je partner na ovom projektu.

Zašto baš silicij karbid?

U prilog potrebi za razvojem detektora na bazi silicij karbida, među ostalim, govori i činjenica da se gotovo 80% danas postojećih detektora temelji na izotopu helija (3He) koji se ne može naći u prirodi. Izotop helija koji se donedavno koristio je ostavština 'hladnog rata', a predviđa se da će se u sljedećih pet do deset godina njegove zalihe u potpunosti potrošiti. Tim više što su nakon terorističkih napada 11.9.2001. Sjedinjene Američke države (SAD) otkupile sve tadašnje zalihe. Stoga znanstvenici nastoje pronaći kvalitetne nove materijale za razvoj detektora.