Foto: Index, Hina

NAKON što je jučer jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika na svijetu Ivan Đikić javno pozvao premijera Andreja Plenkovića da smijeni ministra Pavu Barišića zbog ocjene Odbora za etiku da je plagirao neke dijelove svojeg znanstvenog rada, u zaštitu ministra danas je u medijima istupilo devet hrvatskih znanstvenika.

Na listi su se našli Miroslav Radman, Mislav Ježić, Vladimir Paar, Slobodan Vukičević, Stipe Jonjić, Miloš Judaš, Mile Ivanda, Vlasta Bonačić-Koutecky i Aleksandar Jakir.

Umrežena hrvatska akademska zajednica

Nažalost, ovakav nastup, po principima imamo i mi konja za utrku i tko je jači, taj tlači, odnosno za svakog vašeg mi ćemo naći devet naših, nije ništa drugo nego žalosna potvrda ozbiljnog problema koji se nalazi u samoj srži ovog slučaja – da je hrvatska akademska zajednica toliko malena i tako umrežena da je gotovo apsurdno očekivati da bi neko etičko tijelo na nekoj lokalnoj, fakultetskoj razini moglo donijeti presudu o mogućem etičkom prijestupu nekog svojeg člana, osobito ako je on nadređen ljudima koji sjede u takvom tijelu ili ako je blizak s nekim tko jeste. Kada je još u pitanju ministar koji je na mnoge načine nadređen svima u akademskoj zajednici, usto je blizak premijeru, a osobito čelnim ljudima na Sveučilištu u Zagrebu, stvar postaje prava nemoguća misija.

Kako se to reflektira u slučaju istupa devet znanstvenika? Svatko malo upućeniji u pitanje tko je kome što u našoj akademskoj zajednici teško će moći ne snimiti sve moguće prijateljske, rodijačke i financijske sprege i ovisnosti u gornjoj ekipi.

Ovdje nemamo prostora za podrobnu analizu svakoga ponaosob do u detalje, no navedimo samo nekoliko primjera koji ilustriraju dimenzije problema.

Većinu znanstvenika koji su podržali Barišića očekuju pozamašna sredstva

Primjerice, čak šestero od ukupno devet navedenih znanstvenika snažno su povezani sa Znanstvenim centrima izvrsnosti kojima je ministar Barišić nedavno obećao sredstva, a čak pet među njima u tim centrima imaju vodeće pozicije. Riječ je o novcu koji je za naše uvjete golem – o 380 milijuna kuna namijenjenim za 13 centara, a natječaj je upravo u tijeku.

Evo tko je od navedenih na listi na kojoj funkciji u tim centrima:

Prof. dr. dr. h. c. Vlasta Bonačić-Koutecký - voditeljica Znanstvenog centra izvrsnosti za znanost i tehnologiju (STIM).
 
Dr sc. Stipan Jonjić - voditelj Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva.
 
Prof. dr. Miloš Judaš - voditelj Znanstvenog centra izvrsnosti za temeljnu, kliničku i translacijsku neuroznanost.
 
Prof. dr. Slobodan Vukičević - jedan od dva neovisna voditelja Znanstvenog centra izvrsnosti za reproduktivnu i regenerativnu medicinu.
 
Dr. sc. Mile Ivanda - jedan od četiri neovisna voditelja Znanstvenog centra izvrsnosti za napredne materijale i senzore - CEMS i novi predsjednik UV-a Instituta za fiziku izabran od ministra Barišića.
 
Akademik Mislav Ježić - suradnik u Znanstvenom centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku.

Naravno, bilo bi apsurdno i neodgovorno tvrditi da je ta jedna činjenica, koliku god težinu imala, sama po sebi dovoljna da bilo tko od njih podržava Barišića suprotno vlastitoj akademskoj savjesti. Također treba reći da je dobro što će centri konačno dobiti novac EU koji je do sada bio stopiran.

Đikić nikad nije bio Jovanovićev savjetnik

No zanimljivo je da s druge strane jedan od navedenih, prof. Slobodan Vukičević sebi uzima slobodu da vrlo neodgovorno tvrdi da je Ivan Đikić bio savjetnik bivšeg ministra Željka Jovanovića u lijevoj vladi, iako on to nije bio ni službeno ni neslužbeno.

Radman i Đikić u ratu

U ovom kontekstu u oči upada i Miroslav Radman. On je, čini se, u tekstu u Jutarnjem listu, gdje kao član "Izdavačkog savjeta" nakladnika, Hanza Medije, sjedi Barišićev veliki pristaša, rektor Damir Boras, na sam vrh smješten kao pandan Đikiću jer je također znanstvenik s velikom međunarodnom reputacijom u istom području. No potrebno je imati ozbiljnu amneziju da se zaboravi da su se upravo njih dvojca – Đikić i Radman razišli uz teške riječi koje su dugo odzvanjale hrvatskim medijskim prostorom. Ništa manje važna nije ni činjenica da je Radmanovog brata, filozofa Zdravka Radmana, isti Odbor za etiku u prijašnjem sazivu, dakle bez Vlatka Silobrčića na čelu, 2007. optužio za plagijat. I to za plagijat u časopisu Synthesis philosophica, istom onom u kojem je svoj sporni članak objavio Barišić koji već godinama sjedi u njegovom uredništvu. Odbor je i u tom slučaju, kao i u Barišićevu, potvrdio da se radi o plagijatu, s tom razlikom da je članak tada skinut sa službene stranice časopisa. Kada je riječ o Radmanu zanimljivo je također uočiti da on kaže kako nije upućen u slučaj Barišić, no ipak ne preže od toga da stane u zaštitu ministra.

Paarov bliski suradnik Barišićeva desna ruka

Na listi se našao i akademik Vladimir Paar. Poznavatelji akademske zajednice znaju da on posljednjih godina vrlo otvoreno i glasno podržava HDZ te da je bio jedan od najglasnijih kritičara kurikularne reforme umjesto koje uporno predlaže svoju i svojih kolega. Njegov bliski suradnik, fizičar Matko Glunčić, s kojim je radio na više od 10 radova, trenutno je Barišićeva desna ruka, a posebno je zadužen za rad na nastavku kurikularne reforme.

Konačno tu je i Aleksandar Jakir, dekan Filozofskog fakulteta u Splitu, kojemu je Barišić, donedavni zaposlenik istog fakulteta, obećao pomoći pri kupnji nove zgrade.

No problem tu ne staje. Naime, struktura javnosti u Hrvatskoj je, nažalost, takva da će se u svakom etičkom pitanju polemika prije ili kasnije svesti na 'naše' i 'njihove'; mogli bismo reći na vječnu igru ustaša i partizana. I jedni i drugi svojima će olako kroz prste progledati sve, a onima drugima uglavnom ništa.

Drugim riječima, nije važno što o svemu misle plagirani znanstvenici poput Stephena Schlesingera ili pak neki etički odbor, nije važno ni što je istina, važno je što kažu naši i eventualno oni na pozicijama moći. Na takav način, složit ćete se, nemoguće je napraviti iole ozbiljniji korak naprijed, u bilo kojem smislu. Ili možda nećete, jer niste 'naši'?