Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

NA KONFERENCIJI za novinare koja se jučer u Ministarstvu znanosti održala na temu imenovanja ljudi koji bi trebali nastaviti vođenje kurikularne reforme moglo se čuti toliko laži, gluposti i skandaloznih izjava da ih je praktički nemoguće sve pobrojati.
 
Tema presice bilo je imenovanje savjetnice resornog ministra Pave Barišića, Jasminke Buljan Culej, na mjesto voditeljice Ekspertne radne skupine (ERS) za provođenje kurikularne reforme, kao i imenovanje nekih od članova tog tijela. Ovu funkciju ranije je obnašao Boris Jokić, koji je također bio kandidat, ali nije prošao.
 
Svoja izlaganja i odgovore na pitanja dali su ministar Barišić, čelnica Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja Dijana Vican i novoizabrana voditeljica ERS-a Jasminka Buljan Culej.
 
Budući da je, kako smo rekli, sve promašaje presice nemoguće pobrojati, a kamoli predstaviti u jednom članku razumne dužine, ovdje smo izdvojili pet ključnih.
 
1. Vican: Nisam vidjela dokumente, imala sam povjerenje u kolege
 
Jedna od najvećih nebuloza presice svakako je bilo priznanje Vican da nije vidjela dokumentaciju prijavljenih kandidata već je vjerovala kolegama iz Povjerenstva za odabir koje je vodila Milena Žic-Fuchs.
 
Ova izjava skandalozna je iz više razloga. Prije svega Vican se njome još jednom pokazala nedovoljno odgovornom za vođenje ovako važnog projekta. Naime, ona je prije nekih mjesec dana u medijima izjavila da nije proučila dokumente Cjelovite kurikularne reforme koje je raniji ERS na čelu s Jokićem priredio uz pomoć 500-tinjak učitelja i stručnjaka. Dakle, preuzela je vođenje projekta, a da nije pročitala što su prethodnici napravili.
 
Također je suludo to što je digla ruku za izbor Buljan Culej iako nije vidjela njezin akcijski plan kao ni dokumente drugih kandidata.
 
Nadalje, pokazalo se da je Povjerenstvo kojem je Vican vjerovala napravilo jedan ozbiljan previd. Naime, kako smo već pisali na Indexu iz određenih dokumenata vidljivo je da Mirko Ruščić, jedan od kandidata koji su izabrani u ERS, uopće nije imao kvalifikacije koje su bile tražene u natječaju. Kako vjerovati da takvih i sličnih previda nije bilo mnoštvo?
 
Posao odabira voditelja najvažnije reforme u hrvatskom obrazovnom sustavu u više desetljeća vjerojatno je najodgovorniji posao koji netko trenutno može raditi u Hrvatskoj, jer o njegovu uspjehu ovisi budućnost više generacija mladih. Ako Vican nije imala dovoljno vremena i profesionalne odgovornosti ili oboje da taj posao napravi kako treba, opravdano je postaviti nekoliko pitanja: Na koji način je kvalificirana za posao voditeljice tako važnog projekta? Kako možemo vjerovati da je odabir Buljan Culej stvano dobar? Kakva nam obrazovna katastrofa slijedi?
 
2. Vican: Dokumenti koje su priložili kandidati bili su dostupni
 
Vican je na konferenciji ustvrdila da su dokumenti, odnosno akcijski planovi, koje su uz svoje biografije predali kandidati za voditelje ERS-a, bili mjesec dana dostupni svim članovima povjerenstva. To je čista laž. Naime, to su u medijima demantirali članovi povjerenstva Ivan Milat, Pero Lučin, Vedran Mornar i Miroslav Radman. Štoviše, Milat i Mornar su za portal Srednja.hr izjavili da su materijali bili dostupni samo u prostorijama ministarstva, da se nisu smjeli iznositi, niti snimati te da ih nisu mogli dobiti preko e-maila. Čak su morali potpisati izjavu o tajnosti. To pak znači da je uvid u njih bio iznimno otežan, a ne da su bili dostupni. Usto su ustvrdili da su samo njih dvojica iskoristili mogućnost da pregledaju predstavljenu dokumentaciju i to samo dva sata prije glasovanja. To ni približno nije moglo biti dovoljno vremena čak ni za površan, a kamoli temeljit uvid u tako važnu dokumentaciju.
 
Potpuno je apsurdno da se dokumenti nisu skenirali i poslali svima kako bi ih mogli na miru temeljito proučiti i kako bi mogli informirano donijeti tako važnu odluku. Od njih se dakle, očekivalo da redovno kroz duže razdoblje izdvajaju vrijeme od svojih uobičajenih obaveza kako bi dolazili u MZO proučavati dokumente. Istovremeno Vican, kojoj je to bila najvažnija obaveza, izjavljuje da ih nije vidjela.
 
Konačno i Miroslav Radman ovih je dana za HRT objasnio da je ponudio da ne sudjeluje u izboru kandidata. Štoviše, ponudio je čak da ne bude član Povjerenstva jer nije znao da će rad biti koncentriran u tako kratkom vremenu. Istaknuo je da je imao predavanja u Parizu tako da je bio prisutan samo na prvom i na zadnjem sastanku. Samo je e-mailom čitao izvještaje sa sastanaka. Jasminku Buljan Culej imao je prilike osobno upoznati u Splitu, a Borisa Jokića nije osobno poznavao pa je to bio ključan razlog zbog kojeg je na kraju glasao za Buljan Culej!
 
Toliko o dostupnosti dokumenata i informiranosti prije donošenja odluke!
 
3. Buljan Culej: Predstavit ću svoj akcijski plan kada počnem raditi s Ekspertnom skupinom
 
Na pitanje novinara kada će predstaviti svoj akcijski plan, Buljan Culej je odgovorila da će se to dogoditi čim počne raditi s članovima ERS-a.
 
No tu se postavlja pitanje zašto ne odmah? Naime, kandidati su trebali biti odabrani na temelju svojih biografija, stručnih kvalifikacija i priloženih akcijskih planova za provođenje kurikularne reforme. Ako je njezin akcijski plan uistinu bio najbolji, ne bi trebala imati nikakvih razloga da ga ne objavi javno i to s ponosom. Budući da ERS još uvijek nije formiran, postavlja se i pitanje hoće li se to prezentiranje akcijskog plana odužiti daljnjih mjesec, dva ili više, sve dok se redovi skupine ne popune.
 
Takva tajnovitost potpuno je suprotna deklarativnoj transparentnosti kojom su se hvalili svi odreda - i Barišić i Vican i Buljan Culej. Štoviše, ona je opravdani razlog da se posumnja da Buljan Culej uopće nije priložila nikakve dokumente ili da su oni nekvalitetni, tako da na njima tek treba ozbiljno poraditi. Drugim riječima, moguće je da je Buljan Culej odabrana isključivo po političkoj i osobnoj liniji.
 
4. Vican: Buljan Culej bila daleko najbolji kandidat
 
Vican je na presici ustvrdila da je Buljan Culej bila daleko najbolji od 11 kandidata. No postavlja se pitanje na temelju čega je to zaključila. Je li to bilo po političkoj liniji, po svjetonazorskoj bliskosti ili možda zato što su svojevremeno bile kolegice u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO)? Naime, ako uopće nije pogledala njezine dokumente, kako je to mogla znati? Također na temelju povjerenja u kolege? U koje kolege? Možda u Milata i Mornara koji su obojica vidjeli akcijske planove, barem na kratko, da bi potom glasali protiv? Ili možda na temelju biografije Buljan Culej koju je na konferenciji podijelio Barišić, a koja je imala oblik sastavka iz zadaćnice, a ne ozbiljne biografije? Naime, na papiru koji je došao u ruke novinara bili su nanizani neki hvalospjevi Buljan Culej koji ne govore ništa o tome kad, gdje i što je radila.
 
Zanimljivo je, među ostalim, da se MZO do danas čak nije udostojao objaviti imena 11 kandidata koji su se bili prijavili pa ćemo mi to sada ovdje učiniti kako bismo pridonijeli transparentnosti projekta u koju se je trojac zdušno zaklinjao. Dakle, to su bili:
 
1. Sanja Bilač      
2. Tihomir Rajčić        
3. Mario Grčević        
4. Gordana Rusak        
5. Loretana Farkaš          
6. Miro Matijaš        
7. Tanja Djaković        
8. Boris Jokić       
9. Jasminka Buljan Culej        
10. Damir Matanović
11. Anita Šimić Bitunjac
 
Bez uvida u akcijske planove teško je razumjeti zašto neka od navedenih imena ne bi bila bolja za vođenje reforme. To osobito vrijedi za Jokića koji, ako ništa drugo, ima golemo iskustvo u ovom području, zasigurno veće od svih ostalih.
 
5. Barišić: Sve je bilo transparentno, stručno i po procedurama
 
Barišić se na konferenciji iz petnih žila trudio dokazati da je novi natječaj za voditelje kurikularne reforme bio mnogo demokratskiji, transparentniji, stručniji i puno više u skladu s procedurama.
 
No, ako je stvarno bilo tako, postavlja se pitanje zašto su imena kandidata čuvana u tolikoj tajnosti. Također nije jasno zašto su njihovi dokumenti bili tako nedostupni i strogo nadzirani. Nadalje, do današnjeg dana nije nam dostupan pobjednički akcijski plan niti ostali planovi da ih stručnjaci i zainteresirana javnost mogu usporediti. Nisu nam poznati čak ni jasni kriteriji po kojima je najbolji kandidat izabran.
 
Barišić je također kritizirao činjenicu da su u prijašnjem ERS-u radila trojica pripadnika iste institucije, Instituta za društvena istraživanja. Pritom je zanemario činjenicu da su u ovom slučaju u ERS odabrani brojni članovi HDZ-a, da je za njihovu voditeljicu izabrana njegova savjetnica te da je u užem povjerenstvu koje je odlučivalo o kandidatima sjedilo dvoje zaposlenika njegova ministarstva. Konačno, kako smo rekli, Vican i Buljan Culej bile su kolegice.
 
Zanimljivo je također da je Buljan Culej u MZO došla tek nešto malo prije objave natječaja da bi uskoro potom ispred MZO-a bila izabrana da vodi skupinu koja bi trebala biti, pazite ovo, politički neovisna!
 
Nadalje, ako je natječaj proveden stručno i po procedurama, kako se moglo dogoditi da je, kao što smo već spomenuli, izabran jedan kandidat koji po temeljnim kvalifikacijama nije zadovoljavao uvjete?
 
Za kraj nameće se sljedeće pitanje: ako je ovako izgledao odabir voditeljice kurikularne reforme, kako će nam izgledati konačni rezultati? Preostaje nam da se nadamo da će veći dio odabrane ekipe biti toliko nesposoban ili nezainteresiran za ozbiljnu reformu da neće moći ništa učiniti. Tako barem ništa neće pokvariti.