Foto: Čitatelj Indexa.

APOLOGETI vjeronauka u javnim školama u pravilu se pozivaju na tezu da je vjeronauk izborni predmet pa samim time svi prigovori na školski vjeronauk padaju u vodu, obzirom da svaki roditelj može odabrati da njegovo dijete ne ide na vjeronauk.

No, riječ "izbor" podrazumijeva biranje između dva više ili manje ekvivalentna izbora, a kao što je poznato, alternativa vjeronauku postoji tek u srednjim školama (radi se o predmetu etika), ali ne i u osnovnim.

 

Zbog toga su mnoga djeca čiji roditelji odluče da ne žele da im dijete pohađa vjeronauk prisiljena sjediti na školskim hodnicima ili, u boljem slučaju, vrijeme provoditi u školskoj knjižnici dok su njihovi vršnjaci na vjeronauku.

Tužan primjer iz OŠ Kamen - Šine

Na naslovnoj fotografiji ovog članka nalazi se učenik drugog razreda osnovne škole koji, sjedeći na stepenicama, čeka da završi sat vjeronauka.

Dječak je učenik splitske Osnovne škole Kamen - Šine, a na stepenicama sjedi jer ne pohađa nastavu vjeronauka koja se održava usred školskog rasporeda. Bez obzira na to što je vjeronauk, tehnički gledano, izborni predmet i bez obzira na to što je logično i praktično da se nastava izbornog predmeta održava u terminu predsata ili posljednjeg sata, kako bi djeca koja ga ne pohađaju mogla normalno izostajati, vjeronauk u ovoj osnovnoj školi, kao i u mnogima u Hrvatskoj, održava se usred školskog dana.

Ovaj učenik drugog razreda (identitet poznat redakciji) pohađao je vjeronauk tijekom prvog razreda da bi se, na zahtjev roditelja, prije početka drugog razreda ispisao s tog izbornog predmeta. Dječaka je otac ispisao zbog osobnog neslaganja s vjeroučiteljem. Otac djeteta ne smatra sadašnjeg vjeroučitelja kompetentnom osobom za nauk o vjeri. Želja mu je, kako kaže, da dijete na vjeronauk odlazi u crkvu, na mjesto koje je primjereno održavanju takve nastave. Želi da mu dijete vjeronauku uči vjeroučitelj za kojeg zna da je dobra osoba.

Sam na školskom hodniku

Nakon toga, otac je zahtijevao da mu sina ispišu iz ovog izbornog predmeta. Međutim, neugodno ga je iznenadio školski raspored za drugi razred. U njemu se vjeronauk održava u različitim terminima: u prvom tjednu ponedjeljkom je vjeronauk prvi sat, dok je srijedom treći sat. U drugom tjednu vjeronauk se održava ponedjeljkom u četvrtom satu, a srijedom u trećem satu.

Za to vrijeme dječak odlazi u knjižnicu i sjedi sam, čekajući da završi nastava izbornog predmeta naguranog u uobičajeni, obvezni raspored. Ili, kao u slučaju s fotografije, čeka ispred učionice.

Otac nije mogao podnijeti konstantnu separaciju osmogodišnjaka od ostatka vršnjaka. Od početka nastave drugog razreda dolazi dvaput tjedno u školu kako bi se družio sa sinom i igrao se s njim na igralištu pred školom.

Razgovarali smo s ocem dječaka na fotografiji.

"Solidarnost, darežljivost, dobra volja"

"Dijete mi je upisano na vjeronauk prošlu nastavnu godinu u prvom razredu osnovne. Tijekom nastavne godine, cijelo vrijeme slušao sam o svećeniku koji mu predaje vjeronauk kao o vrlo lošem vjeroučitelju. Čuo sam da ga se u kotaru nastoji izbjegavati u svakom pogledu, bilo da se radi o vjenčanjima ili ičemu drugome što ulazi u domene njegova djelovanja", priča nam otac.

"Nastojao sam da to ne utječe na mene, ali nakon što sam čuo priču da je jednoj djevojčici dao manju ocjenu nego što je zaslužila i to samo zato što nije iz njegove župe, počeo sam se pitati o njegovoj stručnosti. Moje poimanje vjeronauka je učenje o solidarnosti, darežljivosti, dobroj volji... Ne slažem se s ovim vjeroučiteljem.

Iz razloga što navedenog svećenika ne smatram kompetentnom osobom koja bi moje dijete trebala podučavati vjeri i dobrim međuljudskim odnosima, odlučio sam ispisati sina s tog izbornog predmeta. Dijete će mi na vjeronauk ići u crkvu i podučavat će ga vjeroučitelj ili svećenik za kojeg znam da je dobra osoba", rekao nam je otac dječaka.

Odvajanje od vršnjaka

"Na početku druge školske godine, dijete mi je došlo kući s rasporedom gdje je uvršten vjeronauk. Otišao sam u školu i izričito kod ravnatelja tražio da ne želim da moje dijete ide na izborni predmet vjeronauka. Ravnatelj mi je to uvažio, ali na sljedeći način: vjeronauk je jedan tjedan ponedjeljak 1. sat, srijeda 3. sat, a drugi tjedan ponedjeljak 4. sat, srijeda 3. sat. Dijete mi za to vrijeme treba ići samo u knjižnicu i tamo čekati da taj sat prođe.

Zgrozio sam se kako jedna pedagoška ustanova dijete od 8 godina separira i odvaja na taj način. Dan danas mi nije jasno jesu li uopće svjesni koliku to težinu ima za dijete. Da se dijete mora dignuti usred sata i otići od svojih vršnjaka, biti samo i odvojeno od njih, da bi se kasnije vratilo među njih. Tu sam uvidio da se kod nas najmanje brine o socijalnom razvoju djeteta i mogućim posljedicama za njega.

Žrtvovao sam se cijelo prvo polugodište te sam dolazio usred nastave, za vrijeme vjeronauka, da bih se družio sa sinom ispred škole i igrao nogomet samo da se ne osjeća izdvojeno.

Ravnatelj me više puta vidio ispred škole, dok sam se igrao sa sinom, ali nijednom se nije udostojio prići i pitati što može učiniti", govori nam očajni otac.

Suptilna prisila na vjeronauk

"Na kraju polugodišta zamolio sam učiteljicu da pogleda može li se nešto učiniti s tim rasporedom jer mi nije zgodno gubiti cijelo jutro na dolazak ispred škole da mi dijete ne bude samo i da se ne osjeća odvojeno od drugih. Ravnatelj mi je odgovorio da nemaju namjeru mijenjati raspored samo zbog toga te da mu je i dalje na raspolaganju knjižnica, gdje može boraviti za vrijeme vjeronauka.

Nakon svega toga, pitam se tko je dozvolio toliku moć Crkvi da su u stanju utjecati čak i na odgoj onih koji su najranjiviji samo iz svojih interesa. Ne žele svi roditelji da im djeca idu na vjeronauk kao izborni predmet. Moje dijete je ludo za robotikom i plaćam mu satove toga van škole entuzijastičnim profesorima koji jedva spajaju kraj s krajem samo zato što vole taj posao. Istodobno se Crkva napaja debelo iz državnog proračuna, a zauzvrat mi ne djeluje pozitivno na dijete.

Zašto se moje dijete na suptilan način prisiljava da ide na vjeronauk unutar škole, iako ja to ne želim?

Napominjem da sam odgojen u kršćanskoj obitelji. Kao dječak sam stalno bio u crkvi, primio sam sve sakramente u vrijeme kada se puno njih još skrivalo, ali sam istovremeno naučio i što je dobar vjeroučitelj i dobra osoba. Ne želim da se moje dijete prisiljava da ide negdje gdje ja ne želim", rekao je otac dječaka s fotografije u razgovoru za Index.

Razgovarali smo i s Božom Ujevićem, ravnateljem škole.

"Nemoguće za sve razrede"

Upitali smo ga zbog čega se izborna nastava vjeronauka održava usred školskog dana, a ne u terminu predsata ili zadnjeg sata.

"Moram pogledati, ne znam sve napamet. Što se moglo staviti prve ili zadnje sate, stavljeno je. A sad, je li nekom razredu stavljeno kao treći sat, to ne znam napamet", rekao nam je ravnatelj Ujević.

"Dosad se nitko od roditelja nije bunio, osim jednog roditelja, ako na njega mislite. Dijete je išlo na vjeronauk, on je iz svojih privatnih razloga ispisao dijete i s obzirom na to da je nastava već počela, a mi radimo u tri smjene, raspored se napravio i bilo ga je vrlo teško mijenjati zbog druge djece i njihovih aktivnosti. Ponudili smo mu, ako mu dijete neće ići na vjeronauk, da će dijete biti zbrinuto kod knjižničarke ili kod logopeda, pedagoga, razrednice, bilo koga. On je rekao da će on dolaziti po dijete i boraviti s njim. U drugom polugodištu nazvao je razrednicu i tražio promjenu rasporeda. Ako se promijeni raspored, onda ima i drugi razred u kojem ima dvoje djece koja ne idu na vjeronauk. Onda bismo njima promijenili da onda oni ostanu pod nečijim razredom, ili da to bude on. Ništa ne dobivamo, samo bi još dvoje djece bilo bez nadzora ako bismo promijenili raspored.

Nemoguće je za sve razrede staviti vjeronauk općenito kao predsat ili zadnji sat. Mi imamo 28 razrednih odjeljenja, nemoguće je", kaže ravnatelj.

Ravnatelj škole: Dužni smo primiti sve vjeročitelje koje rasporedi Katehetski ured

S obzirom na toliko djece, upitali smo ravnatelja može li se problem riješiti zapošljavanjem više vjeroučitelja.

"Ne znam, ako će Ministarstvo odlučiti, to ne ovisi o nama. Što se tiče vjeroučitelja, ja ne mogu kao ravnatelj odlučiti hoće li ih biti jedan, dva ili tri. To Katehetski ured odlučuje i oni ih raspoređuju. Mi smo dužni, ako imaju sve uredne licence i papire, primiti ih. O broju djelatnika ja ne odlučujem. Dapače, u školi imamo 4 vjeroučitelja", rekao je ravnatelj Ujević u razgovoru za Index.