Ovršni biznis - milijunsko cijeđenje sirotinje za neplaćene račune
Foto: Index, FAH
U HRVATSKOJ postoji ovršni biznis – potpuno legalan biznis koji omogućava milijunsko cijeđenje sirotinje na ovršnim prijedlozima temeljem vjerodostojne isprave. Taman, ružan, debelo plaćen biznis u kojem se vrte milijuni, u kojem se onima koji nemaju uzima i budućnost.
Posao je to u kojem poneki odvjetnici i javni bilježnici zarađuju milijune bez puno rada – a o kojem država šuti, jer i ona dobiva lijep dio javnobilježničke nagrade, a i odvjetnici plaćaju lijepi porez (ovaj dio se tehnički, jer sve ide preko papira, ne može zatajiti).
Šute i političari – jer jaki odvjetnici i javni bilježnici često su simpatizeri, članovi i financijeri stranaka. Ide para na paru, što bi rekao narod. Politika šuti, neki zarađuju, narod plaća. I tako već godinama.
Iscijedi sirotinju do kraja, mi bi rekli. Podlo, no zakonski, na najgori način. Iskoristi sustav poput Superhika iz Alana Forda – uzmi siromašnima da bi dao bogatima.
Ovrhe su potrebne
Problem kreće, kao i puno toga kod nas, od nerazumijevanja – pa se onda ovrha miješa s hipotekom, pa se miješa ovrha nad novčanim sredstvima od one na nekretnini, pa se onda ovrha smatra nečim lošim samo po sebi. A time se samo zamagljuje problem – jer samo neke ovrhe su problematične.
Naravno, možete reći: „Ja sam protiv ovrha!“, no ako nema ovrha ili su općenito jako otežane, u tom slučaju roditelj koji ne plaća alimentaciju neće nikako biti prisiljen platiti je. Ako su ovrhe teško provedive – što da radi mala firma kojoj drugi duguju novce? Ako vam je netko pijan i bez vozačke dozvole uništio automobil ili još gore i zdravlje – zašto ga se ne bi ovršilo sukladno presudi?
Ovrhe su potrebne – inače bi vam se podstanari mogli useliti i ne htjeti izići, oni imaju mirni posjed i ako nemate pravo na ovršni postupak – u stanu mogu biti godinama, i štoviše pozvati policiju ako ih sami pokušate izbaciti.
Odmah se uhvate i kritičari izbacivanja iz „jedine nekretnine“, ne shvaćajući da mlada obitelj koja nema druge nekretnine ne bi uopće dobila kredit za stan, ako sam stan nije jamstvo otplate. Bili bi podstanari, a onaj tko ima stan bi lako dobio kredit za drugi.
Uglavnom, počne se pričati o svemu i svačemu – i zamagli se jedan potpuno neetički, nemoralan i iznosima krajnje dvojben oblik ovrhe – ovrha temeljem vjerodostojne isprave.
Sam postupak je potreban – ali ne i iznosi
Kako bi se rasteretili sudovi, hrvatskim Ovršnim zakonom, čl. 278. predviđeno je da javni bilježnici odlučuju o prijedlogu na temelju vjerodostojne isprave. Dalje je (čl. 281.) predviđeno da ako javni bilježnik ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i osnovan, donijet će rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostaviti ga strankama.
Što je vjerodostojna isprava? Kaže Zakon: račun, mjenica, ček i ček s protestom, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga i slično. Računom se smatra i obračun kamata. Ukratko, ako vaš telekom, firma koja vas opskrbljuje vodom ili netko treći u poslovnim knjigama ima navedeno kako ste im dužni – onda je to dovoljan razlog da se pokrene rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave.
Čemu služi to rješenje? Idemo maksimalno laički pojednostaviti – ako nekome po njegovom izračunu dugujete novce, onda putem bilježnika dobivate rješenje o ovrsi koje vama kaže da bolje da platite nego da vam prisilno uzmu (jer to će imati još neke troškove, FINA prva ništa ne radi džabe), a vjerovniku, dakle vašem telekomu daje papir temeljem kojeg može pokrenuti postupak ovrhe.
Izuzetak je naravno ako na takvo rješenje date prigovor – tipa „plaćen račun“, „račun u zastari“, kada bilježnik taj prigovor podnosi nadležnom sudu i kreće se u spor. Ako ste u pravu – a navodni vjerovnik ne povuče svoj zahtjev, dobit ćete na sudu, druga strana će platiti sudske i sve troškove vašeg odvjetnika. Ako niste u pravu, plaćate i dug i sudske troškove i dodatne kamate, stoga prigovor ne koristite ako zaista niste u pravu!
Sve to samo po sebi nije problem – ljudi imaju pravo na svoje novce. Ali problem su iznosi. Posebno za male ovrhe, iznosi naknada su stravični – i dug naraste po desetak puta! To je nešto potpuno neprihvatljivo, da ne kažemo neku drugu riječ.
Kada kamata od niti 100 kuna postane ovrha od 500
Pogledajmo konkretan izračun, koji je moguće dobiti na stranici odvjetnik.me. Za dug od samo 50 kuna troškovi su točno:
Ovrhovoditelj zahtijeva naknadu nastalih troškova postupka za:
- sastav prijedloga ................................................. 75,00 kn
- + PDV (25%)......................................................... 18,75 kn
- javnobilježničku nagradu...................................... 60,00 kn
- PDV (25%) ............................................................ 15,00 kn
- stvarne izdatke odvjetnika(Tbr.44)......................... 30,00 kn
- + PDV (25%)........................................................... 7,50 kn
- javnobilježnički trošak............................................ 30,00 kn
- +PDV (25%) ........................................................... 7,50 kn
- Ukupno ..................................................................... 243,75 kn
Ovrhovoditelj zahtijeva naknadu predvidivog troška postupka za:
- potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti ......................... 30,00 kn
- +PDV (25%) ........................................................... 7,50 kn
- pribavu potvrde prav. i ovršnosti .......................... 250,00 kn
- + PDV (25%)......................................................... 62,50 kn
- sastav prijedloga za dostavu rješ. na provedbu ..... 37,50 kn
- + PDV (25%)......................................................... 9,38 kn
- naknadni otpravak rješenja .................................... 30,00 kn
- + PDV (25%)........................................................... 7,50 kn
- Ukupno .....................................................................434,38 kn
Da je ovrha provedena, uzela bi još FINA svoje.
Drugi primjer, dug udruzi star nekoliko godina, 829 kuna.. Nagrada odvjetniku, nagrada javnom bilježniku za izdavanje rješenja o ovrsi s PDV-om, trošak dostave, da vas ne opterećujemo svim stavkama – dakle sve skupa koliko dug toliko i troškovi. Uz postupak naplate FINA-e i više.
Svi ti telekomi, komunalne firme i drugi – prvo šalju sve svoje izvode popisa dužnika odvjetnicima s kojima imaju ugovore. Odvjetnici potom (i to gotovo sigurno ne radi sam odvjetnik nego netko zaposlen u uredu) unesu podatke u gotovu šprancu. Najveći čak niti to ne rade „ručno“ – nego lijepo podaci o dužnicima se preko računalnog sustava firme prenesu odvjetniku i šprance se automatski izrađuju. To se naplati vrlo lijepe novce za minutu-dvije rada, to je gotova špranca, predložak kako bismo književno rekli! Onda to ide u javnog bilježnika, koji naplaćuje svoje.
Sav taj u biti mali i jednostavni rad – košta nekoliko puta više nego sam dug. U Hrvatskoj – radi nekoliko dugova od par stotina kuna (ako niste na vrijeme dogovorili obročnu otplatu ili odgodu) možete doći u, za mnoge ljude, vrlo ozbiljne probleme dugovanja desetak tisuća kuna!
Iznosi tih naknada su kudikamo veći nego što je realan posao uložen u njih! Ono što se plaća odvjetniku ili javnom bilježniku – treba na neki način biti sukladno njihovom uloženom radu, a taj rad je kod ovih šablonskih postupaka minimalan. I u današnje vrijeme nepotreban.
Potencijalni generator korupcije
Ovrhe na komunalne i slične račune u Hrvatskoj su ovakvim sustavom postale i vrlo potencijalni generator korupcije. Ne zaboravimo – Hrvatska je zemlja velikog broja gradova i općina, pa time i ogromnog broja komunalnih firmi. Koje izdaju račune. Koje opet netko ne plaća.
Na usluge procijenjene vrijednosti do 200.000 kn (tzv. bagatelna nabava) Zakon o javnoj nabavi se ne primjenjuje, a pitanja nabave do te vrijednosti uređuje naručitelj svojim aktom. Mnogim komunalnim firmama odvjetničke usluge su do te razine – i koja je mogućnost da se direktor i lokalni odvjetnik, možda već godinama prijatelji kako to biva u manjim mjestima „dogovore“?
Ovakve stvari, tipa izrade šablonskih prijedloga odvjetnika javnom bilježniku, a sve za dobre novce, potencijalni su generator korupcije koju je gotovo nemoguće otkriti. Takve postupke same po sebi – treba izbjegavati.
Uostalom, čemu uopće angažiranje odvjetnika? Šablonski prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave jednostavniji je od većine toga što redovno rade računovodstva.
Odvjetnik, složit ćemo se, treba kako pomoć fizičkoj osobi koja ima neki problem s neplaćanjem, primjerice majci djeteta čiji otac ne plaća alimentaciju – ali firmi koja već sama ima svoje račune?
Cijeli taj proces moguće je sasvim drugačije postaviti. Tako su napravile Slovenija i još neke druge države.
Slovenski model – nema posrednika
Čak i javni bilježnici tu provjeravaju samo – formu. A forma je u pravilu zadovoljena. Ako već šaljete ovršni prijedlog, naravno da ćete se potruditi da je formalno ispravan! Zašto bi trošili novac za nešto što će vam javni bilježnik odbaciti?
U drugim zemljama – postupak je bitno pojednostavljen. Prvo u nama susjednoj Sloveniji, o čemu je nedavno u Zborniku Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci v. 36, br. 2, 1025-1050 (2015) pisao Marko Bratković, u izvrsnom članku „Reorganizacija ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u Sloveniji“. U Sloveniji ove prijedloge nisu rješavali javni bilježnici, već suci, što je jako opterećivalo sustav (no ne mijenja bitno na stvari).
Iz članka prenosimo: „Od 1. siječnja 2008. prijedlozi za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u Sloveniji se mogu podnijeti i elektronički. Za podnošenje tih prijedloga i kasnije praćenje daljnjeg tijeka postupka u početku je postojao zaseban mrežni portal koji je od 1. ožujka 2012. nadomješten potportalom e-Izvršba (e-ovrha) unutar portala e-Sodstvo. (…) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u elektroničkom obliku može podnijeti svatko tko ima pristup internetu i valjanu e-adresu, neovisno o svom državljanstvu. Novi se korisnik u sustav na portalu e-Sodstvo jednostavno može prijaviti navođenjem samo svog imena i prezimena te e-adrese na koju će primiti svoju osobnu zaporku za prijavu. Tako jednostavna prijava pravnicima naviklima na pedantno predviđanje svih mogućih zlouporaba vjerojatno je predstavljala revolucionarno novi pristup uređivanju postupka. Slovenski se zakonodavac na to ipak odlučio inspiriran engleskim sustavom Money Claims Online iza kojeg stoji jednostavno pragmatičko pravilo da, ako je korisnik spreman platiti pristojbu i snositi pravne posljedice svoje prijave, njegovo je pravo izbora hoće li se i s kojom namjerom prijaviti.“ Autor navodi kako slično rješenje ima i Finska.
Rješenje je genijalno. Doslovno genijalno. Takav sustav može raditi s pristojbom (koju plaća onaj koji daje prijedlog, ali naravno na kraju je plati dužnik) visine nekoliko desetaka kuna, koliki su stvarni troškovi informatiziranog sustava, slanja preporučene pošiljke i evidentiranja povratnice! I sve funkcionira čak i brže nego uz ovaj hrvatski skupi i potpuno bespotrebni postupak koji samo puni džepove nekih odvjetnika i javnih bilježnika.
Autor članka dalje navodi: „ Iako se sustav tradicionalno naziva ovrhom na temelju vjerodostojne isprave, valja istaknuti da se u reorganiziranu postupku izdavanja, rješenja o ovrsi vjerodostojne isprave sudu uopće ne podnose nego ih vjerovnik mora samo naznačiti u prijedlogu te unijeti datum njihova izdavanja. Sustav se zapravo temelji na sustavu afirmativne litiskontestacije prema kojemu se pasivnost dužnika da u propisanom roku podnese prigovor tumači kao usuglašavanje s navodima vjerovnika iz prijedloga za ovrhu. To presumirano usuglašavanje s činjeničnim navodima vjerovnika osnova je da uvjetni platni nalog i uvjetno rješenje o ovrsi postanu bezuvjetni i pravomoćni. Isto tako, podnese li dužnik pravodoban, potpun i obrazložen prigovor protiv rješenja o ovrsi, rješenje neće postati pravomoćno ni biti odgovarajuća osnova za daljnje provođenje ovršnog postupka nego će se prijedlog za ovrhu smatrati tužbom o kojoj će odlučivati nadležni parnični sud.“
Troškovi ovršnih prijedloga se mogu smanjiti desetak puta
Ukratko – uz bitno jednostavnije rješenje, slično slovenskome koje bi koštalo na razini Hrvatske nekoliko desetaka kuna po prijedlogu, dobili bismo gotovo jednake učinke koji se dobivaju sadašnjim sustavom. Znači, dobili ste „ovršni prijedlog“, niste platili ili predali prigovor – ide ovrha, ali ne 50 kuna duga plus 500 troška, već možda 50 kuna duga plus 50 ili 100 kuna troška. Ako date prigovor – stvar ide na sud, kao i do sada.
Sam vjerovnik (kako ionako ima sve podatke jer ima vaše račune i drži poslovne knjige) – ispunjava obrasce, elektroničkim putem naravno, sam plaća naknade (može se uvesti i sustav „kazni“ ako mu previše prijedloga bude odbijeno na sudu), a učinak takvog prijedloga kojeg ste primili je gotovo jednak onome što imamo sada – samo stotine kuna ne idu odvjetnicima i javnim bilježnicima, jer u suvremenom elektroničkom poslovanju ovdje nisu potrebni.
Stručnjake koji znaju nove pravne procese imamo, uostalom evo citirali smo rad mladog hrvatskog stručnjaka Marka Bratkovića, državne informacijske sustave tipa FINA-e i APIS-a imamo – znači stvar je samo volje vladajućih da olakšaju građanima, pojednostavne administraciju i prekinu s ovom ružnom i odvratnom praksom Superhik ekonomije – uzmi siromašnima i daj bogatima.
Što planiraju HDZ i MOST?
Čujemo kako će se novi saziv Sabora baviti ovrhama odmah – jedan od zahtjeva MOST-a je da ovrhe za HRT pristojbu, dakle pretplatu radi sam HRT (čime se štedi na odvjetničkim troškovima, ali sve drugo ostaje). No, zašto ostajati samo na HRT-u? Što je s tisućama drugih javnih i komunalnih društava koja ostaju raditi po starom? Ako se ostane na HRT-u, onda je to jasna priča: želi se ovaj preskupi, nepotrebni i superhikovski model ostaviti – u svim slučajevima osim HRT-pretplate. A to je onda priča za naivce i potpuno licemjerje – jer postoje drugi, puno bolji modeli, kako pokazuje Slovenija i druge zemlje.
Imaju li zastupnici hrabrosti uzeti dio novca odvjetnicima i javnim bilježnicima, dio novca koji se uzima sirotinji da bi neki od pravnika imali za brandirane njemačke SUV-ove i slične igračke? Ili će malom iznimkom oko televizije političari samo dignuti sebi popularnost kod naivaca, a kod velike većine ovakvih ovrha će se i dalje na 100 kuna duga nabijati 800-1000 kuna troškova.
Vidjet ćemo za koji dan, jesmo li dobili reformatore ili prodavače magle.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati