POSLJEDNJIH se tjedana sve glasnije špekuliralo o smjeni ministra obrane RF-a Sergeja Šojgua, koji je zaista i dobio otkaz 13. svibnja. On je vršio dužnost ministra obrane od 2012. godine, a na tu poziciju došao je s mjesta ministra civilne zaštite, funkcije koju je obavljao od 1994. godine. Dakle, ministar Šojgu praktički je neokrznut prošao smjenu vlasti i dočekao novog predsjednika Vladimira Putina 2000. godine.

To ga čini jednim od najdugovječnijih ministara, čovjekom koji je bio podoban za sve sisteme. Bio je iznimno popularan i u javnosti pa su ga građani Rusije više puta isticali kao najpopularnijeg ministra i uglavnom s odobravanjem gledali na njegove poteze. 

Šojguov pad popularnosti

Naravno, situacija se počela mijenjati početkom "specijalne vojne operacije", odnosno pokretanjem invazije na Ukrajinu 2022. godine. Scene s početka rata kada su ruski tenkovi nemoćno stajali u kolonama i neuspješno zauzimanje Kijeva drastično su utjecali na popularnost ministra Šojgua. 

U to vrijeme i na Telegram kanalima i u mainstream medijima naveliko se počelo pisati o korupciji u ruskoj vojsci, užasnim uvjetima, nedisciplini itd. Glavne mete bili su upravo Šojgu i general Gerasimov. Istodobno je jačala opozicijska struktura u vojsci s glavnim akterima generalom Surovikinom i čelnikom privatne vojske Wagner Prigožinom. 

Smjena Gerasimova i pobunjeni Prigožin

Nakon početne faze rata u Ukrajini dogodila se smjena u vodstvu vojske kada je general Surovikin preuzeo dužnost glavnog načelnika Oružanih snaga Ruske Federacije. On je tada suočio rusku javnost s teškim stanjem ruske vojske, formirao tzv. Surovikinovu liniju, povukao vojsku preko Dnjepra i utvrdio pozicije. To je omogućilo Ukrajini da uđe u praktički prazan Herson, a ruskim snagama da se oporave i utvrde linije, koje su do danas praktički nepromijenjene. 

Ipak, kako je postojala izvjesna borba između dvaju tabora, general Surovikin ubrzo je smijenjen te je vraćen Gerasimov. U to vrijeme Prigožin je krenuo na Moskvu sa svojim jedinicama, što je ruska javnost već gotovo zaboravila.

U tom kaotičnom razdoblju vojska se držala po strani tjerajući politički vrh u Kremlju da zasuče rukave i rješava probleme koje su, kako su iz vrha vojske smatrali, sami zakuhali.

Bez podrške i ostavljen od svih, Prigožin je popustio i praktički se predao uz predsjednika Bjelorusije kao posrednika. Neko vrijeme boravio je u Bjelorusiji, a na kraju je pod nerazjašnjenim okolnostima poginuo u avionskoj nesreći.

Njegov partner Surovikin također je bio utišan i dugo se smatralo da je uhićen. Nakon izvjesnog vremena javila se njegova kći tvrdeći da nije uhićen. Bilo kako bilo, Surovikin se od tog trenutka nije pojavljivao u javnosti niti se moglo doći do njega, a njegova biografija uklonjena je sa stranice ministarstva.

Obračun sa Šojguom

Nakon što se Kremlj obračunao s jednim krilom vojske, bilo je jasno da će na red doći i drugo, ono na čijem je čelu bio Šojgu. U Kremlju nisu zaboravili kako je vojska reagirala kada je Prigožin proglasio pobunu i kako je odbila sudjelovati u tada najvećem sigurnosnom problemu zemlje. Bilo je jasno da će se Kremlj obračunati i s vrhom regularne vojske, odnosno ministarstvom obrane.

Prvi preduvjet za to bilo je stabiliziranje situacije u Ukrajini. To se dogodilo kada je ruska vojska ušla u Bahmut i Avdijivku te ostvarila uvjete za daljnji napredak u Donjeckoj oblasti. Također, bilo je bitno sačuvati snage i kontrolirani teritorij od najavljivane ukrajinske ofenzive prošle godine. To je ruska vojska više ili manje uspješno postigla, a ukrajinska vojska našla se u problemima koji još uvijek traju.

Drugi preduvjet bili su izbori. Svima je bilo jasno da će predsjednik Putin glatko osvojiti novi mandat, no bilo je bitno uspostaviti vlast s novim ljudima u koje Kremlj ima više povjerenja. Sada kada ima sigurnu, čvrstu vlast i kada je situacija u Ukrajini pod kontrolom, Kremlj može obaviti smjene nepodobnog kadra u vojnom i političkom vrhu.

Uhićenje Ivanova kao priprema za smjenu Šojgua

Kao priprema za smjenu Šojgua prije nekoliko tjedana uhićen je Timur Ivanov, njegov zamjenik. Ivanov je optužen za krađu dvije milijarde rubalja (25 milijuna eura) u nabavi trajekata koji se koriste na Krimu. Brodovi su kupljeni preko tvrtke u Hong Kongu kako bi se zaobišle sankcije. Uglavnom, posao se slavio kao velika stvar za Rusiju, ali na kraju je uhićen zamjenik ministra obrane.

Sada nije važno je li zaista bila riječ o kriminalu jer u političkom smislu to je uhićenje bilo velik udar na ministra Šojgua. Nekoliko se čimbenika poklopilo u uhićenju Ivanova. Prvi je svakako želja da se generalima i časnicima na frontu pošalje pozitivna vijest, odnosno da su prihvaćene njihove pritužbe uoči ofenzive. Drugo, nadolazeća rekonstrukcija vlade i želja da se oslabi Šojguova struja. 

Smjena Šojgua nije posljednja

Moguće je da će Kremlj ovu smjenu iskoristiti da pokaže kako čisti sustav od korupcije i lopova u teškim vremenima za Rusiju. Kad je riječ o samom Šojguu, njegov rejting više i ne postoji, u konstantnom je padu otkako je pokrenut rat u Ukrajini i ne može više ni zamisliti podršku javnosti koju je imao prije rata. 

Šojgu će biti premješten na drugu funkciju, koja će više ili manje biti simbolična te neće imati ni približnu moć kao dosad. Također, jasno je da ova smjena Šojgua nije posljednja, odnosno da će Kremlj sigurno u idućim tjednima i mjesecima nastaviti s čišćenjem starog kadra i uspostavljenjem novog.