Foto: Index

"MI NA HRT-U sad jako puno radimo. Otkad više nema honoraraca, sve moram raditi sama", požalila se ovih dana Uršula Tolj, stalno zaposlena zvijezda Hrvatske televizije. "Sama si nosim kazete, a još malo pa ćemo početi i čistiti svatko oko svoga stola".

E to se zova patnja. To se zove kolegijalnost. To se zove profesionalna solidarnost. To se zove socijalna osjetljivost. A to se bogami zove i - vrhunski bezobrazluk.

Kuknjava na Prisavlju

Uršula Tolj osjetila je potrebu požaliti se i otkriti svu tragediju otpuštanja stotina honorarnih suradnika Hrvatske radiotelevizije. Javnost, struka i sindikati digli su buru zbog toga što se milijunski gubici i neodgovorno poslovanje prelama preko leđa najmanje zaštićenih djelatnika na Prisavlju. Uršula Tolj digla je buru - radi sebe.

Pa smo tako otkrili da će ona sad morati "puno raditi". Naime, nitko neće moći raditi umjesto nje. Otkrili smo da će si morati sama "nositi kasete". Jer nema nikoga da ih nosi umjesto nje. Otkrili smo i ono najšokantnije: da će uskoro "svatko morati čistiti oko svoga stola". Možda će se morati i sama obrisati nakon zahoda.

Tko će joj podići plaću?

Zvuči doista šokantno. I možemo se samo nadati da će izmoždena Uršula Tolj ipak smoći toliko snage da sama podigne svoju plaću za taj mjesec. Jer honorarci - ti moderni sluge velikih TV zvijezda, to zemaljsko roblje zaduženo za nošenje, čišćenje i brisanje - neće joj biti pri ruci. Na njezinu i njihovu žalost.

Rad (ne)oslobađa

Doduše, teško je više iz ove Uršuline jadikovke točno otkriti čija je veća: onih koji su izbačeni na cestu ili onih koji ostali na svojim radnim mjestima. Jer poznato je da je na Prisavlju rad uvijek bilo najveće prokletstvo.