54.156.67.122 US
 

Pismo bivšeg glasača SDP-a: Nikad više za Milanovića

Piše: Pismo čitatelja
ponedjeljak, 18.3.2013. 18:57
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Ilustracija (Shutterstock)

POSLJEDNJE izjave i postupci premijera Zorana Milanovića izazvali su niz negativnih reakcija, a jedna od njih je i ovo otvoreno pismo, pristiglo i u našu redakciju, a koje prenosimo u cijelosti:

OTVORENO PISMO BIVŠEG GLASAČA SDP-A PREMIJERU MILANOVIĆU: Zoran - budući Winston ili Edmund?

"Nekoć poštovani premijeru,

nisam siguran imam li se uopće pravo javiti, budući da Vam ne pišem iz Zagreba, jedinog i ekskluzivnog sjedišta sveukupnog znanja u Hrvata, nego praktički iz te besprizorne Špičkovine & Vukovine, ali ipak ću se odvažiti na ovaj korak, ponizno se usuditi podignuti pogled s ovih blatnjavih cipela prema Vašoj veličanstvenoj fresci, u nadi da će Vam to pomoći da se malko spustite sa svetih i nedodirljivih nebeskih visina (ipak ste Vi, iako tako mladi, već "ispunili i političke i karijerne ambicije"), pa da možda barem malo bolje spoznate kako stoje stvari u stvarnome svijetu, izvan uskoga kruga oko Vaše kule bjelokosne.

(Usput, da ne bi bilo zabune: iza mene također ne stoji nitko, a ponajmanje nekakva desnica koja se upravo ovih dana spušta na još niže razine, rekordne čak i za svoju bogatu povijest reakcionarnih podlosti i šovinističkih nebuloza.)

Za Vas sam prvi put čuo još neke davne godine početkom ovog stoljeća i na temelju jednog intervjua na Stojedinici (i dalje ne shvaćam zašto se dopušta da medijski signali općenito dopiru sve do Špičkovine & Vukovine?!?) zaključio da za ovu jadnu i napaćenu zemlju - usred posttuđmanovskog mraka i bijede, te uoči tada još neočekivanog dolaska na vlast manipulatora svih manipulatora i pljačkaša svih pljačkaša, Superhika svih superhikova - još ima nade. Pomislio sam da ipak ima mladih (ili tada barem relativno mladih - vršnjaci smo;-)), obrazovanih, suvislih i sposobnih ljudi koji su voljni podmetnuti leđa i pomoći državi i narodu, sve nas zajedno (da, nažalost, i Špičkovine & Vukovine) povesti u svjetliju, otvoreniju, humaniju, liberalniju, tolerantniju, moderniju europsku budućnost, daleko, daleko od ustaša i partizana, daleko od jurâ i bobanâ, daleko od mrskog Balkana i šarmantnog lokalnog kolorita nepotizama, klijentelizama i svih ostalih sličnih -izama.

I eto, kao i gotovo na svim dotadašnjim i gotovo svim kasnijim izborima, glasao sam za SDP, na to nagovarao i druge, zagovarao Vas osobno i cijelu stranku još dugo, dugo, još vas do prije nekoliko mjeseci sve uzaludnije nastojao braniti od žučljivih (i sve češće opravdanih) napada sa svih strana, pravdajući vas sve užasnim zatečenim stanjem, vama toliko dragim "kosturima iz ormara", objektivnim globalnim, makroekonomskim i mikroekonomskim okolnostima, snažnim otporima reformama itd. itd., ad nauseam. (Oops, sorry, Vaš omiljeni latinski - izgleda da su se ti pomodni gradski trendovi, unatoč poslovičnoj zatvorenosti vaših intelektualnih kasta, počeli probijati i do ovih naših špičkovukojebina - mi provincijalci valjda se onda još više trudimo, samo da nekako TBF-ovski budemo in, da budemo kao vi... plastični, bezlični?)

I gdje smo svi zajedno sada? Pokušat ću biti objektivan, iako nisam siguran da će mi to u cijelosti uspjeti: naime, nisam iz Zagreba, a nisam ni u Zagrebu, pa sam dosta neinformiran, neupućen, da ne govorim o tome da kao Špičkovukovac jednostavno ne mogu biti stručnjak ni za što, a kamoli za povijest i ovako visoku politiku. Ergo, gledano sa strane (ne s visine, štoviše, iz žablje perspektive!), krenuli ste s - priznajem: tako je barem izgledalo - dobrim namjerama, pa su čak i neke najave i prvi potezi obećavali bolje sutra. Neću Vas podsjećati kamo vodi put popločan dobrim namjerama, nego ću samo konstatirati da ste se izgubili već nakon 5-6 mjeseci. I za to vas ne krivim: naslijedili ste državu oderane kože, izjedenu do kostiju, totalno zaštićenu birokraciju i nedodirljive kaste, oportunističke koalicijske partnere, otpore promjenama na svim razinama, u svim segmentima funkcioniranja.

I što ste tada učinili? Po mojem skromnom sudu: predali se i prepustili. Nemoćno raširili ruke i većinu snaga usmjerili u ono što vam ipak najbolje ide: strančarenje, kadroviranje, sitne čarke i besmislene rasprave kojima samo preusmjeravate vodu na mlin izravnih protivnika, dok kod poštenog puka (koji se još usuđuje razmišljati, čak i izvan Zagreba!) sada već uglavnom izazivate gnušanje. Da, zaboravljam da dobar dio snaga trošite i na pronalaženje sve boljih i boljih stranačkih poslušnika koji su se već i prije uhljebljenja dobro namirili i odavno ušli u raznorazne sukobe interesa, pa ih sada još samo treba braniti od tih strašnih dorhovskih i uskokovskih nemani.

A gdje je nešto konkretno i pozitivno? Neću spominjati plan 21, neću spominjati broj nezaposlenih, neću spominjati poniženu srednju klasu, intelektualce, obrtnike i poštene poduzetnike (oksimoron u Hrvata?!?), neću pitati gdje su investicije, nova radna mjesta, gospodarski zamah, jer to ne znate ni Vi. Pa ni Vaši roudšouovski ministri. Ali spomenut ću ono što je meni, kao i mojim brojnim prijateljima, poznanicima, istomišljenicima... ne samo u magluštinama Špičkovukovine, nego čak i u belom Zagreb-gradu, nedopustivo i jednostavno neoprostivo: u prvih godinu mandata imali ste punu potporu velike većine dobronamjernih građana (i seljana!) i da ste imali samo mrvičak građanske (i seljačke!) hrabrosti, državničke mudrosti i odvažnosti, mogli ste napraviti puno, puno više, i to na još bitnijim, sistemskim, civilizacijskim područjima, mogli ste udariti temelje neke nove Hrvatske. Neka se ministarstva i sada koliko-toliko trude barem izbjeći potpuni krah, neka se trude barem nominalno i potemkinovski, neka (nomina sunt odiosa!) čak ni to.

Mene bi samo zanimalo što je s onim što se moglo i što se još uvijek može učiniti, što je s katastrofalnim školskim sustavom i kulturom - pritom ne mislim (samo) na teško rješive materijalne uvjete, nego na sadržaj, programe, meritum, kvalitetu, da ne spominjem jednu od deset najapsurdnijih od svih "hrvatskih" riječi u optjecaju: kurikulum - što je s tragično bezumnim stanjem na željeznici (u 21. stoljeću, hej!!!), pa onda s apsolutno nedopustivom, infantilnom, amaterskom, provincijalnom ("špipčkovukovinskom!") kadrovskom politikom u kojoj se i najmanji neposluh i razmišljanje svojom glavom drakonski kažnjavaju, čak i kad se radi o stručnjacima, ali se zato honoriraju prijatelji, pajdaši, stranački poslušnici, aparatčici, a honorira se bogme i "zakoniti lopovluk", sve dok ona novinarsko-aktivističko-dorhovska hidra opet ne iskopa neki zgodan, zakonit, ali krajnje nemoralan poslić...? Što je s astronomskim gubicima i isisavanjima novca poreznih obveznika u zdravstvu, što je s jedinstvenim, neponovljivim pravosuđem svjetskoga glasa? Što s poljoprivredom u procjepu između EU, lažnih obećanja, neznanja i ogromnih osobnih interesa? Što je...? I na kraju, ali svakako najvažnije, što je s tom nemani birokracije i državnog i lokalnog upravnog aparata zbog koje je zemlja paralizirana, temeljnim problemom koji ste mogli i još uvijek barem dijelom možete riješiti, od apsurdnog viška ministarstava, preko montipajtonovskog viška općina, do orwellovskog viška nesposobnih kadrova, sustavom koji koči napredak i abnormalnim troškovima vuče zemlju prema dnu, samo zato što to nekome (desecima tisuća zaposlenih i članovima njihovih obitelji, političkim elitama... i Vama, stranački i osobno?!?) odgovara, nauštrb sviju ostalih, na štetu budućnosti, Vaše i moje djece.

Gospodine premijeru, unatoč diplomi i podosta stručnome poslu (znam, to je upravo nezamislivo i nečuveno, budući da nisam u Zagrebu, to je gotovo na rubu incidenta, skandala, možda čak i utuživo!), moja ionako vrlo neredovita primanja danas su realno 40-ak posto niža nego prije 10 godina. Razliku, kao i nadu u bolje sutra pojela je ekipa prije vas, a sada je fino i halapljivo gutate i vi. Vi osobno, kao obnašatelj najviše izvršne funkcije u zemlji, trenutačno ste najodgovorniji za to što najveći broj građana danas živi još lošije nego prije godinu dana, bez izgleda za poboljšanje situacije, ali i za to što stotine mladih, znam iz neposrednog iskustva, ponajprije razmišljaju o tome kako prvom prilikom otići iz zemlje u kojoj ćemo sada opet tjednima slušati samo partizane, ustaše, branitelje, generale, očeve i majke, očuhe i maćehe domovine i dijaspore, kao i Vaše razmaženo cendranje, po mogućnosti garnirano latinskim poslovicama, a da svi zajedno nećemo učiniti ni najmanji korak u smjeru novih civilizacijskih dosega, jeftinije i učinkovitije države, boljeg života u svim aspektima, u krajnjoj liniji onoga za što smo se počeli boriti sada već prije više od 20 godina, dakle prvo protiv komunizma i totalitarizma, pa protiv agresora, pa na koncu i protiv (samo HDZ-ove?) kleptokracije.

Gospodine premijeru, neću Vas pozvati na ostavku zbog očite izgubljenosti i nesnalaženja, zbog nespretnog vrijeđanja vlastitih građana i sve češćeg vrijeđanja zdravog razuma, jer bi alternativa bila još gora, ako je to uopće moguće čak i u ovoj zemlji neograničenih mogućnosti. Ali umjesto da nas i dalje, redovito ex cathedra, poučavate i držite nam prodike, da nam (nadmeno i arogantno ili ipak samo nespretno i nemušto?) govorite o tome tko se smije javljati i odakle, tko smije što pitati, pisati i misliti, da nas segregirate prema (stvarnoj ili virtualnoj) udaljenosti od Trga ili Banskih dvora, da nas tako nepodnošljivo narcisoidno uvjeravate u vlastitu papinsku nezabludivost, da upravo ovakvim aferama, čarkama, incidentima stvarate još plodnije tlo za klijanje mračnih sila (Ili to ipak odgovara i Vama?!? Cijela opelješena zemlja sada se bavi poviješću građanskih ratova u Skandinaviji, a ne hrvatskim BDP-om, ne raspadom hrvatskog gospodarstva, društva, kulture, morala, vrijednosti... Ali, koga briga? Ipak ste Vi već, citiram, ispunili i političke i karijerne ambicije!)... možda bi bilo dobro da se pogledate u ogledalo, da dobro promislite o tome što vidite i da napokon odlučite: hoćete li dati sve od sebe i pokušati izvesti neki bolan i neugodan, churchillovski (thatcherovski?) smion rez, barem pokušati srušiti tu neosvojivu birokratsko-klijentelističko-mafijašku kulu, omogućiti zemlji da prodiše bez preskupe birokracije, bez bujanja desnice koja je paradoksalan plod nezaposlenosti i dokonosti, pa da Vas povijest, bez obzira na ishod, pamti kao čovjeka koji je u teškom trenutku imao i viziju i hrabrost (kad smo već kod pogrešnih citata ili, na hrv. miskvotejšnsa: 'Tis better to have tried and failed, than never to have tried at all, oder nicht?), ili ćemo Vas ipak pamtiti u neusporedivo neugodnijem svjetlu, ne čak ni kako sirotog Baldricka, kojeg ste danas također (valjda opet nehotice...) uvrijedili, nego kao beskonačno ciničnog i oportunističkog manipulatora i kukavicu, zloglasnog i neuništivog Edmunda, lorda Blackaddera?"

Damir Biličić, knjiž. prevoditelj, Duga Resa
Terra Cuspisia et Lupusia
18. ožujka 2013.
 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije