Foto: Index HrFoto

SVAKIM danom sve modernija postaju anonimna pisma koja čitamo na našim portalima. Ovo je još jedno anonimno pismo, ali je anonimno samo iz razloga što bih željela da ga se pročita i komentira, ali bez reakcija poput "koliko su ti platili?", "tko te nagovorio?", "znamo mi čija je ona?" i slično. Pokušajte se koncentrirati na sadržaj, slagali se s njim ili ne, ali pokušajte uključiti zdrav razum, naglašavam razum, jer je on ključan za nastavak teksta.

Vukovar opet postaje simbol političke trgovine

Rođena sam i živim u Vukovaru, mlada sam i obrazujem se i ono zbog čega sam se odlučila pisati ovaj tekst isključivo je zov razuma, na koji se jednostavno nisam mogla oglušiti jer mi nije dao mira i tjerao me da se pozovem na njega. To što sam iz Vukovara ne znači da mi nešto nedostaje, da me netko treba sažalijevati i posebno zbog toga poštovati. Ono što bih voljela jest da me se gleda kao svaku mladu osobu koja svome gradu želi lijepu sadašnjost i još ljepšu budućnost. To što se u Vukovaru događa u posljednje vrijeme jasna je stvar. Događaju se lokalni izbori i Vukovar opet postaje simbol političke trgovine, postaje predmet manipuliranja, postaje marioneta koju svatko može uzeti u ruke i s njom raditi što god poželi. Pitam se dokad više? Do kada ćete, Vukovarci i Vukovarke, dopuštati da vaš grad i vi budete marionete? Prošle lokalne izbore "problem" je bio hoće li na vlast doći "crveni", zamijeniti dugogodišnje "plave", koliko će srpska nacionalna manjina imati predstavnika u Vijeću, tko će s kime koalirati nakon izbora, a pred ove lokalne izbore "problem" postaje provedba dvojezičnosti. I tako svake dvije ili četiri godine ispočetka, samo čekam novu temu na kojoj će se temeljiti predizborna kampanja i skupljati jeftini politički poeni, koji nisu skupljani kao u svakom drugom gradu, nego prebrojavanjem krvnih zrnaca.

U sadašnjoj situaciji ako si za provedbu ustavnog zakona onda si izdajnik svog grada, države i slobode za koju se ginulo, a ako nisi za provedbu ustavnog zakona, onda si pravi Hrvat, domoljub i prije svega osoba koja zna koji su prioriteti ovog grada. Sve je lijepo inscenirano, popis stanovništva je davno obavljen, a podaci izašli tek nedavno, kad? Pa pred lokalne izbore. Namjerno? Ma ne, računala su se pokvarila pa se nisu stigli objaviti ranije. U istom trenutku predsjednik glavne stranke oporbe govori da će sve učiniti da vrati Vukovar, ili da vam to kažem u terminima u kojima mnogi vole govoriti kad je Vukovar u pitanju, "Vukovar mora pasti".

Nema dosljednosti niti zdravog razuma

Ne optužujem ja tu samo jednu stranku, ne optužujem čak niti cijelu stranku ili stranke, optužujem ljude koji su ga vodili, ali ih ne optužujem tek tako, iz svog hira, već po njihovoj političkoj odgovornosti. Mi smo im dali legitimitet da ga vode, gdje i kako? To sami prosudite. I tako je Vukovar još jednom poligon, a mi opet to sve moramo gledati, neki i sudjelovati u njemu, preskakati prepreke. No uvjerena sam da je većini Vukovaraca dosta toga, a u prilog tome je i dolazak velikog broja ljudi iz ostalih dijelova Hrvatske na svima poznat prosvjed. I da se razumijemo, nemam ja ništa protiv toga da ljudi dolaze u Vukovar, dapače, dolazite, gledajte, šećite, kupujte, pijte kavu, samo vas molim da ne mislite da vi znate bolje od Vukovaraca i Vukovarki što je dobro za nas.

Pojedini političari u Vukovaru zdušno se bore protiv provođenja dvojezičnosti, a sami su ti koju ju svakodnevno provode. Na primjer, kao ravnatelj, u školi u kojoj se odvija program na hrvatskom i srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Pa se pitam, ako im ona toliko smeta zašto ju onda i tamo nisu ukinuli, odlučili ne provesti ili bar prosvjedovati protiv nje. Ne, nego su joj još i dali zamaha, tako što su glasali na prošloj Sjednici gradskog vijeća protiv uspostavljanja integriranog razreda u koji bi, po slobodnom izboru roditelja, išli učenici svih nacionalnosti i slušali nastavu na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu s mogućnošću dodatnih sati jezika i pisma nacionalne manjine kojoj pripadaju. Da, to su odbili. A ujedno 2009. uveli dvojezičnost u Statut grada Vukovara. Eto, samo toliko o dosljednosti i zdravom razumu.

Istina je, u Vukovaru se još nisu stvorili društveni uvjeti za provedbu dvojezičnosti, nažalost, ali tako je, no ja se pitam zašto je tako? Tko je kriv za to? Zašto srpska nacionalna manjina nije integrirana na način da koriste svoja manjinska prava i uživaju u svom gradu, bez nacionalnih konflikata s obiju strana? Zato što je to odgovaralo ne samo najvećoj oporbenoj stranci, nego i najvećoj srpskoj stranci i dalje im odgovara, jer oni svoje plaće zarađuju na našim podjelama, ukratko i banalizirano, oni zarađuju na našim insceniranim svađama i tako iz godine u godinu, a mi samo klimamo glavama i na svaki spomen nacionalnog zanosa dižemo se na noge i busamo u prsa i jedni i drugi i treći.

Žao mi  je što je moj grad morao postati grad heroj na taj način

Inače, Vukovar po mom skromnom sudu između razdoblja izbora i tih insceniranih tema, sporo, ali lijepo napreduje. Rado šetam obnovljenim ulicama, družim se u uređenim parkovima, uživam na prekrasnoj adi, ljetnim koncertima, Vukovar film festivalu, tjednu urbane kulture, radionicama, besplatnom klizalištu i ostalim aktivnostima koje se odvijaju. Isto tako jako lijep je osjećaj kad znaš da ćeš svake akademske godine dobiti stipendiju i da ćeš imati besplatan javni prijevoz po gradu i do Osijeka, ako tamo studiraš. To je realno stanje iz moje perspektive i ne, nije mi nitko platio da ovo pišem, ja sam pretplaćena na svoj razum, koji mi govori da imaš pravo zahvaliti, imaš pravo izreći kritiku, imaš pravo pohvaliti. Hvala ti na tome, razume. Naravno da Vukovar ima i velikih problema, ali ne puno većih od bilo kojeg drugog manjeg grada u Slavoniji. Nezaposlenost je veliki problem koji muči moj grad, Hrvatsku, ali i Europu, vrlo važan problem na kojeg razum stavlja naglasak i moli da se na njemu radi.

Vrlo zanimljiv podatak iz popisa stanovništva, koji mnogi zanemaruju, jest taj da Vukovar ima 19 nacionalnih manjina i dao Bog da ih ima još više, jer je to pokazatelj kulturnog, socijalnog i jezičnog bogatstva grada, ali isto tako pokazatelj da Vukovar svoje stanovnike nikada nije dijelio prema nacionalnosti i vjeri, dijelio ih je prema ljubavi koju su mu oni manje ili više pružali. I neće on zaboraviti što su mu tih nesretnih 90-ih napravili. Zašto se toga svi boje? Pa ne mogu se zaboraviti te grozote, to nam svima mora biti škola, ali Vukovar želi nastaviti dalje i meni je žao što je moj grad morao postati grad heroj na taj način. Više bih voljela da je ostao samo grad, jako razvijen, lijep i uspješan, moj Vukovar.