FOTO: Facebook

PREKRASNE fotografije snijega koji je prije par dana napadao po pješčanim dinama Sahare postale su pravi hit na internetu i na društvenim stranicama (slika gore).

Senzaciju nije izazvala samo njihova ljepota već i činjenica da je u tom dijelu svijeta snijeg posljednji puta pao prije 40-ak godina.

Neki malobrojni poricatelji klimatskih promjena ovaj su događaj iskoristili kao argument u prilog svojim uvjerenjima da je cijela priča o globalnom zagrijavanju i ljudskom utjecaju na klimu izmišljotina.

Drugi su pak komentirali kako je pojava snijega u Sahari logična budući da temperature u pustinji noću znaju biti vrlo niske. Treći su isticali da je za snijeg potrebno da zrak bude istovremeno i dosta vlažan i dovoljno hladan, što je nad Saharom iznimno rijedak događaj.

Stoga je sasvim opravdano postaviti pitanje kako se Sahari dogodio snijeg i kako je to konzistentno s klimatskim promjenama.

Globalno zatopljenje i hladni prodori

O naizgled paradoksalnoj pojavi da globalno zagrijavanje može uzrokovati češće i dublje prodore hladnog zraka na jug već smo pisali na Indexu.

Stoga ćemo ovdje pojednostavnjenu verziju priče ponoviti samo ukratko.

Sjeverni pol zagrijava se brže od ostalih dijelova svijeta, o čemu posebno dramatično govore razmjeri njegovog ovogodišnjeg otapanja kao i temperature 30-ak stupnjeva više od uobičajenih. Takvo zagrijavanje smanjuje razliku u temperaturama i u tlaku zraka između polarnih i ekvatorijalnih krajeva. Zbog smanjivanja razlike u tlakovima zraka, slabi visinska mlazna struja koja se nad srednjim sjevernim geografskim širinama kreće od zapada prema istoku i predstavlja branu između južnih masa toplog tropskog zraka i sjevernih ledenog. TKada je ta struja jaka, ona ne dozvoljava jake, duboke i dugotrajne prodore polarnog zraka na jug. Kada je slaba, oni su učestaliji i izraženiji. To je lako shvatiti ako manje razlike u tlaku usporedimo s blažim obroncima padina brda, veće razlike sa strmijim, a mlaznu struju s rijekom. Kada su padine blaže, primjerice u nizinama, rijeka teče sporije i više krivuda, odnosno meandrira. Na sličan način sa smanjenjem razlike u tlakovima zraka visinska mlazna struja u atmosferi usporava i snažnije meandrira. Ovo meandriranje omogućuje duže i dublje prodore hladnog zraka na jug, odnosno toplog na sjever (ilustracija i NASA-in video dolje).

Što se konkretno dogodilo?

Atmosferski fizičar na PMF-u Branko Grisogono kaže da konkretan događaj u Sahari ipak ne treba izravno povezivati s klimatskim promjenama.

„Treba paziti da se meteorološki događaji ne miješaju s klimatskim. Ipak, u svijetu koji se zagrijava statistički se može očekivati češće i snažnije meandriranje visinskih mlaznih struja“, rekao je Grisogono za Index.

„U konkretnom slučaju radilo se o jakoj postojanoj cikloni u zapadnom Mediteranu te još jednoj zapadno od Sahare u Atlantiku koja je došla u kontakt s hladnim masama zraka sa sjevera. Polarni vrtlog i ciklona bili su u takvoj konstelaciji da smo imali istovremeni dolazak vlažnog, a toplijeg zraka s Mediterana i Atlantika u nižim dijelovima atmosfere s hladnim i suhim u višim slojevima“, dodao je naš klimatolog podsjetivši da kvalitativno slična pojava postoji u središnjem dijelu Amerike.

„Ondje se javlja dovođenje vlažnog i toplog zraka iz Meksičkog zaljeva te hladnog i suhog po visini iz Stjenjaka sa zapada SAD-a“.

Grisogono je podsjetio da se unatoč ovakvim hladnim prodorima očekuje da će 2016. ukupno biti najtoplija godina otkad postoje mjerenja. 2017. bi pak trebala biti nešto hladnija od 2016. prije svega zato što je utjecaj El Ninoa prestao tako da se trenutno nalazimo u međufazi nakon koje se očekuje jačanje hladnijeg utjecaja La Nine.