Foto: Index, Hina

U HDZ-u kao da vlada idila, ptičice pjevaju, jeleni pasu, vjeverice se pare, barem tako unutarstranačku amtosferu predstavlja predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Uz baražnu paljbu s crkvenih oltara i bosanskohercegovačko šarmiranje birača predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Plenković je praćen medijskim fanfarama krenuo u izbornu kampanju iz Starog Grada na Hvaru otkud vuče obiteljsko porijeklo. S pinklecom na leđima, uz ponosne suze rodbine, odvažio se na političku avanturu neizvjesnog ishoda.

Andrej Plenković je sve, samo ne glup čovjek. Odrastao je u Jugoslaviji u stilu više srednje klase, pohađao je najbolje škole, uspješno diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, stanovito vrijeme se šuljao u famoznim vladinim odjelima za europske integracije i tek za vrijeme Ive Sanadera, skupa sa Zoranom Milanovićem profilirao kao diplomatski kadar, a za vrijeme premijerskog mandata Jadranke Kosor postao jedan od vodećih ljudi u pristupnim pregovorima EU i doživio snažan politički uzlet. Zanimljivo, europarlamentarac je postao u vrijeme Karamarkove vladavine koji nije trpio intelektualno superiorne pored sebe.

No, sudeći prema insajderskim informacijama, čini se da je Plenković posve nesvjestan ili pak, olako podcjenjuje unutastranački bunt koji mu otvoreno prijeti.

Retuširanje HDZ-a

Naime, predsjednik HDZ-a Plenković napravio je niz političkih poteza kojima se uspješno legitimirao pred hrvatskom javnosti kao novo lice stranke opterećene dugodišnjom i sudski potvrđenom reputacijom "zločinačke organizacije", ali i navukao bijes dobro uhljebljenih stranačkih struktura koje ga tretiraju kao neizvornog HDZ-ovca koji se tek 2011. učlanio i nikad nije "krvario za stranku".

Prvi važan potez Plenković je povukao na izbornoj konvenciji HDZ-a kada je unatoč aklamativnoj podršci Tomislavu Karamarku, u svom pozdravnom govoru podvukao da "stranka ne može i ne smije biti talac jednog čovjeka". Iako u to vrijeme nije namjeravao preuzeti vodstvo stranke, odlučio se na takav istup ispravno zaključujući da time gradi političku platformu za budućnost jer je svima bilo jasno da Tomislav Karamarko ne može opstati. S jakim vjetrom u leđima tzv. "europarlamentarnog lobbya" HDZ-a kojeg predstavljaju Davor Ivo Stier, Ivana Maletić i Dubravka Šuica, te podzemnom podrškom stranačkog veterana Vladimira Šeksa, sustavno je radio na svojoj liderskoj promociji i preobrazbi HDZ-a kao moderne stranke desnog centra po uzoru na srodnu pučku stranku u europskom parlamentu (EPP).

U rano proljeće kad je Tomislav Karamarko pretjerao s ultranacionalističkom politikom i javnom obranom Zlatana Hasanbegovića kojeg europska javnost tretira kao filofašistu koji negira holokaust i pritom, ignorirao naputke diplomatskog kora i američkog veleposlanstva koje "kroji i oblači" hrvatsku politiku, bilo je samo pitanje trenutka kad će se pojaviti kroz posredne subobavještajne kanale kompromitirajući dokumenti koji će ubrzati njegovu političku propast.

Naravno, bio je to rasplet koji je Plenković željno isčekivao.

U vrlo kratkom roku dogovorio se s Kaptolom oko podrške, iskoristio dugo građene veze u diplomaciji i europskom parlamentu kako bi postigao konsenzus oko svog imenovanja, umirio uvijek buntovnu braniteljsku populaciju s imenovanjem generala Damira Krstičevića u svoj uži krug suradnika i krenuo sa stranačkom čistkom kadrova koji su svojom krimogenom ili blago rečeno, kontradiktornom reputacijom štetili novom izgledu stranke. Redom su otpadali Božidar Kalmeta, Darko Milinović, Milijan Brkić, Josipa Rimac i mnogi drugi "jastrebovi" stranke koji su uz manje ili više gunđanja prihvatili zlehudu sudbinu. Srećom, riješio se i parazita poput HSP AS-a kojima je bivša Domoljubna koalicija bila jedina mogućnost da se pojave pod reflektorima političke pozornice i uberu nezasluženu saborsku mirovinu.

Učinio je Plenković još puno dobrih stvari za HDZ; konačno je implentirao naputke njemačkog IFO instituta u gospodarski program, revidirao stranačke financije, obnovio narušene odnose s predsjednicom Kitarović, otvorio stranku medijima i de facto, postavio nova pravila igre.

Ipak, tu nije bio kraj stranačkog restrukturiranja jer Plenković ima i tajni plan kojeg su nesrećom nanjušili "otpadnici" stranke i stvorili pokret otpora koji bi Plenkovića političkim diverzijama lako mogao ukloniti s čelnog mjesta HDZ-a.

Na štitu ili s njim

Kako nam govore dobro upućeni poznavatelji prilika u HDZ-u, namjera Plenkovića je da ostvari pristojan rezultat na predstojećim parlamentarnim izborima i na temelju njih sazove prijevremenu izbornu konvenciju HDZ-a na kojoj bi promijenio cjelokupnu vodeću stranačku strukturu, prije svega predsjedništvo HDZ-a u kojem sjede ljudi poput Zlatana Hasanbegovića ili Darka Milinovića.

Iako ih je zadržao na stranačkim listama i pomirljivo nastupa pred javnosti izjavama tipa "Dado je naš čovjek" ili "Hasanbegović je umjeren", svjestan je kako oni dugoročno predstavljaju balast u preobrazbi stranke.

No, odbačena desnica unutar HDZ-a ne miri se s postojećim stanjem i kontinuirano "minira" svog predsjednika, a dijapazon spinova i zlobnih primjedbi je iznimno šarolik.

Nedugo nakon imenovanja Andreja Plenkovića za predsjednika stranke, na niz desničarskih portala koji se financiraju iz donacija tajkuna bliskih HDZ-u i dijaspori, osvanuli su članci u kojima se Plenković prikazuje kao "sin udbaša" - btw, otac mu je doista bio visoko poziconiran član Partije, ali i ugledni sveučilišni profesor - "dezerter", "briselski šminker", čak i "propali košarkaš" (igrao u KK Maksimir).

Zanimljivo, u kritici Plenkovića navodno najviše prednjači odbačena Josipa Rimac koja je teško prihvatila svoju političku sudbinu. Za doba stranačke vladavine Tomislava Karamarka uživala je njegovu naklonost ponajviše zbog činjenice jer ga je na kninskoj tvrđi "spojila" s Anom Šarić, danas Karamarko što je članstvo znalo i čvrsto se opiralo njezinom napredovanju.
Sva ta odbačena stranačka garnitura koja podmeće medijske spinove, trača po birtijama i glumi lojalnost, zapravo čeka samo jedan rasplet pod egidom "krvi ćemo mu se napit"; da Plenković izgubi na parlamentarnim izborima barem i za jedan saborski mandat, a tad slijedi rusvaj.

Svjestan je toga i sam Plenković pa umiruje stranačko i biračko tijelo prodesničarskim izjavama, hvaleći sramotne crkvene istupe ili pak pomirljivo reagirajući na istupe disidenata, ali izgleda s malo efekta.

Pravi unutarstranački rat tek slijedi.

U krevetu s neprijateljem

Jer, teško će se jedan Milinović ili Brkić pomiriti s marginalizacijom i činjenicom da su udaljeni od izvora moći, privilegija i tamnog stranačkog plašta koji ih štiti od kritike javnosti ili ne daj Bože, DORH-a. U samoj stranci takvih je na tisuće, meko uglavljenih u sinekure, izdašne dohodke i političku samovolju.

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković zapravo nema pravo na mir jer do prijevremene izborne konvencije mora "leći u krevet s neprijateljem", a tek ga pravi izazovi čekaju. Kako je lucidno zaključio jedan od mojih sugovornika, ako izgubi izbore, gotov je, ukoliko tijesno dobije izbore, gotov je jer mu neće dopustiti koaliciju s Mostom koji se opako zamjerio većini u HDZ-u. Jednostavno, inzistirati će na njegovoj smjeni do lokalnih izbora i tražiti nove parlamentarne izbore u isto vrijeme kako bi promovirali retuširanu "staru gardu" HDZ-a. Osnovano je pitanje hoće li uspjeti, ali činjenica jest da postoje i nemaju dobre namjere.

No, pravo pitanje je što znači za Hrvatsku unutarstranačko vrenje u HDZ-u? Zapravo, nudi jedino spoznaju da je dalek put do preobrazbe HDZ u pristojnu stranku desnog centra sa zakonitim poslovanjem i da Plenkovića čeka "dug put do sreće".

Naravno, postoji mogućnost da Plenković krene linijom manjeg otpora i potpuno podesni. U tom slučaju, molimo Isusa, Buddhu ili Tita, po osobnom izboru, da nam pomognu jer ćemo biti njihovi taoci do nemilog kraja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Nenad Bunjac je istraživački novinar, kolumnist i reporter. Završio je Grafičku školu u Zagrebu i studirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pisao je za više hrvatskih medija, uključujući Nacional i Feral Tribune.