Foto: Podrška povorci 

DANAS se u Zagrebu održava Povorka ponosa, za koju organizatori kažu da će biti najveća do sad.

Podrška povorci također dolazi iz Osijeka, a grupa koja stoji iza inicijative je dvanaest osječkih spomenika ukrasila ružičastim šalovima, u čast dvanest godina povorke.

Njihovu poruku prenosimo u cijelosti:

Pederi, lezbe, trandže, bipsići - mi, naši prijatelji, naša braća i sestre, naši bračni drugovi...
Ljudi koji su svakodnevno potlačeni, kojima društvo ne dozvoljava da budu to što jesu. Mi, kojima ne dozvoljavate da budemo to što jesmo. Oni kojima ne dozvoljavamo da budu to što jesu. Zašto? U ime čega?

Diskriminacija se događa svakodnevno. Ograničenja se nameću svakodnevno. Uglavnom zato što netko misli da ima monopol nad istinom, vrijednostima ili moralno poželjnim ponašanjem.

Mi na takvo što ne pristajemo, bez obzira na naš spol, rod, spolnu orijentaciju ili nešto četvrto. I mi, kao i Zagreb Pride, vjerujemo da je Hrvatska "zemlja za sve nas".

Jutrošnjom akcijom želimo izraziti podršku svim hrabrim ljudima koji će danas koračati Zagrebom, zahvalnost svima onima koji su proteklih jedanaest godina koračali, ali i nadu i namjeru da se u budućnosti i u Osijeku borimo za jednakopravnost svih članova ovog društva.

Oni koji danas marširaju Zagrebom ne bi tražili svoj prostor da ih društvo ne prisiljava da svoje živote žive "u svoja četiri zida". Ta se prisila vrši s opravdanjem da je demokracija "vladavina većine" kojoj se "manjine" trebaju prilagoditi. Ne! Na to ne pristajemo! Naše viđenje demokracije jest uređenje u kojemu je svakome dopušteno jednakopravno sudjelovati! U vezi te jednakopravnosti ne pristajemo na kompromise i zahtijevamo da nas se čuje i vidi.

No, ne želimo ostati samo na onome u što vjerujemo i što želimo. Smatramo da je važno vrijednosti demokracije i nenasilja afirmirati u svakodnevnom životu. Upravo zato, jutros smo dvanaest osječkih spomenika “okitili” ružičastim šalovima. Dvanaest šalova je za dvanaest godina Povorke ponosa. U boji prajda su zato da unesu borbenu boju u svakodnevno sivilo. Na kraju, na spomenicima su da pokažu da je LGBTIQ populacija postojala u povijesnim vremenima na koja ti spomenici podsjećaju, ali i da postoji sad, te da će postojati uvijek

Ovim činom poručujemo sugrađanima da postojimo, javnosti da se ne bojimo, a vladajućima da ovdje pripadamo. Danas će neki od nas otići u Zagreb, ali ćemo već sutra ponovno živjeti u Osijeku. I već sutra želimo živjeti u Osijeku koji jednakopravno pripada svim svojim građanima.