Foto: Ranko Šuvar / Cropix

NEKADAŠNJI ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova Tomislav Merčep jutros je priveden, potvrdio je to za Index Krunoslav Borovec. U ranim poslijepodnevnim satima pretražen je njegov stan u Novom Zagrebu.

Novinarska ekipa HTV-a čekala je Merčepa ispred stana dok su ga istražitelji privodili. Upitali su ga sa čim povezuje ovo uhićenje. "Povezujem to s glupošću", bahato je odgovorio Merčep prije nego je odveden u policijskom automobilu. Osumnjičeni ratni zločinac iz zgrade je izašao u tamnom sakou i košulju, a na licu mu je titrao osmijeh.

Merčep je priveden zbog sumnje da je počinio ratni zločin. Nakon završenog kriminalističkog ispitivanja Merčep je priveden u istražni centar Županijskog suda u Zagrebu. Određeno mu je zadržavanje zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke. Merčep je na sudu rekao da nije kriv, a požalio se i da se ne osjeća dobro zbog čega je prebačen u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj ulici. Merčepovo zdravstveno stanje narušeno je zbog moždanog udara kojeg je imao prije nekoliko godina.

MUP: Merčep je znao za sve zločine

"Kriminalističkom istraživanju, koje se provodi u suradnji s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, prethodilo je višegodišnje prikupljanje obavijesti i saznanja te je utvrđena osnovana sumnja da je kazneno djelo počinjeno u vremenskom periodu od početka listopada do sredine prosinca 1991. godine na području Zagreba i Pakračke Poljane", stoji u današnjem policijskom priopćenju.

Kako je priopćeno iz MUP-a, istragom su utvrđene činjenice iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je Merčep kršio pravila međunarodnog prava i naredio da se civilno stanovništvo muči, ubija, da se nečovječno postupa prema njemu i da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja i pljačka njihova imovina. Merčep je znao za sve zločine koji su se događali na području Zagreba i Pakračke Poljane, ali nije ih spriječio niti prijavio.

Ratni zločini u Hrvatskoj

Amnesty International je prije samo dva dana upozorio na ogromni broj neriješenih predmeta vezanih za ratne zločine u Hrvatskoj (700 predmeta je na čekanju). Pritom se nisu libili poimence prozvati one koji bi, smatraju, trebali odgovarati zbog ratnih zločina: Vladimira Šeksa, Davora Domazeta Lošu i Tomislava Merčepa.

Iz Amnestyja su se tada zapitali kako je moguće da je Tomislav Merčep nedodirljiv usprkos nizu javnih svjedočenja o zločinima koje su počinili pripadnici rezervnog sastava MUP-a pod njegovim zapovjedništvo.

Pakračka koljana

Merčepu se stavlja na teret  ratni zločini počinjene u Pakračkoj poljani, ali i za zatvaranje i mučenje civila na Zagrebačkom velesajmu odakle ih je pričuvna policijska postrojba pod njegovim zapovjedništvom odvodila na Pakračku poljanu.

Detalji Merčepovih zločina mogli su se već dva desetljeća čitati u medijima poput detaljnog teksta u Feralu znakovita naziva "Pakračka koljana", no iz Državnog odvjetništva posljednjih sedam godina uglavnom su stizali "dimni signali" kako je Merčep sljedeći na redu.

U isto vrijeme dok je Merčep bio politički čimbenik na hrvatskoj izbornoj sceni, pripadnici njegove postrojbe Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola i drugi dobili su pravomoćne sudske presude, dok je Merčep na sudu uglavnom trošio vrijeme na tužbe protiv novinara koji su pisali protiv njega.

U dosjeu "Pakračka poljana", navodno stoji kako su pripadnici Merčepove postrojbe imali svoj mali koncentracioni logor gdje su likvidirali Srbe nakon torture, bičevanja električnim kabelima i mučenja elektrošokovima. Logor je služio za zastrašivanje i protjerivanje nepoćudnog stanovništva, ali i kao početna točka za krađe i iznude.  

Najbolnije je zabiti male čavle pod nokte. Kad na to spojite trofaznu struju, od čovjeka ne ostane ni traga. Pepeo

Jedan od najzanimljivih iskaza dao je Miro Bajramović prije trinaest godina “Feralovu” novinaru Ivici Đikiću, a koji je objavljen u tom tjedniku. Njegov iskaz koji počinje  sa "svojom sam rukom ubio sedamdeset dvoje ljudi, među njima je bilo i devet žena", posebno je potresan u detaljima likvidacije Srba u Pakračkoj poljani. 

Palite zatvorenika - plamenom iz boce plina i onda ga polijete octom, a to radite uglavnom po genitalijama i očima. Zatvorenicima se u guzicu znao gurati petožilni kabel, to bi im ostavili po par sati da ne mogu sjesti. Otvarane su im rane po kojima je posipana sol ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti. Primjerice, najbolnije je zabiti male čavle pod nokte. Kad na to spojite trofaznu struju, od čovjeka ne ostane ni traga. Pepeo!

Ja sam ispitivao privedene, ali ih nikad nisam maltretirao, niti to činio iz zadovoljstva, ali bilo je onih koji su u tome uživali, kao Munib Suljić. Tomislav Merčep je bio zapovjednik Poljane, a ja sam bio dozapovjednik. Merčep je sve znao.

On nije osobno sudjelovao u egzekucijama, ali on je čitao sve što smo mu mi pisali u izvješćima, premda je većina informacija priopćavana usmeno. On je znao za svaku likvidaciju, jer je bio zapovjednik i bio je za nas karizmatična osoba. Nekoliko nam je puta rekao: “Noćas očistite sva ta govna.” To je značilo da se likvidiraju svi zatvorenici.

U ono vrijeme uopće nisam imao osjećaj da su Srbi ljudi kao i mi

U to je vrijeme bilo ovakvo razmišljanje: ubij Srbinu dijete, jer on niče na minus dvadeset. U ono vrijeme uopće nisam imao osjećaj da su Srbi ljudi kao i mi, da su i oni nečiji očevi, braća, djeca... Ne, djecu nismo ubijali, osim što je Suljić ubio Aleksandru Zec...

Dugo sam šutio o ovome očekujući da će se netko u ovoj državi sjetiti da i ja postojim. Moja djeca jednako jedu kao i Merčepova, koji ima dvije kuće u Zagrebu, dva stana i kuću na Braču, a došao je iz Vukovara bez kune u džepu.