Foto: 123rf, FAH

ČINI se da ulazimo u jedno od onih glupih razdoblja koje si ljudi redovito nameću.

Zbog svog iskustva u arheologiji, sklon sam traženju i prepoznavanju velikih povijesnih uzoraka. Moja je teorija da je ljudska percepcija povijesti ograničena na ono što im ispričaju roditelji, bake i djedovi. Ako želite ići dalje od toga, morate čitati kako biste odmotali klupko povijesne propagande, piše Tobias Stone za Huffington Post.

Kad pogledamo kompletnu sliku, ljudi imaju naviku ulaska u faze masovnog uništenja. Ratovi su norma za ljude, ali svako malo naleti nešto veliko. Mene zanima ''Crna smrt'' koja je poharala Europu. Bitka na Sommi, Hirošima ili Holokaust ne mogu se s njom usporediti. Nama je normalno da smo to preživjeli, ali ljudima koji su tad živjeli bilo je nezamislivo da će se od nje oporaviti.

Ljudima koji su preživjeli ''Crnu smrt'', kao i svjetske ratove, sovjetske periode gladi, Holokaust, itd., činilo se nezamislivo da će se čovječanstvo ikad oporaviti. U tom trenutku stvari brzo izmaknu kontroli te čovječanstvo doživi masovno uništenje. Kasnijim povjesničarima sve ima smisla i lako zaključimo kako su se stvari odvijale. U vrijeme prije Prvog svjetskog rata sigurno nitko nije mislio da će ubojstvo člana europskog plemstva dovesti do smrti 17 milijuna ljudi.

Ciklusi i perspektive

Želim reći da je to ciklus, a ljudi imaju preusku perspektivu pa ne vide da se sve ponavlja. Ljudi koji su prije Prvog svjetskog rata upozoravali da će sporazumi diljem Europe dovesti do velikog rata su proglašeni histeričnima ili ludima. Baš kako sad nazivaju ljude koji se brinu oko Putina, Brexita i Trumpa.

Nakon ''rata koji će okončati sve ratove'', započeli smo još jedan. Povjesničarima je jasno zašto. Narod je osjećao da nema kontrolu nad zemljom, ljudi su tražili žrtvenu janjad, karizmatični je vođa očarao javnost i izdvojio žrtveno janje. Raste količina ljutnje i mržnje. Mase se kreću kao jedno, i cjelina postaje nezaustavljiva.

To je bio Hitler, ali i Mussolini, Staljin, Putin, Mugabe i mnogi drugi. Čini se nezamislivo da možemo stvoriti situaciju u kojoj umru deseci milijuna ljudi, ali činimo to opet i opet i opet.
U trenutku kad se to događa ljudi ne shvaćaju da kreću na put do uništenja. Misle da su u pravu.

Ovaj se ciklus ponavlja, ali većina to ne shvaća zbog toga što:

1. Samo promatraju sadašnjost
2. Gledaju samo bližu okolinu, ne promatraju globalne poveznice
3. Ne čitaju, ne promišljaju i ne slušaju suprotne poglede na svijet

Trump to radi u Americi. On je karizmatični narcis koji uz pomoć svoje publike postaje sve jači te stvara kult ličnosti.

Ako pogledate širu sliku, Rusija je diktatura na čelu s karizmatičnim vođom koji stvara kult ličnosti. Tu je i Turska. Mađarska, Poljska i Slovačka lagano kreću tim putem, a u ostatku Europe čekaju mali Trumpovi i Putini.

Moramo se zapitati što će ovog puta biti okidač. Koji će mali događaj pokrenuti lavinu? U izolaciji promatramo Putina, Trumpa i Brexit. Sve su stvari povezane, tako da ih ne smijemo gledati samostalno.

Brexit može potaknuti druge skupine ljudi da započnu sličan pokret, uvjereni da će pobijediti. To bi moglo pokrenuti lančanu reakciju. Primjerice, moglo bi se dogoditi da:

Brexit navede Talijane ili Francuze da održe sličan referendum. Europa je sad dom razbijene EU. EU, usprkos svim svojim manama, suzbija Putinove vojne ambicije. Sankcije Rusiji su udarile na rusko gospodarstvo te su usporile napade na Ukrajinu. Trump pobijedi u SAD-u te postane izolacionist, što pak oslabi NATO. Putinu treba vanjski cilj oko kojeg će okupiti svoj narod.

Financira ustanak ruskih Latvijaca te u Latviju  pošalje ''mirovne snage'', kao što se to dogodilo u Ukrajini. Pripoji istočnu Latviju Rusiji. Sve to zahtijeva sankcije ili vojni odgovor. NATO je spor, a Europa je indiferentna. Bez ikakvog otpora, Rusi preko Latvije dolaze do istočne Estonije i Litve.

Baltičke države proglase rat Rusiji. Pola Europe stane na njihovu stranu, ostatak se priključi Rusima. Kako će reagirati Turska? Kako će ISIS odgovoriti na rat u Europi? Tko će prvi upotrijebiti nuklearno oružje?

To je samo jedan od scenarija, a njihov je broj beskonačan zbog velike kompleksnosti situacije. Svi povijesni pokazatelji govore nam da je jedan od tih scenarija neizbježan. Nećemo ga niti predvidjeti te ga nećemo moći zaustaviti. Povjesničari budućnosti će se pitati kako smo mogli biti tako naivni. Lako je stručnjake nazivati pesimistima i ignorirati ih. Ali to je jednako kao da ignorirate doktora koji vam kaže da prestanete pušiti, a kasnije saznate da imate rak.

Loša faza je neizbježna

Osjećam da je sve neizbježno. Ne znam točno kakva će biti, ali ulazimo u lošu fazu. Bit će neugodna za one koji će ju proživjeti, možda će čak biti i nezamisliva. Ali ljudi će i to preživjeti, možda će čak biti i jači zbog toga. Ali za one koji će biti na krivoj strani, to će biti njihova bitka na Sommi.

Što možemo učiniti? Ne puno. Liberalni su intelektualci uvijek u manjini. Ljudi koji misle da je bolji način života u otvorenim društvima, bez ratova, rasizma i lošeg ponašanja prema drugim ljudima obično gube te ratove. Ne bore se prljavo. Manje su nasilni pa završe u kampovima, zatvorima i grobovima. Moramo paziti da ne postanemo podijeljeni te kontrirati populističke poruke našim porukama. Moramo razumjeti i koristiti društvene mreže.

Moramo pronaći način kako naše zatvorene grupe spojiti s ostalim zatvorenim grupama.

(A možda samo pišem ovo kako bi me povijest pamtila kao jednog od onih koji je sve predvidio), zaključuje Stone.