ZAŠTO jedan čovjek koji se godinama, pak gotovo cijelo jedno desetljeće poziva na "institucije sustava", "vladavinu prava" i "pravnu državu", kad stvari zaguste ne dopusti "institucijama sustava" da provedu korake svojstvene "vladavini prava" i time konačno od ovog kartela naprave "pravnu državu"? I zašto je pobogu taj čovjek još uvijek predsjednik, kad mi u ovom našem kartelu imamo jednu općenarodnu paradu koju nazivamo Saborom? Ili, da budemo jasniji, zašto je Hrvatska izgubila predsjednika?
Teško je odrediti točan trenutak u kojemu je naš novi prvi građanin predsjednik, naš najdraži partner za popodnevnu kavicu s građanima, postao sjena koja negdje iz prikrajka povremeno istupi, e da bi pomogao HDZ-u u neugodnim situacijama, ali čini se da je jedan od bitnijih trenutaka bio izlazak snimke o Double V-Dayu, 10. travnju, danu kad su Hrvati prvi put pobijedili u 2. svjetskom ratu, da bi drugi put pobijedili nakon NOB-a. To mu je, najviše zbog njegove vlastite nespretnosti, prouzročilo malo više problema, pa se građanima čak morao obratiti i putem HRT-a, u posebnom terminu rezerviranom za stvari koje su ipak malo važnije od predsjednikovog opravdavanja građanima. No, kako je sreća htjela, HDZ mu je podupro leđa, pa je kriza izbjegnuta.
Izbjegnuta je kriza za Mesića, dok je kriza za hrvatske građane tek počela. Uzmimo nedavni primjer operacije "Maestro" i zahtjeva oporbe za smjenom Vlade zbog političke odgovornosti na liniji Vladinih dužnosnika koji su sjedili u Upravnom odboru HFP-a. Predsjednik tada nije sačekao da Institucije Sustava odrade svoj posao, nego je vrlo brzo dao potporu Polančecu, Šukeru, Kalmeti i Čobankoviću, oslobađajući ih od odgovornosti. Zašto se predsjednik uopće išao miješati u taj slučaj, nejasno je, a još je manje jasno zašto je odstupio od svoje standardne retorike i dao potporu tamo gdje potpora nije umjesna, ali to toliko smrdi na isplaćivanje usluge Sanaderu da se čovjeku ježi koža na zatiljku.
I sad imamo novu zavrzlamu, i to ni više ni manje ustavnu zavrzlamu, s predsjednikom koji radi nešto što mu Ustav, majka i pramajka "pravne države", ne dopušta. Pokušaj pranja Mesićevog ugleda koji je u zadnjih tjedan dana izašao u novinama, a pri kojemu su svi komentatori zdušno opravdali to što predsjednik radi nešto što ne smije činjenicom da on to radi za "dobrobit naroda" (Josipe Broze, živ si), smiješan je. HDZ-ova prešutna potpora Mesiću očekivana je u ovoj konstalaciji hrvatskog političko Zodijaka, ali je degutantna. Oporbena šutnja sramotna je, ali i očekivana, jer hrvatska oporba je oporba samo na papiru, ne i na djelu.
Budući da se bliže izbori, nakon kojih upravo Mesić mora dati mandat novoj Vladi, budući da Hrvatsku očekuju još dvije godine s tim čovjekom na čelu države, a budući da je zbog svega navedenog teško očekivati da će se on ponašati kao predsjednik jedne pravne države, morao se zabrinuti. Ali moramo se i zapitati: Predsjedniče, je li Vas bar malo sram?
Jovan Dragišić
Foto: H.P.
>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr