Prostituciju treba legalizirati
Foto: Index, 123rf
U HRVATSKOJ, prostitucija je ilegalna, formalno nekakav prekršaj – riješeno je to još zakonom iz 1977. godine, ponekad se primjenjuje, ponekad ne („noćne dame“ u Zagrebu ćete uredno uvečer vidjeti na početku Gajeve ulice, svega par desetaka od sjedišta DORH-a), sve ovisi o trenutnom raspoloženju policije – pa uostalom i sami policajci i suci znaju da će prostitutke platiti tu sitnu kaznu još u njemačkim markama pisanu te nastaviti svoj posao. Svodništvo se kažnjava nešto više, kada se može dokazati.
No čemu sve to? Čemu zabranjivati i kažnjavati ako se dvoje punoljetnih, odraslih ljudi želi, da prostite, jebati za novac? Gdje je problem? Moral društva? Ma, nemojte – ako ćemo gledati nemoral, ova promjena stranaka koju čine neki zastupnici i trgovanje oko saborskih i mjesta u izvršnoj vlasti puno je nemoralnije od prostitucije. Prostitucija je tu koliko i čovječanstvo – ne zovu je bez veze „najstariji zanat na svijetu“. Uz politiku naravno.
Postoji ono što bi u tom poslu država morala sankcionirati – a to je svodništvo koje se često povezuje uz „bijelo roblje“, i naravno treba strogo kažnjavati maloljetničku prostituciju. No, ostalo – ako žena želi zaraditi kao prostitutka, ili muškarac na isti način (da ne kažemo onu novokovanicu „prostitutak“), gdje je problem? Ukoliko netko takve „usluge“ smatra nemoralnim, ne treba ih koristiti. Zašto bi se država upetljavala u tuđe krevete, makar aktivnosti u njima bile plaćene?
Prostitucija se ne može iskorijeniti – nije to napravilo niti jedno društvo, pa nećemo ni mi. Možemo je licemjerno držati kao manji prekršaj, ili možemo „feministički“ uvesti švedski model gdje se prostitutke ne kažnjavaju – ali se strože kažnjavaju njihove mušterije. Ili možemo stvar – legalizirati.
Zašto bi se represivna tijela države bavila prostitucijom?
Legalno do 1934. godine
Javne kuće, ili kako se nekada zvalo „bludišta“ bile su legalne i otvorene u nas stotinama godina. Formalno su zabranjene 1934. godine. Do tada se vodila evidencija o prostitutkama i bio je obvezan periodični zdravstveni pregled.
Druga Jugoslavija također je držala prostituciju ilegalnom – nije to naravno bilo sukladno tadašnjoj ideološkoj doktrini. No, bilo je čini se tadašnjim zakonodavcima jasno da je prostitucija tu, da postoji i sankcionirali su je prilično blago, na razini manjeg prometnog prekršaja. Sada se razmišlja o pooštrenju sankcija.
Ilegalnost - generiranje ozbiljnog kriminala
Što time dobivamo, sankcijom? Društvenu osudu? Formalno da, ali ako vam treba država da biste odlučili je li prostitucija O.K. ili nije – onda stvarno imate nekih problema sa samim sobom. Punjenje policijske i sudske statistike? Naravno, državna tijela se umjesto da se bave ozbiljnim kriminalom moraju baviti sitnom prostitucijom – makar je i policajcima jasno da će kažnjavanjem prostitutke dovesti u teži položaj, pa često i ne reagiraju kada ih vide.
Ilegalnost dovodi, kao uostalom i kod droge, do posrednika – svodnika. Čim je nešto ilegalno, onda se oko toga stvara cijela kriminalna organizacija, onda se tu pojavljuju pravi kriminalci. Pojavljuju se oni koji će se postaviti tako da prostitutki pružaju navodnu „zaštitu“, a u bit će joj uzeti pola ili više od pola zarade, ponekad je fizički kažnjavati, a i koristiti seksualne usluge bez naknade. Prostitutka o tome mora šutjeti – jer ona radi ilegalnu djelatnost. Nitko je neće zaštititi. Svodnici su stvarni kriminalci, i svodnici oko prostitucije čine mrežu prijetnji, fizičkih zlostavljanja pa i dovođenja stvarnog „bijelog roblja“, djevojaka koje prisiljavaju na prostituciju tako da im uzmu dokumente.
Ukoliko se prostitucija učini legalnom – svodnika i svog tog kriminala oko njih ne bi bilo (kao što uostalom ne bi bilo dilera marihuane da se ista može slobodno kupiti).
Što dobivamo ako se uvede švedski model? Prostitutke formalno ne odgovaraju, odgovaraju mušterije, no što ako je mušterija netko bogat i utjecajan? Nemojmo se zavaravati – takav neće odgovarati, sama prostitutka će biti ucijenjena da šuti. Može i dobiti više batina nego što je sada. Sustav gdje odgovara možda utjecajan, snažan, premrežen klijent a ne prostitutka – u stvarnosti može biti za same prostitutke bitno gori od postojećeg.
Elitnu prostituciju nitko ne kažnjava - niti će kažnjavati
Sve to navedeno se naravno odnosni na „uličnu prostituciju“, pa i onu koja se događa po stanovima preko raznih oglasa za eskort, bilo ženski bilo muški, ali na niti jedan način ne dira skupu, elitnu prostituciju.
Nikakvi propisi i kazne ne primjenjuju se kada primjerice ekipa imućnih pozove djevojke na krstarenje po Jadranu, plaća im troškove i na kraju ih isplati. Uvijek mogu reći: „To je moja djevojka, vidite da smo cijeli odmor skupa, ja sam joj posudio novac!“ Čak im i ne moraju dati novac – već primjerice nakit vrijedan par tisuća eura, kako niti formalno ne bi bilo izvršeno kazneno djelo.
Vidi se naime, u tom sustavu kažnjavanja prostitucije jedna antisocijalna nota, jedno potpuno licemjerje – ulična prostitutka koja naplaćuje 200 kuna bit će zakonski gonjena, neka elitna prostitutka koja za desetak dana ljetovanja naplaćuje par tisuća eura bit će „prijateljica uvaženih gostiju“ i na Instagramu se hvaliti nogicama na palubi jahte. A društvo će je zvati „starletom“ i možda će izvan sezone još i dobiti kakav medijski angažman.
Teže kažnjavanje – samo bi prvu kategoriju, one koje rade na ulicama, dovelo u gori položaj, više kazne, veća opasnost od fizičkih napada, veća uloga svodnika. Nešto kao kod droge, kada su u igri veliki novci i velike kazne, onda stvari postaju još gore. Ovu skupu prostituciju – nikakva kazna neće dotaći.
Kažnjavanje nije rješenje. Rješenje je vrlo jednostavno – legalizacija.
Neka prostitucija postane legalan biznis
Zbog čega prostitucija ne bi bila legalan biznis? Mislite da je to nemoralno? Ne morate u tom slučaju koristiti takve usluge. Ponižava žene? Ilegala ponižava još i više, a uostalom i ne bave se prostitucijom samo žene. Nadalje, prostitucija postoji i u bogatim društvima, dakle gdje su čisti egzistencijalni razlozi manje izraženi nego u nas – neki odlučuju da će se radije baviti prostitucijom nego raditi neki drugi posao, dobro se zarađuje. I zašto bi to nekome drugome onda trebalo smetati?
Hrvatska bi, kao što je uostalom i niz država napravio, trebala legalizirati prostituciju. Treba je staviti u zakonske okvire, omogućiti pošteno i legalno bavljenje tim poslom uz odgovarajuće preduvjete. Treba propisati kako i gdje će se obavljati (npr. ne smije se obavljati blizu škola i sličnih ustanova), treba propisati higijenske uvjete (obvezna primjena kondoma i periodični zdravstveni pregledi osoba koje se time bave), i treba propisati neku mjesečnu naknadu koju bi seksualni radnici i radnice uplaćivali za zdravstveno osiguranje te neke barem minimalne mirovinske uplate, jer ne želimo nove socijalne slučajeve. Slično uostalom kako je i u drugim slobodnim zanimanjima.
Prije dobivanja dozvole za obavljanje ove djelatnosti – može se uključiti i razgovor sa socijalnim radnikom, pa ako se netko želi baviti prostitucijom jer je egzistencijalno ugrožen, treba toj osobi skrenuti pažnju na mogućnosti dobivanja socijalne pomoći. Odlazak u prostituciju treba biti dobrovoljna odluka osobe, a ne bježanje od gladi, treba svakom objasniti (jer mnogi ne znaju) da socijalni minimum koji osigurava država ipak postoji.
Ono što treba dalje dozvoliti je udruživanje prostitutki u svojevrsne zadruge – ako žele imati klasičnu javnu kuću, a ono što treba zabraniti i kazneno progoniti su svodnici i naravno maloljetnička prostitucija.
U tom slučaju dobivamo kao prvo red – prostitucija se obavlja na određenim mjestima, dobivamo sigurnost – prostitutke se u slučaju nasilja od strane korisnika usluga ili nečijeg pokušaja da postane svodnik mogu slobodno obratiti policiji za pomoć. Registrirane prostitutke će u tom slučaju, jer same nisu ilegalne i ne moraju se skrivati i pomoći državnim organima ukoliko netko pokušava u posao prostitucije uključiti maloljetnice ili prisilno dovedene strankinje (bijelo roblje).
Povoljno i za državni proračun
Registrirane prostitutke bi plaćale zdravstveno i mirovinsko – što znači da s vremenom ne bi pale na račun države i sve tanjeg socijalnog proračuna, već bile punopravne seksualne radnice, sa svojim temeljnim radnim pravima. Zaštićene i s priznatim zanimanjem – pa kome se sviđa, kome ne.
Hrvatska je uostalom i turistička zemlja, zna se u javnim kućama i pojesti i popiti, a evo prvo na piće idu lijepe trošarine, pa bi i taj dio predstavljao ne samo novi oblik turističke ponude, već i donosio novce državi. Nemojmo misliti da prostitucija na Jadranu u sezoni ne postoji – postoji itekako, ali je izvan okvira zakona i tu najviše stradaju same prostitutke. A država represivnim aparatom troši, umjesto da zarađuje.
Ukratko – legalizirajmo prostituciju! Učinimo prostitutke osobama koje mogu legalno zaraditi i legalno živjeti od svoj posla, zaštitimo ih ako im netko prijeti, te pustimo državnim tijelima da se bave ozbiljnim kriminalom – svodnicima i svime što oko toga ide. Legalizacijom povećajmo i zdravstvene standarde i smanjimo potencijalno širenje spolnih bolesti. A i omogućimo onima koji se bave prostitucijom legalne uplate u mirovinski sustav.
Sve drugo je – licemjerno. Prostitucija je postojala, postoji i postojat će. A i nije posao države uplitati se u ono što punoljetni ljudi rade u krevetu, makar nakon toga na noćnom ormariću netko ostavio novce. U ovom slučaju, kako je u pitanju ipak gospodarska djelatnost, država se može uplesti oko zdravstvenog minimuma, mjesta za obavljanje posla, provjere je li osoba punoljetna i radi li bez prisile. No općenito, u nečiju želju da zarađuje prostitucijom, umjesto da želi biti, ne znam, saborski zastupnik, država se zaista nema što petljati zabranama.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati