Foto: Index, FAH

DVIJE stvari imaju skoro božanski status među birokratima. To su trodijelni kalendar i veliki okrugli sat na hodniku.

Klanjaju im se kao zalutala židovska plemena zlatnom teletu, Asteci pernatoj zmiji Quetzalcoatl ili zabludjeli katolici plastičnoj fluorescentnoj Gospi. Sami pogled na trodijelni kalendar birokratima podiže raspoloženje.

Krajem godine, kad im stigne novi, nježno ga prelistavaju, miluju njegove stranice i upijaju dragocjene podatke s njih. Već 1. siječnja naizust znaju sve praznike i blagdane te broj dana između njih i vikenda. Složenim matematičkim operacijama, dok se još nisu sasvim otrijeznili od novogodišnjeg slavlja, računaju koliko će im slobodnih dana dodati. Koliko će “spojiti”, koliko dana jedinstvenom birokratskom magijom pretvoriti u crvene. Do 2. siječnja bez greške su u stanju nabrojati datume svih petaka u godini. Svetih dana završetka radnog tjedna.

Trodijelni kalendar je precizno birokratsko oruđe. Veliki okrugli sat na hodniku nije. Njegove kazaljke slučajnim prolaznicima kroz birokratske urede ne govore baš ništa. Značajan je raskorak između vremena koje one pokazuju i signala Geofizičkog zavoda. No, birokrati nepogrešivo prepoznaju kada je 16 sati, kada im završava radno vrijeme. U stvarnosti je, od ponedjeljka do četvrtka, to najčešće 15 sati i 22 minute, petkom pak birokratski 16. sat nikada ne dođe poslije 13.18. To je vrijeme kada birokrati prestaju biti birokrati i odlaze se posvetiti sebi, svojim obiteljima i prijateljima.

Prva birokratkinja Republike Hrvatske

Dobro to zna ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović, prva birokratkinja Republike Hrvatske. Od nje su protekle subote novinari Novog lista naivno pokušali dobiti potvrdu neke informacije. Uzvratila im je da je ona ministrica samo od ponedjeljka ujutro do petka u 16 sati. Vikendom se “posvećuje sebi i svojoj obitelji i prijateljima”.

Poznata je među birokratskim svijetom ta promjena svijesti koja nastupa petkom u 16 sati. Muškarci i žene, koji od ponedjeljka nisu uspjeli s dva kažiprsta nakucati jedno jedino rješenje odjednom se pretvaraju u radišne zvijeri. Bez problema podižu novi kat na kućama, prekopavaju vrtove, trče maratone, lijevom rukom kuhaju dok desnom, poput djece koja pokušavaju napraviti animirani film, munjevito okreću stranice trojezičnog izdanja Bhagavad Gite – i ne promakne im nijedna riječ.
Takva je moć vikenda na tijela i umove birokrata – jedinstvene vrste koja hibernira od ponedjeljka do petka da bi vikendom zaradila vlastitu udarničku značku.

Shvatljivo je da su ponedjeljkom neopisivo umorni i depresivni kao što ponekad znaju biti mladi koji znaju pretjerati sa supstancama koje im pomažu da cijele noći i dane plešu. Razlika je što birokratima vlastite žlijezde proizvode te supstance.

Dubravka Jurlina Alibegović, ministrica od ponedjeljka u 8 do petka u 16 sati, samo je najistaknutiji primjerak svoje vrste. Birokratkinja dovedena do savršenstva. Rado će vikendom koristiti povlastice poput službenog telefona i automobila s vozačem. Prihvatit će mjesto u prvom redu gledališta na Festivalu kajkavske popevke iako neće biti sasvim sigurna zašto se tamo nalazi. Neće znati zašto, ali bit će sigurna da je nečim zaslužila. Sklopka koja joj petkom u 16 sati isključi mozak i iz radne memorije izbriše sva ministarska znanja ipak ne uspije iz nje istjerati osjećaj važnosti. Ona i dalje zna da je ministrica, samo ne zna ništa o ministarskom poslu. Jer je vikend.

Ponekad se, nažalost, dogode i nezgode pa se birokrati nikada ne vrate s vikenda. Njihovo tijelo odlazi na posao, ali sklopka u mozgu se nikada ne vrati u zaposlenički, namjerno ne kažemo radni, položaj. Ti ljudi imaju status svetaca među birokratima. Uvijek su nasmiješeni, a iz njihovih očiju dopire tupa blagost.

Nikada ni jedan posao niti započinju niti završavaju, a do kraja radnog vijeka uredno dobivaju plaću. I napreduju. Poneki čak postanu i ministri. Uprave.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala