Foto: 123rf

RUSSIA Today objavila je zanimljiv komentar Neila Clarka, svojeg redovitog komentatora koji je pisao i za niz poznatih britanskih medija, a u kojemu on analizira aktualne napetosti u regiji i kao rješenje problema nudi ni manje ni više nego -  obnovu Jugoslavije.

Navodi se u članku kako ''svi problemi u regiji proizlaze iz nasilnog raspada multietničke Jugoslavije u devedesetima, što je proces koji su zapadne sile podržavale pa i aktivno ohrabrivale“, pa sve do ''Jugoslavija je narodima Balkana dala ne samo stabilnost nego i ekonomsku sigurnost. Imalo je smisla što su se narodi iz regije odlučili ujediniti u federalnu državu''. Opširnije.

Članak britanskog autora u mediju kojeg financira ruska država tipičan je proizvod britanskog pa i ruskog gledanja „s visoka“ na manje narode. Da, bio je mir. Da, ali bila je diktatura, a u njoj je uglavnom mir. No, idemo malo zamisliti – kako bi izgledala ta Treća Jugoslavija, koja bi eto Balkanu donijela navodni mir, sreću i blagostanje.

Jeste li spremni na diktaturu?

Kao prvo – danas kada je već par generacija rođeno u demokraciji, voli se zaboraviti kako je Jugoslavija bila diktatura. Od 70 godina te države, možda se dvije godine, na samom početku i na samom kraju živjelo u relativno demokratskom društvu. Vrijeme je samo određivalo hoćete li kao neprijatelj režima dobiti metak, završiti u radnom logoru ili u najboljem slučaju završiti u zatvoru.

Nostalgičari za tim razdobljem često zaboravljaju da su u doba npr. Tita napisali kako je u Kraljevini bilo bolje, sutra bi ih posjetila milicija, i ovisno o trenutku bi dobili opomenu da se smire, ostali bez posla, ili odradili za državu 5-6 godina na Golom otoku. Zajednica „jugoslavenskih naroda“ kao demokratska država – nije moguća. Srba ima najviše i konkretno kako biste se osjećali da sasvim demokratski za predsjednika Treće Jugoslavije dođe obrijani četnik Vučić ili čak ćosavi četnik Šešelj? Hrvati, Srbi, Slovenci, Albanci i drugi uredno funkcioniraju u saveznoj skupštini? Pa to je teško zamisliti i da se napijete najgore brlje!

Jeste li spremni na gospodarsku mizeriju?

Priča da je Zapad srušio Jugoslaviju kako bi je eto ekonomski iskorištavao prilično je naivna – Zapad se cijele 1991. borio za održavanje Jugoslavije, Hrvatskoj i Sloveniji je nametnut embargo na kupnju oružja, a pitanje iskorištavanja – cijela bivša država je za današnji globalni svijet smiješno malo tržište koje je zanimljivo samo regionalnim igračima tipa Austrije.

Naravno, može se postaviti teza o većem tržištu, eto Juga je imala tržite od 24 milijuna ljudi, ali Hrvatska je sada na otvorenom tržištu od pola milijarde ljudi. Srbija ima dobre gospodarske sporazume s Rusijom, ali nešto ne vidimo kako im proizvodnja cvjeta a imaju otvoreno tržište od preko 100 milijuna ljudi. Dakle, tržišta su bitno veća nego što je bilo ono same Jugoslavije!

E, da, može i pričati kako se nekadašnja država super razvijala, ali taj visok rast BDP-a je bio nakon Drugog svjetskog rata kada je država bila potpuno uništena. Imaju i sada zaostale afričke države rast 7-10%. Zadnjih 10 godina BDP je uredno padao, Hrvatska je 1989. dočekala s 5,6% manjim BDP-om (po dolarima iz 1972.) nego što je to bilo 1980. Kako bi se takva država, gdje ne postoji ni minimum političkog konsenzusa danas razvijala?

Nemoguć model

Jugoslavija se dvaput raspala u krvi, a ni dok je trajala nije bila mirno mjesto. Jedan Stjepan Radić je upucan u Skupštini za vrijeme Kraljevine, a poslije, u doba Republike slali su pjesnike poput velikog Vlade Gotovca na robiju. Ako se niste petljali u politiku, bilo je mirnije, no opet, neki su imali posao, neki su išli u Njemačku, neki su dobivali stanove, neki su uplaćivali po 20-30 godina u stambene fondove i nisu ništa dobili.

To da su raspadom Jugoslavije nastale male države ne znači ništa, pa jedna Norveška ima 5,2 milijuna stanovnika, jedna Finska 5,5, jedna Slovačka 5,4 milijuna i ništa im ne fali. Nisu velike sile, ali ni beznačajne države. Veličina države nema nikakve korelacije prema njenom bogatstvu. Inače bi San Marino ili Monako bili sirotinja. Luxemburg da i ne spominjemo.

Sve je kao nekad

Naravno, opravdano je pitanje zašto su sve južnoslavenske republike gospodarski neuspješne i zašto postoji nezadovoljstvo građana. Gospodarski su neuspješne jer se nisu makle od bivšeg režima. Prvo, politika je nastavak nekadašnje politike.

Podsjetimo se. Samo u razdoblju kraj 1989. i ožujak 1990. 27.000 članova nekadašnjeg Saveza komunista Hrvatska prelazi u HDZ. Do kraja godine broj enormno raste – još 70.000 ljudi prelazi u HDZ. (Izvor:: Cohen, L.J., 1997. Embattled democracy: post-communist Croatia in transition. In: Dawisha, K., Parrott, B. (Eds.), Politics, Power, and the Struggle for Democracy in South-East Europe. Cambridge University Press, Cambridge.) Dakle, kraj 1990. godine SKH-SDP, današnji SDP ostaje s niti 50.000 članova, dok HDZ preuzima 97.000 članova Saveza komunista Hrvatske.

Jedna Republika Hrvatska, a slično i sve druge države na ovim prostorima promijenile su zastave, grbove, ustavne definicije – ali ostali su isti ljudi. S jedne strane oni navikli vladati i šefovati, s druge oni navikli da im se vlada i šefuje. Država je u Hrvatskoj sve i sva. Država je najveći financijer, najveći usmjerivač novca i najveći poslodavac – osim državne i javne službe upravlja s nekih 1400 firmi. Ako je socijalizam bio gospodarski neuspješan, onda ni kapitalizam temeljen na svim socijalističkim načelima: od partijskog kadroviranja do nepotizma i etatizma ne može biti uspješan.

Jedini put napretka Hrvatske, ali i svih drugih je ono što su napravile Češka, Slovačka, Estonija – potpuno odbaciti stare načine upravljanja, postaviti razvoj gospodarstva kao glavni prioritet, ukinuti hrpe regulacija i posložiti politiku kao slugu građana i gospodarstva, a ne gospodara koji određuje sve. Povratak na staro je obična bajkica. Nikada neće biti kako je bilo i ne treba se time opterećivati. Upravo je neovisnost u svojim granicama najbolji jamac mira! Ne mogu dva brata u istu kuću, a neki bi hrpu naroda u istu državu. Ovako, bilo nam dobro ili loše – to je naša stvar. Ne više ni Beograda ni Beča.

Nije li ono Austro-ugarska onda bila još bolja?

Uostalom, ako je stvari u vraćanju prošlosti – možemo se onda lijepo vratiti i u Austro-ugarsku, trajala je (sa svojim prehodnicama) 10 puta dulje od obje Jugoslavije, a kažu i da je vladao red. No, sve su to gluposti, i Jugoslavija i Austro-ugarska su države prošlosti. Nikada više neće postojati i ne trebaju postojati. Tko bi uostalom od političara, nakon svih tih ratova, poginulih i ranjenih, dobio više od kakvog promila glasova predloži ono o čemu priča britanski novinar? Stvar je politički totalni SF.

Što se standarda tiče, a tu su i Hrvati i svi drugi na ovim prostorima najviše razočarani, u demokraciji svaki narod odlučuje kakvu državu hoće, pa čak i koliko uspješnu i bogatu. Slovaci ili Irci su se odlučili za poduzetništvo, razvoj i podizanje standarda. Hrvati su se odlučili nastaviti koracima socijalizma, i čekati da im država riješi sve problema. Zanimanje, posao, penziju. I onda se čude da im ne ide. Nije išlo ni onima prije. Taj model gdje vas država vodi za rukicu odgovara samo političarima. No, to smo i izabrali i više se ne možemo žaliti da su za nas odlučivali neki drugi.

No, da odgovorimo i na teorijsko pitanje kako bi izgledala Treća Jugoslavija – bila bi san svakog proizvođača oružja, jer kada bi počelo, bilo bi još nekoliko puta krvavije nego prošli put. Gledajte u budućnost ljudi, robotizaciju, naseljavanje Marsa, samovozeće automobile, alternativna goriva, nove tehnologije, a ne čekajte kruh od političke prošlosti!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala