U MOJEM domu rijetko kad se priča o ratu, uživa status neugodnog iskustva o kojem se u pristojnom društvu ne raspravlja. Redovito rađa previše niskih strasti i plitkih misli. Znamo prokomentirati sve te silne pukovnike, brigadire i generale, domovinske stožere i samozvane čuvare "digniteta branitelja", ali interes za njih traje koliko i smisao izjava Đure Glogoškog.

Ipak, kao presedan koji potvrđuje pravilo, nedavno se za objedom pokrenula žustra rasprava o razlozima 3335 umrlih ratnih veterana u protekloj godini i ukupno 2734 samoubojstava na godišnjoj razini od 120 suicida, duplo više od civilnih. Namjerno rabim pojam veteran, a ne branitelj jer potonji ima ton emocionalne ucjene koja se konkretno izražava u ostvarenim privilegijama, a i primjereniji je mirnodopskim uvjetima.

Mislim, koga brane i od čega?

Elem, gledam svoje camerade kako tvrde da je razlog povišenog mortaliteta ratnih veterana prirodna biološka selekcija, specifične psihofizičke ratne traume, društvena stigmatizacija, jednostavan nedostatak volje za životom u zadanim uvjetima, ali nitko, kao prešutno dogovoreno pravilo, za stolom ne spominje osnovne činjenice.

Jedva da smo napunili pola stoljeća života, a svi smo redom oboljeli. Jedan je imao infarkt s 43 godine, drugi izljev krvi u mozak s 44 godine, treći obolio od jetrenog hepatitisa s 49 godina jer su ga dva desetljeća „pod moraš“ kljukali s antipsihoticima i antidepresivima zbog PTSP-a (duga i druga je to postratna priča). Od ukupne veteranske populacije 41 posto ih je barem jednom bilo hospitalizirano, ubrzano obolijevamo i umiremo.

Generacijski smo potrošeni i odbačeni kao sidro viška.

Veteranski status i mirovine očekuje 40 tisuća vojnika HVO-a

Jebi ga, tako je pao grah, dogodi se zli usud živom čovjeku. Nije sve tako crno, svima su nam liječnici rekli da "uz zdravu prehranu i režim života" možemo još poživjeti deset aktivnih godina. Tješi me i da premijer Plenković javno cijeni našu žrtvu. Odlična je vijest da će uvesti redovite sistematske preglede za ratne veterane, bit' će nam drago saznati od kojih sve bolesti još bolujemo.

No, u moru dobrih vijesti, potkralo se par zbunjujućih. Trenutna prosječna životna starost ratnih veterana je 54,6 godina prema podacima resornog ministarstva. Za koga se piše jedinstveni Zakon o braniteljima s ustavnom garancijom kad nas za dvadeset godina gotovo neće više biti živih? Zašto se kao javni podatak ukida Registar branitelja kad je on predstavljao jedan od temeljnih dokumenata provjere vjerodostojnosti ratnog puta i ostvarenih zakonskih prava? Otkud ta neočekivana briga za ratne veterane – ne govorim o pokaznim ratnim junačinama koji profesionalno prate stranačke skupove – za koje mare više u smrti nego li za života?

Ok, svatko politički pismen razumije namjere hrvatske Vlade. Među ostalim, treba pronaći zakonski okvir kako uz 10 tisuća pripadnika HVO-a koji ostvaruju veteranske mirovine (većini je ratni put potpisao general Ljubo Ćesić Rojs) vremenom uvrstiti u državni proračun još 40 tisuća vojnika HVO-a koji formalno ostvaruju veteranski status, a da pritom javnost s razlogom ne popizdi. Jedno mora biti jasno: pripadnici HVO-a borili su se u uniformama s hrvatskim vojnim znakovljem za hrvatske političke interese u BiH-a. Davno su im pokojni Tuđman i Šušak obećali ravnopravan status s hrvatskim ratnim veteranima.

No, ostvarila ga je uglavnom zapovjednička i politička elita s dvojnim državljanstvom te njihovi štićenici.

Dok mi koračamo u tami, oni su već dogovorili saborski kvorum

Nakon toga su u Zagrebu zategli slavinu, čak se međusobno tužakali s pripadnicima HVO-a i stalno odgađali obećanje koje je vremenom HDZ-u postalo uteg oko vrata. Nametnuli su se kao zaštitnici hrvatskog entiteta u BiH, vjernog biračkog tijela koje im na svakim parlamentarnim izborima da tri mandata fore. Možda će se opet ratovati u Bosni, podignute su optužnice protiv zapovjednika HVO-a, sav politički kredibilitet im počiva na državotvornom hrvatstvu, a dužni su čudo para onima u koje su se kleli?

Neće ići, ta domaća strategija "čekamo da pomrete na proračunski prihvatljivu razinu" u Bosni ne pali. Neka samo jedan viđeniji hrvatski zastupnik u BiH spomene da je "HDZ izdao interese hrvatskog entiteta", taj politički tsunami lako bi mogao preko Une stići do Zagreba i pretvoriti se u mega sukob 600 tisuća ratnih veterana i HDZ-a.

Iz te računice proizlazi jedinstveni Zakon o braniteljima s ustavnom garancijom i brisanje Registra branitelja. HDZ-u je državotvorno busanje u prsa došlo na naplatu. Mogu birati između bolne i spore političke smrti ili izmijeniti zakone i pronaći pet milijardi kuna koliko stoji uvrštenje pripadnika HVO-a u veteransku stavku državnog proračuna.

Svi znamo što će učiniti, ali dok mi koračamo pognute glave u tami, oni su već dogovorili saborski kvorum.

Nisu svi ratni invalidi i veterani jednaki u očima vlasti

Ipak, treba pojasniti jednu raširenu zabludu i nepopularnu činjenicu. Nisu svi ratni veterani i HRVI jednaki u pravima i po naravi, postoji šutljiva većina koja je prihvatila mirovine jer im je dojadilo dvadesetogodišnje potucanje za poslom od nemila do nedraga. Gdje je bio capo di tutti capi ratnih mutikaša Josip Đakić sa zahtjevom o "prvenstvu pri zapošljavanju" kad su veterani bili u naponu radne snage? Mnogi su u međuvremenu progutali ljudski ponos i izabrali egzistenciju obitelji, znajući da će biti izjednačeni s politički podobnom elitom ratnih veterana koja svojim bahatim ponašanjem izaziva prezir javnosti.

Hrvatskih ratnih vojnih invalida, posebice oni s oznakom "ranjeni u akciji", manje je od 37 tisuća. Više od polovice HRVI nema riješeno stambeno pitanje, osnovne uvjete za život prosječne hrvatske obitelji, a u javnosti su svedeni na status alkoholičara koji gube dane u kladionicama. S druge strane pronađite mi jednog saborskog zastupnika ili ratnog veterana iz vladajuće stranke s činom nižim od bojnika, a da nije ostvario stan od države, visoku mirovinu i povoljan kredit, uz sva druga brzinom munje ostvarena veteranska prava?

Čisto da ga zabilježim kao endemsku moralnu pojavu.

Sve je pogrešno postavljeno od početka

Od početka je sve pogrešno postavljeno. U ratu je na hrvatskoj strani poginulo 14 tisuća vojnika, 37 tisuća je ranjeno. Tim ljudima i njihovim obiteljima trebalo je pružiti sva zakonski ostvariva prava. Na samom početku Domovinskog rata, Hrvatsku je branilo 15 tisuća ljudi koji nose odlikovanje Spomenice 1990-1992., dok je ostatak od milijun vojno sposobnih muškaraca češalo jaja i grlato osvajalo kvartovske birtije. Tim ljudima trebalo je odati počast i ponuditi nekoliko pristojnih građanskih opcija da pokušaju nastaviti život dostojan čovjeka. Svim profesionalnim vojnicima u gardijskim brigadama bez zadrške realizirati stavke iz potpisanih ugovora. Vojnoj pričuvi koja spada u zakonsku obavezu dati mjesto u vojnoj povijesti i prava izjednačena s civilnim žrtvama rata koja nisu zanemariva. Sveukupno kroz različite modele, od jednokratnih do dugoročnih, trebalo je odati počast i zbrinuti maksimalno 100 tisuća ljudi koje je realno i aktivno sudjelovalo u ratu.

E to bi značilo sačuvati dignitet Domovinskog rata, da ne govorim o proračunskim uštedama.

Ne, vladajući su prvo stvorili stranačku vojsku od 507 tisuća ratnih veterana kao jamca političkog opstanka kojima su ponudili ista prava kao zaslužnima, a zatim krenuli s dodjelom beneficija po stranačkom, rodijačkom ili zavičajnom ključu, od vrha prema dnu. Pukovnik Ivo Sanader, brigadir Ćiro Blažević, general Ljubo Ćesić Rojs i mali milijun počasnih činova koji povlače poseban društveni status i benefite. Zauvijek su se obećali jedni drugima, vi nama vlast, mi vama neopravdano stečena prava koja ćemo štititi i saborskim mandatom ako treba. Stvorili su izobličenu društvenu masu koja počiva na pseudodržavotvornim zasadama, bogatim proračunskim stavkama i pijanim ratnim izmišljotinama.

One koji su stvarno zaslužni za nastanak države ušutkali su gromoglasnom bukom podobnih.

Jebo vas više rat, da vas jebo

I posljednje, ali ne manje važno. Ne stvara se vječnim Zakonom o braniteljima samo nova stranačka vojska nasljednog tipa "moj ćaća je ratova' za ovu državu s članskom iskaznicom HDZ-a br. 56 dok je tvoj bio u SDP-u" nego i pokreće snažan val militarizacije društva u kojoj ratni veterani uređuju odnose na Filozofskom studiju, kroje kadrovsku politiku na HRT-u, strategiju hrvatske kinematografije, obrazovnu reformu, raspodjelu proračunskih sredstava i omalovažavaju Ustavom zagarantirana prava manjina.

Usvaja se zakon koji će omogućiti mitologizaciju zasluga u nastanku hrvatske države i temeljem kojeg će kad i zadnji ratni veteran umre, političke stranke odgovorne za ovu neodgovornu zakonsku pizdariju, živjeti i preživljavati od uspomena, zasluga, spomenika, muzeja i propagandnih udžbenika o Domovinskom ratu pretvorenih u saborske mandate. Dok su živi, ratni veterani krojit će sadašnjost, a kao mrtvi krojit će budućnost naše djece.

I taj mutni propagandni rad treba zauvijek okončati. Jedinstveni Zakon o braniteljima više ne služi nikome, osim njima. Ne opterećujte generacije koje dolaze duhovima prošlosti i nemogućim financijskim obavezama. Vratite dite materi, kulturu kulturnjacima, medije novinarima, znanost znanstvenicima, gospodarstvo gospodarstvenicima, a rat vojnim povjesničarima.

Veterani brzo i sigurno umiru, rat je završen prije četvrt stoljeća. Okanite ga se, jebo vas rat više da vas jebo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.