Foto: Vlada RH Facebook

SLUŽBA za odnose s javnošću Vlade RH reagirala je danas na članak objavljen na Indexu pod naslovom: Slučaj Dine i Diokija: osam mjeseci laži, obmanjivanja i bezobrazluka Milanovićeve Vlade.

Reagiranje prenosimo u cijelosti.  

Dioki je  privatna tvrtka u čijem je stopostotnom vlasništvu DINA Petrokemija. Tvrtke su nekad bile uspješne, proizvodile su, izvozile, ali su dospjele u poteškoće.

Vlada premijera Zorana Milanovića ni na koji način nije sudjelovala u propasti tih tvrtki, niti je za nju na bilo koji način odgovorna. Ma koliko razumjela i duboko suosjećala s nesrećom radnika u propalim privatnim tvrtkama, u ovom sustavu i u skladu s ovim Ustavom, Vlada ne može i ne smije novcem poreznih obveznika, dakle, iz državnoga proračuna, financirati plaće radnika privatnih tvrtki koje su nizom okolnosti, a ponajviše krivim potezima svojih vlasnika, dovedene do propasti.

Vlada je odlučila, u zadanim, mogućim okvirima, pokušati spasiti tvrtku koja je imala sve preduvjete za uspješnu proizvodnju: dobre stručnjake i iskusne radnike, moderne pogone i infrastrukturu, dobar strateški položaj, uspješan izvozni proizvod i tržište.

Zato priznajemo: da, Vlada Zorana Milanovića odgovorna je što je, uza sve poteškoće i nepovoljne okolnosti, pa i odugovlačenja na koja nije mogla utjecati,  pokušala učiniti sve da se spasi jedna perspektivna tvrtka.

Priznajemo, Vlada je odgovorna što odmah nije zatražila pokretanje stečaja nad tvrtkom u teškoćama.

Vlada je odgovorna što je odlučila aktivno pomoći u traženju novog vlasnika za tu tvrtku, kako bi se zadržala proizvodnja, očuvala radna mjesta i radnicima osigurala isplata plaća.

Da, Vlada je odgovorna što se uključila u spašavanje te tvrtke, što je dala državna jamstva, što se obvezala na sudjelovanje u postizanju nagodbe vjerovnika.

Vlada je odgovorna jer se obvezala pomoći i oko financijskog restrukturiranja tvrtke, u slučaju povoljnog rješenja za sve, za radnike, za tvrtku pa i za hrvatsko gospodarstvo.

Vlada je, rezimiramo, odgovorna što je odlučila poduzeti sve što je smjela i mogla kako bi se nastavila proizvodnja i osigurali novi poslovi, kako bi zaštitila radnike i osigurala im plaće, ali i budućnost tvrtke i njihovih radnih mjesta.

Za autora I.Ć. to su laži, obmanjivanja i bezobrazluk. Vjerujemo ipak da će čitatelji Indexa prepoznati razliku.