HRT REAGIRAO je na tekst našeg kolumnista Tomislava Klauškog gdje upozoravaju da postoji velika pravna razlika između "opomene pred otkaz" i upozorenja koje je njihova novinarka dobila a koje ako prekrši, dobit će otkaz. Demantij prenosimo u cijelosti.

Nije točno da je novinarka Ivana Dragičević Veličković "pred Etičkim povjerenstvom HRT-a oslobođena odgovornosti" niti da je Etičko povjerenstvo "jednoglasno zaključilo da Ivana Dragičević nije povrijedila Etički kodeks HRT-a". Upravo suprotno: prema mišljenju Etičkog povjerenstva od 15. prosinca Ivana Dragičević "povrijedila je članak 8 Etičkog kodeksa jer je (…) iskazala nepoštovanje, nepovjerenje, nekorektnost, nepristojnost i nesuradnju prema kolegici s kojom radi u istoj radnoj sredini". Iz navedenog je očito da nije točno niti to da je sporno što je Ivana Dragičević "u internom dopisu upitala što znači veza Ivane Šikić s Davorom Zečevićem" niti da je Glavni ravnatelj "prekoračio ovlasti i apsolutistički osporio odluku Etičkog povjerenstva". (Ovdje je manje važno što autor očito uopće nije upućen niti u položaj Etičkog povjerenstva niti u ovlasti Glavnog ravnatelja.) Zapravo uopće nije točno niti da je Ivana Dragičević dobila "opomenu pred otkaz": dobila je upozorenje kojim je se "upozorava na obveze iz radnog odnosa", u kojem stoji i da se u slučaju ponovnog kršenja tih obveza može otkazati Ugovor o radu. Između toga dvoga je velika pravna razlika.

Nadalje, nije točno da "ona druga Ivana (…) cijelo vrijeme nesmetano radi u programu HTV-a" niti da "u posljednje vrijeme nesmetano radi za Informativni program". Donedavno je bila na bolovanju, a nakon što se vratila, pokrenut je postupak utvrđivanja njezine odgovornosti, naravno u kontekstu sukoba interesa i/ili povreda radne obveze (ako g. Klauški zna za neku zakonsku odredbu prema kojoj se nekome može dati otkaz ovisno o tome "s kim je spavao", molimo da nas o tome izvijesti). Za razliku od poslova koje je prije obavljala, sada je razmještena na suradničko mjesto unutar redakcije na kojem ne radi autorske priloge i ne nastupa direktno u programu.

Nije točno niti da je Zoran Šprajc kažnjen "zato što je na internom kolegiju Glavnom ravnatelju poručio da se ne smije miješati u programske stvari" niti da je Denis Latin kažnjen "zato što se izjašnjavao protiv imenovanja Hloverke Novak Srzić". Općenito, valja znati da se na HRT-u i u njegovom Etičkom kodeksu interni istupi i istupi u javnosti nikome ne brane, već samo da se mora poštivati procedura za njih, da se odgovara za svoje riječi i da se istupom ne smije činiti šteta (dokaz tome može se svakodnevno pronaći na internetu i u tiskanim medijima – kritičkih javnih istupa HRT-ovaca u kraćem vremenu ima više nego što ih u nekoliko godina zajedno skupe djelatnici svih drugih medija). G. Latin bio je kažnjen zbog uvreda koje je iznio na račun kolegice, a kod g. Šprajca problem je bio u tome da je u novinama iznio netočne informacije u vezi sa stavom poslovodstva HRT-a o njegovom utjecaju na program i o praćenju sjednica Sabora.

Uostalom, i sam g. Klauški u najmanju ruku neprecizno tvrdi da Glavni ravnatelj HRT-a s programom ne bi smio imati nikakve veze: Glavni ravnatelj doista nema utjecaj na to što će se konkretno pojaviti u programu, ali je odgovoran za zakonitost HRT-ovog rada, pa shodno tome i sudjeluje u kreiranju temeljnog programskog usmjerenja i s programskim vodstvom analizira emitirano. Svakako može izreći svoje mišljenje o programu, pogotovo nakon direktnog upita na sjednici Programskoga vijeća: svatko tko je bio na sjednici Vijeća na kojoj se o tome raspravljalo svjedočio je da je Glavni ravnatelj branio g. Bagu od neargumentiranih napada, i to upravo riječima kojima ga sad g. Klauški brani od Glavnog ravnatelja! Tko je bio na sjednici zna i da Glavni ravnatelj nije članici Vijeća "prkosno odgovorio da joj neće odgovoriti na postavljeno pitanje samo zato što je i ona prijetila da će se pozvati na Zakon o pristupu informacija": HRT odgovara na upite ne samo članovima Vijeća nego i svakom tko nešto pita, ali na Vijeću je upozoreno da se prilikom postavljanja pitanja ne može pozivati na Zakon o pravu na pristup informacijama jer HRT nije tijelo javne vlasti, a taj se zakon odnosi na ta tijela, precizno nabrojana.

Autor teksta g. Klauški u jednom je u pravu: na HRT-u se doista zna tko smije kršiti zakon i prekoračiti ovlasti: nitko. A sve ostalo je netočno. To se moglo izbjeći na jednostavan način: prije pisanja članka, umjesto da mu jedini izvor informacija budu novinski napisi nastali na temelju kuloarskih tračeva (čiji se demantiji, dakako, ne objavljuju jednako vidljivo), autor je trebao, kako se od profesionalnog novinara i očekuje, sve tračeve provjeriti traženjem prave informacije s HRT-a. Indexovi novinari potvrdit će, vjerujem, da do točne informacije s HRT-a nije osobito teško doći. (Bez obzira na to što se na njega ne odnosi Zakon o pravu na pristup informacijama!) U vezi s tvrdnjom da se HRT "lažno predstavlja kao javni servis" čak nije niti potrebno zvati HRT: dovoljno je pročitati Zakon o HRT-u koji posve jasno i precizno definira što proizlazi iz HRT-ovog statusa javne radiotelevizije, otprilike jednako kao i u drugim odgovarajućim zakonima za javne radiotelevizije u Europi i svijetu. Sve te svoje obveze prema javnosti HRT uredno ispunjava, čak se i ne ograničavajući samo na njima.

Tvrdnje da je HRT "politička pudlica" i sredina u kojoj se najbolje snalaze oni koji love u mutnom, retorički upiti "vlada li mafija HRT-om" ili svrstavanje pojedinih "glava" lijevo ili desno drsko su ignoriranje transformacije kroz koju je HRT prolazio od kraja devedesetih i direktna uvreda svakog zaposlenika Hrvatske radiotelevizije (pa i onih koje se u članku, kao, uzima u obranu), zbog čega HRT zadržava pravo zatražiti i naknadu štete sudskim putem.