ŠERIJATSKI zakon u islamskim zemljama za mnoge je bio temelj muslimanske zemlje. Pravni poredak baziran na Kuranu bio je uobičajen, stoga nije ni čudo da je Mustafa Kemal iznenadio gotovo svakoga kada ga je zamijenio sekularnim zakonom u svojoj novoj Republici Turskoj 8. travnja 1926. godine.

Osmansko Carstvo raspalo se krajem Prvog svjetskog rata. Trebalo je proći svega par minuta otkako je Konstantinopol objavio rat Antanti da bi Britanci i Francuzi sjeli za stol i dogovorili tko će si uzeti koji teritorij jednom kada se Carstvo raspadne. Na mirovnoj konferenciji u Parizu dogovoreno je da će preostali turski teritorij podijeliti Grci, Talijani, Britanci, Francuzi i Arapi. Svakako ne i Rusi – oni su izašli iz rata prerano pa njima neće dati ništa. Područje oko Konstantinopola trebalo je postati internacionalni protektorat, a bivša osmanska država svela bi se na centralni dio Anatolije.

Ipak, Ataturk i njegovi pristaše ne pristaju na taj sporazum. Započinju novi rat za neovisnost i uskoro uspostavljaju novu tursku državu, onu čije granice i danas prepoznajemo na karti svijeta.

Mustafa Kemal Ataturk postaje prvi predsjednik Republike Turske i odmah se baca u reformiranje države. Njegovo je mišljenje o starom Osmanskom Carstvu bilo negativno te je smatrao da nova Turska ne može funkcionirati na sličan način jer bi i ona u budućnosti propala.

Političke i kulturološke reforme

Promjene koje je uveo Mustafa Kemal imale su za cilj modernizirati Tursku i približiti ju europskim zemljama. Uvodi se latinica kao glavno pismo i u politici sada vlada višestranački sustav. Ataturk u svojim javnim obraćanjima nosi modernu, zapadnu odjeću umjesto raskoši koju su nosili bivši sultani, a također zabranjuje nošenje tradicionalnih turskih šešira – fesova.

Također je bio veliki pobornik sekularizacije, stoga je osnovao dva važna sveučilišta koja nisu imala nikakve veze s vjerskim krugovima. Sekularna politika odrazila se i na prava žena: prvo im je dao veća prava po pitanju nasljedstva i razvoda, a potom su dobile pravo glasa 1930. godine. Četiri godine kasnije mogle su biti izabrane i na političke funkcije. 

Ove reforme nailazile su na otpor među tradicionalnim muslimanskim krugovima. O reformama se mnogo pisalo u medijima, ali i raspravljalo u akademskim krugovima. Konzervativci su ga kritizirali radi odstupanja od općih muslimanskih načela, no to ga nije diralo.

Reforme po pitanju prava žena, kao i kulturološke reforme omogućene su jer je stari šerijatski zakon zamijenjen novim koji je inspiriran švicarskim građanskim zakonom. Republika Turska nastala je iz Osmanskog Carstva, no njen politički i kulturološki identitet posve je drukčiji od onog koji je nosilo Osmansko Carstvo.