Foto: M.P.Š./Index

NAKON što je noćas na parkiralištu u Sopotu, u Novom Zagrebu strani državljanin porazbijao stakla na 20 automobila i otuđio vrijedne stvari, a stanari su doznali da je riječ o azilantu, ova je vijest uzrokovala niz negativnih i ksenofobnih komentara usmjerenih prema azilantima i migrantima.

Stoga smo odučili posjetiti prihvatilište za azilante u hotelu Porin te porazgovarati s djelatnicima, susjedima okolnih zgrada i samim azilantima, no ispostavilo se da nema nikakve drame. Već po dolasku pred hotel susreli smo jednog azilanta Farida iz Irana koji nam je pokazao put prema Porinu. Nasmiješen i pristupačan 25-godišnji Farid iako ne zna engleski uspio se s nama sporazumjeti. U hotelu mu je hrana dobra, smještaj baš i nije, no za Hrvatsku kaže da je "good", iako se ovdje ne planira skrasiti već put nastavlja prema Austriji.

Ispred restorana u kojem azilanti dnevno dobivaju doručak, ručak, užinu i večeru, sreli smo djevojku koja u sklopu jedne udruge pomaže u radu s azilantima. Kazala nam je kako je situacija u Porinu normalna, pod kontrolom i da nema nikakvih većih izgreda.

"Prije dva dana nam je stiglo 50 ljudi, a kad stigne tako veća grupa onda se stvari malo zakompliciraju, no ništa previše, samo tad ne ide sve onako glatko kao inače. No, kad se sve skupa sagleda nemamo nikakvih problema s azilantima. Naravno uvijek postoje pojedinci koji remete mir, ali tako je svugdje, ne samo kod azilanata. Većina ih je, ali kako sam rekla, ok uvijek ima individualaca koji se izdvajaju. Mnogi od njih su prošli svašta u životu. Treba i to uzeti u obzir", kazala nam je djevojka.

U hotelu 60-ak djece i žena: Djeca su jako samostalna, brzo uče

Dodaje kako u Porinu svi ostaju dok ne dobiju azil ili ne riješe papire za odlazak dalje, a svakodnevno im netko ode, a drugi dođe. U prosjeku ostaju kaže, maksimalno do 9 mjeseci.

"Ima ih puno iz Afganistana i Irana, a sve ih više stiže iz Afrike, iz zemalja poput Alžira. Ima i nešto Sirijaca", rekla nam je.

Pitali smo je koliko je ukupno djece i žena, na što nam je kazala da od trenutno 250 ljudi koji se nalaze u Porinu, 60-ak je djece i žena, dok su ostali većinom samci.

Obitelji i ranjive skupine, dodaje, odlaze u prihvatilište za azilante u Kutinu. Kad se tamošnji kapaciteti popune, onda ih kaže, dovode u zagrebački Porin.

Komentirala nam je i provalu u automobile u Sopotu. "Ovdje je stvarno sve ok, nema nikakve drame samo je problem što pojedinci bacaju ružno svijetlo na ostale pa ispada sad da su azilanti automatski opasni i da stvaraju", kazala nam je zaposlenica jedne od udruga koja radi u Porinu.

A u Porinu, doznajemo od zaposlenice samog prihvatilišta za azilante, djeluje ukupno 14 udruga koje rade s azilantima i na njihovoj integraciji u društvo. Aktivan je i Unicef koji ondje provodi aktivnosti i programe za djecu. Djevojke koje rade za Unicef nisu nam ništa mogle reći jer za to nemaju dozvolu svojih šefova.

Isto nam je kazao i mladić koji radi na recepciji. Bez odobrenja policije, nema dozvolu išta govoriti.

Djelatnica hotela: Nemamo problema s azilantima

Potom smo izašli pred hotel kako bi porazgovarali s azilantima, to je išlo malo teže. Većina ih nimalo ne zna engleski. No, zato, doznajemo od dvije zaposlenice, u prihvatilištu radi i nekoliko tumača za arapski jezik.

Hotel Porin, koji je nekad kažu nam, bio turistički hotel pod ingerencijom HŽ-a, 2013. godine postao je u potpunosti prihvatilište za azilante. Do tad se za potrebe prihvatilišta koristio samo jedan dio hotela. No, kako su potrebe za smještajem za azilante povećane, a lani su ondje boravili i migranti iz Sirije, hotel Porin postao je prihvatilište koje može primiti 600 ljudi.

"Azilanti ovdje imaju pristojne uvjete, dobiju tri obroka dnevno plus užinu. Na raspolaganju im je osnovni higijenski pribor, naravno nije to nikakav luksuz, ali opet imaju više nego dosta njih u Hrvatskoj. Što se obroka tiče, uopće nemamo svinjetinu na meniju iako nisu svi muslimani, no tako nam je sigurnije. Naravno uvijek ima onih koji se žale pa bi janjetinu ili ne znam maminu kuhinju, no ipak većini hrana odgovara", rekla nam je jedna djelatnica.

Druga se osvrnula na djecu s kojom radi svakodnevno.

"Imamo dosta djece, ona su super. Jako brzo uče naš jezik, znatiželjna su, sve ih zanima i daleko su samostalnija od naše djece. Veća djeca jako paze na manju. A jedna od udruga koja radi s azilantima za djecu je nabavila role i bicikle. Za starije su napravili vanjsku teretanu sa spravama. Većih problema s azilantima nemamo. Naravno ponekad se dogodi krađa ili tučnjava, ali to nije ništa drugačije nego u hrvatskom društvu.", kazala nam je druga djelatnica.

Dodale su kako definitivno mogu zaključiti da su azilanti pristojni te da nema izgreda. Posebno ih, dodaju, veseli Jakuševac.

"To ih podsjeća na njihov bazar. Često mi znaju reći što su sve našli tamo i jako su ushićeni kad pričaju o tome. Sve u svemu problema nekih da bi se o njima govorilo, zaista nema. Ljudi su u redu", kažu nam one.

Susjeda: Djeca iz hotela dolaze k nama na igranje

Pitali smo ih što je sa susjedima, žale li se oni.

"A čujte, susjedi ko susjedi, naravno da nekima nije bilo drago što im se preko puta otvorilo prihvatilište za azilante. No svim susjedima uvijek nešto smeta bez obzira živjeli kraj njih azilanti ili ne", zaključile su djelatnice.

Potom smo obišli i susjedstvo pa smo tako sreli zaposlenika tvrtke koja se nalazi preko puta hotela Porin, a koji nam je rekao da tamo uvijek vladaju mir i tišina, baš kao i kad smo mi bili tamo.

"Evo tako vam je ovdje uvijek. Dosta je mirno. Nisam imao nikakvih problema s njima", kratko nam je rekao.

Nešto pričljivija bila je susjeda iz jedne od mnogobrojnih zgrada koje se nalaze u okolici. A upravo je njeno dvorište puno ljuljački, poslužilo kao igralište za djecu iz Irana, Afganistana, Sirije...

"Djeca se redovito dolaze ovdje igrati. Smješteni su tu u hotelu Porin. Djevojčice uvijek dolaze u pratnji majki, a dječaci sami. Nisam im nikad rekla da se ne smiju dolaziti. Pristojni su, razigrani. Sve je ok. Ne treba ih sve stavljati u isti koš. I mi smo bili izbjeglice u Njemačkoj i znam kako je to", rekla nam je gospođa koja i sama ima tri male kćeri. Nikad tvrdi, nije osjećala strah što su joj u susjedstvu azilanti.

Dodaje kako živi u prizemlju i da joj je prozor uvijek otvoren te joj nitko nikad nije ušao. Jedino loše što je čula vezano za azilante bilo je 2014. kad su njenom susjedu za Božić razbili prozor i ukrali laptop iz kuće. I kasnije je čula da su se dogodile krađe bicikala koje su bile u dogovoru s nekim domaćim stanovnicima.

"Kad se sve uzme u obzir mogu reći da problema s njima nemamo. Naravno, uvijek postoje pojedinci koji onda sve njih dovode na loš glas, što smatram da nije u redu i da ih ne smijemo tako degradirati i trpati u isti koš", kazala nam je susjeda.