Rukometaše oblači Kutle, čuva ih Klica, a hrani Todorić
TRIO vrlo zanimljivih ljudi povezuje se s popratnim radnjama vezanim za Svjetsko prvenstvo u rukometu, koje sutra počinje u Hrvatskoj. Kako doznaje business.hr, tri tvrtke povezane s Miroslavom Kutlom, Vinkom Žuljevićem Klicom i Ivicom Todorićem profitirat će od najvećeg sportskog spektakla godine u Hrvatskoj.
Tvrtka Lido koja je dobila catering za prvenstvo morat će namirnice nabavljati od Agrokora Ivice Todorića, službena odijela SP-a radit će zagrebačka modna kuća Kamensko, u kojoj vlasničku poziciju drži famozni Kutle, a za osiguranje će se brinuti zaštitarska tvrtka Bilić-Erić, za koju se piše da je u prikrivenom vlasništvu iznimno kontroverznog Vinka Žuljevića Klice.
Tvrtka koja je dobila catering ne može sama birati dobavljače namirnica, nego je od Hrvatskog rukometnog saveza dobili popis sponzora od kojih će morati nabavljati namirnice, a jedan od ključnih dobavljača bit će Todorićev Agrokor.
Druga imena povezana s prvenstvom još su sumnjivija. Vinko Žuljević Klica po hrvatskim se medijima nekoliko puta spomenuo kao prikriveni vlasnik Bilić-Erića. Istina, on nigdje nije naveden u vlasničkoj strukturi poduzeća, ali jednako tako nitko nije demantirao Klicinu povezanost s tvrtkom.
Klicin put od Kažnjeničke bojne do pet metaka u glavu
Klica je bivši zapovjednik postrojbe HVO-a "Garavi", koja je djelovala u sklopu Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute. Novinarka Jasna Babić Klicu je u svojoj knjizi "Zagrebačka mafija" opisala kao jednog od predvodnika hercegbosanskih mafijaša koji su u drugoj polovici 90-ih počeli preuzimati zagrebačko kriminalno podzemlje. Istini za volju, neki su Babićkinu knjigu opisali kao pokušaj pranja odgovornosti s kriminalnih poslova Hrvoja Petrača, ali malo tko je doveo u sumnju Klicinu upetljanost u sumnjive poslove.
Klica je također, po nekolicini hrvatskih listova, bio umiješan u sređivanje lažnih hrvatskih putovnica u 90-ima, između ostalog i u sređivanje lažne putovnice Anti Gotovini. Ipak, ono po čemu ga javnost najbolje pamti je smrt Veselina Marinova, bivšeg tjelohranitelja Mladena Naletilića Tute i suradnika hrvatskih obavještajnih službi.
Klica je 31. svibnja 2002. godine usmrtio Marinova sa pet metaka u glavu u kafiću "NBA" u Chromosovom tornju u Zagrebu. Tijekom sudskog postupka pokušalo se ustvrditi kako je Klica ubojstvo počinio da bi prikrio druga kaznena djela. U to se vrijeme puno pisalo i pričalo o sprezi politike i organiziranog kriminala, u sklopu akcije "Barakuda". Budući da je Marinov surađivao s državnim organima, pojavile su se sumnje da je njegovo ubojstvo počinjeno upravo zato da bi ga se spriječilo da otkrije previše. No, klica je u rujnu 2003. godine oslobođen optužbi, sud je ustvrdio da je ubojstvo počinjeno u samoobrani, sudski vještak je doduše rekao kako mu je oružje kojim je počinjeno ubojstvo dostavljeno u predanoj omotnici, a nije se našla veza između Marinovljeve suradnje s državnim organima i ubojstva.
Vratio nam se Kutle
I dok se Klici još i mogu naći opravdanja, njih je teško naći za jednog od vlasnika modne kuće Kamensko, Miroslava Kutlu. Kamensko je dobilo posao šivanja svih službenih odijela za SP, a cijena tih odijela, kakva moraju nositi svi uključeni u organizaciju i ceremoniju SP-a, jest 500 eura (preko 3,5 tisuće kuna) po komadu. Kutle je tako ponovno uspio ući u vrlo povoljan biznis.
Nemoguće je ukratko opisati sve puni opseg djelovanja Kutle u zadnja dva desetljeća hrvatske stvarnosti. Biznismen, vlasnik restorana, trgovački magnat, čovjek s monopolom nad prodajom novina, čovjek koji je pionirao privatizaciju vlastitog tipa, onu pri kome se poduzeće kupuje kreditom banke, pa se kao garancija stavljaju dionice samog poduzeća, a sve se vrši bez javnog natječaja. Lista tvrtaka koje je Kutle doveo do propasti je podugačka, tu su Diona, Dalma, Univerzal, Jadrantekstil, Koteks, Tisak, KIM, OTP Karlovac, Mirna Rovinj. Jedino se Slobodna Dalmacija, čijih 37 posto dionica u vlasništvu Splitske banke je kupio kreditom iste banke, bez natječaja, uspjela spasiti, prvo državnom intervencijom, onda i preuzimanjem od strane EPH.
Kutle je zbog svojih eskapada završio i na sudu, zbog zlouporabe ovlasti u slučajevima Dione i Univerzala. U rujnu 1995. Kutle je kao fizička osoba kupio 147.200 Dioninih dionica u nominalnoj vrijednosti od 29,4 milijuna njemačkih maraka za 14,168.000 maraka, a dan nakon kupnje 6476 dionica bjelovarskog Univerzala za 800.000 kuna prodao ih je Globus holdingu, čiji je bio vlasnik i direktor, za 2,4 milijuna kuna. Sve u svemu Kutle je na ta dva posla zaradio 58 milijuna kuna, ali sud ga je oslobodio zbog posvemašnje nesposobnosti Državnog odvjetništva. Sad se vraća u još jednom, vrlo zanimljivom poslu s Hrvatskim rukometnim savezom.
Foto: Pixsell
Facebook
Google